Petar Stanojevic wrote:
> In article , invalid@invalid.invalid says...
>> Ne znam po čemu bitnom se to razlikuje od metode "metak u glavu". Naime
>> i nakon te metode je pacijent miran i neškodljiv. Mislim, nemoj me krivo
>> shvatiti, ja ne pokušavam reći da bi u takvim slučajevima bilo bolje ne
>> raditi ništa. Ja stvarno zagovaram ideju da zle ljude treba naprosto
>> ubiti i onda imaš mir na svijetu. Svodi se na isti princip - uklanja se
>> instrument zla na fizičkom planu, a mislim da je moja metoda humanija i
>> dosljednija jer ne reducira zlotvora na biljku ili debila samo zato da
>> njegov ubojica ne bi imao dojam da je okrvavio ruke. Ako je netko takav
>> gad da mu treba ukloniti dio mozga da bi prestao biti gad, onda je takav
>> gad da ga je zapravo najbolje ubiti.
> 
> Razlika je u tome da zlotvor pati osakacenog mozga privezan za krevet, a 
> nakon toga vjerojatno ide u pakao. 
> 
> Metak je blaga kazna,

Moguće, ali ja bih preferirao stvar gledati pragmatično - ako bol i
patnja imaju edukativnu svrhu, i ako će se zbog njih zlotvor popraviti,
onda ga treba izložiti bolu i patnji, recimo bičevanjem kao oblikom
kazne za određene tipove zločina. Ali tamo gdje nema nade da će se netko
popraviti ili gdje je zločin pretežak, treba zločinca ubiti a onda neka
gori u paklu koliko hoće ako mu je tamo mjesto, ja ne vidim zašto bi
netko uzimao vragovima kruh iz ruku. Smišljati ovakva gnjusna mučenja
poput lobotomije je veći zločin od onoga što bi takvi zločinci
napravili, pa bi po toj teoriji takve metode trebalo rekurzivno
primjenjivati na one koji ih izmišljaju. Ja sam za čista i jednostavna
rješenja - kazne trebaju biti kratke, jasne, poučne po zločinca i ostalu
populaciju, i trebaju biti progresivne. Dakle za prvu krađu javno
bičevanje, za drugu kaznu ropstvo (prisilni rad na nekom teškom poslu
dok radom ne isplati štetu, i to u korist oštećenog a ne države), dakle
ukida mu se status slobodnog građanina i degradira ga se na status roba
dok se ne iskupi za svoje zlodjelo, ali ne u zatvoru gdje će se učiti
još gorem kriminalu, nego recimo u tvornici ili na gradilištu. Ako takav
rob pokuša pobjeći ili napravi drugo zlodjelo, slijedi smrtna kazna. S
druge strane treba uvesti suprotnost kazni - posebne privilegije kojima
bi se nagrađivala dobra i plemenita djela, i koje moraju biti vrijedne i
uobičajene u jednakoj mjeri kao kazne za zlodjela. Dakle ako netko
napravi neko posebno vrijedno ili junačko djelo, on dobiva posebne
društvene privilegije, makar u vidu prava na najbolje ulaznice za kino
ili nogometnu utakmicu, a ako netko napravi sramotno kazneno djelo biva
društveno degradiran i osramoćen. To treba uvesti ne samo na razini
državnih odlikovanja nego i na mikro-socijalnoj razini, recimo na razini
mjesne zajednice ili kvarta. Ako netko organizira ljude u nečemu dobrom,
recimo organizira izgradnju nekog sportskog centra ili infrastrukturu
koja pomaže siromašnima ili ljudima s posebnim potrebama, treba biti
formalno proslavljen i nagrađen. Ako pak netko organizira uličnu bandu
koja radi sranje, treba biti javno osramoćen i kažnjen na razini lokalne
zajednice. Tako će se motivirati dobro a demotivirati zlo ponašanje, i
ne treba se tu oslanjati na velike društvene strukture tipa države,
takve stvari trebaju funkcionirati na razini socijalnih mikro-nukleusa.

Danas svi zbog nekog razloga smatraju da žive u ne znam kako naprednom
društvenom uređenju a zapravo je to sve živo sranje, totalno duhovno
otuđenje cijele civilizacije. Valjda su i u neolitu takve stvari bolje i
zdravije funkcionirale. Ako si pomogao plemenu u lovu ili ratu bio si
proslavljen i nagrađen, a ako si osramotio pleme ili napravio zločin bio
si brutalno kažnjen. Danas ako napraviš dobro djelo svi ti se smiju i
izmišljaju ti zle motivacije, a ako napraviš zlodjelo nikom ništa, još
tražiš svoja "ljudska prava".

-- 
http://www.danijel.org/