Autor: Danijel Turina Datum: 2009-04-15 10:02:46 Grupe: hr.soc.religija Tema: Re: NATO i Biskup - pitanje za Zlog Zeca Linija: 94 Message-ID: gs44ae$sc9$1@solani.org |
Ratko Jakopec wrote: > On Tue, 14 Apr 2009 22:53:04 +0200, borism100 wrote: > >>> A sto bi ti, da ti sad odrzavam besplatnu poduku. Nije samo Kras i >>> Gavrilović, imas Dukat i Vindiju. A sto ti mislis zasto. Sto je zajedničko >>> svim tim firmama. > >> Zajednicko je to sto nisu prodane za kunu domacim grabezljivcima. > > Ni jedna firma nije nikad prodana za jednu kunu. Sto ti je. Firme su se > prodavale tzv. "menendjerskim kreditima", drugi iz banke je dao kredit > drugu iz privrede, a ovaj je garantirao imovinom firme koju je kupio. > > Za jednu kunu se prodaju firme u velikim dugovima, dobijes firmu za jednu > kunu, ali se obavezujes da ces podmiriti dugove. Ja bi ovo malo sintetizirao, budući da se čini da vas dvojica razgovarate o različitm stvarima. On govori o pljački u pretvorbi a ti govoriš o sposobnosti firmi za funkcioniranje u tržišnim uvjetima i o komunizmu. Onda on misli da ti negiraš pljačku u pretvorbi pa pizdi na tebe, a ti jače dokazuješ nešto deseto pa ne dolazite nikamo. Za početak treba konstatirati da tržište nije ni iz bliza jedini faktor koji je determinirao sudbinu firmi. Bitan faktor je bio kaos koji je nastupio raspadom Jugoslavije i ratom, pri čemu je koncentracija svih bitnih elemenata išla u obranu države, država je morala funkcionirati dosta godina u uvjetima djelomične okupacije i u situaciji u kojoj su jedan most i jedan trajekt povezivali južnu i sjevernu Hrvatsku, a cijela južna Hrvatska je bila praktički bez struje, a da o ostalom ne pričamo. Isto tako, Hrvatska je bila pod svojevrsnom međunarodnom blokadom budući da je taj Zapad pred kojim Sanader i njegovi psi sada tako veselo cvile, zapravo htio da nas Srbi ubiju i da imaju mira, pa su nam nabili sankcije i čekali da crknemo. Kad nismo crkli, napravili su Haaški sud koji ima jedini cilj pokazati da smo svi zločinci i da smo zaslužili da nas Srbi kolju, pa dakle Zapad nije ništa kriv. Ukoliko ne želimo prihvatiti biti zločinci, nabit će nam sankcije. To je međunarodna politička situacija u kojoj se nalazi Hrvatska, i to treba imati u vidu. Tko zna koliko kupovina velikih firmi poput pivovara, Ine, Plive, HT-a i sličnih je bilo izvršeno pod raznim mrkva/batina pritiscima, dakle ako prodate krunske dragulje za kikiriki vi političari ćete dobiti mito i potapšat ćemo vas po glavi, a ako ne prodate opet ćemo dići propagandu protiv vas da ste primitivci, nabit ćemo vam sankcije zato što Haaškom sudu ne želite dostaviti dokumentaciju o termonuklearnim bojevim glavama koje razvijate ("ali mi ne razvijamo..." - "da, da, to je i Saddam rekao"), ukratko, Hrvatska nije u poziciji međunarodnog subjekta nego objekta, i u takvom neprijateljskom okruženju funkcionira hrvatska ekonomija od samog početka. Tko zna kakvi kompromisi su se morali raditi, tko zna gdje se moralo birati manje zlo koje je na kraju ispalo veće, tko zna tko od gadova koje se kasnije spominje u kontekstu pljačke i bezobzirnog bogaćenja je napravio kakvu uslugu kome, koja je omogućila tko zna što na drugoj strani - to su informacije do kojih imaju pristup insideri, a mi izvana možemo samo srati govna bez veze i u većini slučajeva nam promiče šira slika. Recimo general Zagorac je očiti ratni profiter, dakle teška lopina, ali moguće je da je uspio kupiti oružje u ratnim uvjetima od nekakvih krijumčara i da je zbog toga Hrvatska dobila rat, a bez njega bi ga izgubila. Pola naših generala su teški bogataši koji imaju npr. lance benzinskih pumpi i tome slično, i čovjek ne treba imati baš jako visoki IQ da shvati da se do takve imovine dolazilo u ratu vrlo čudnim aktivnostima o kojima je bolje ne pitati previše da te ne pronađu u nekom jarku s rupom u glavi. U takvim kaotičnim uvjetima dešavalo se da dobre firme poput Bagata budu ugašene, da cijeli lanci firmi poput čeličana-brodogradilišta ostanu bez posla zbog međunarodne ekonomske pozicije Hrvatske što je onda stvorilo teške gubitaše na mjestu koje je inače bilo vrh industrije. Da ne pričamo o situaciji gdje su neki mutni likovi za nagradu zbog ovog ili onog za vrijeme rata dobili šefovska mjesta u firmama koje su svojom nesposobnošću otjerali u propast, ili o situaciji u kojoj su banke financirale javnu potrošnju preko svake mjere povoljnim kreditima za građanstvo, a istovremeno je na Hrvatsku vršen međunarodni pritisak zbog kojeg nije mogla zatvoriti granice za stranu robu, pa je rezultat bio 30 milijardi eura deficita, što je katastrofalno i zbog čega bi mogao uslijediti totalni kolaps ekonomije ako se taj obrazac ne promijeni. Dakle činjenica je da se dosta toga u privatizaciji da objasniti time što Gavrilović i Kraš imaju tržište koje rado troši njihove proizvode, a Riz nema, i njegove proizvode su ljudi trošili zato što nisu mogli kupiti Panasonic, ali u dosta slučajeva takvo objašnjenje ne važi - recimo zagrebačka pivovara je prodana za sitniš iako ima veliko tržište i perspektivna je jednako kao Kraš; Bagat je propao iako nije morao propasti po ekonomskim kriterijima; Ina i Pliva su prodane za sitniš i sad je Pliva dovedena pred propast. Ništa od toga se po ekonomskim kriterijima nije moralo desiti nego je uzrok tome u kaotičnom stanju u kojem se nalazi država, koja je izložena vanjskim i unutarnjim pritiscima, da ne velim neprijateljima, pa su događanja u ekonomiji jako determinirana političkim zbivanjima, recimo država je navikla trošiti bitno više nego što ima i onda mora prodati vrijednu firmu u državnom vlasništvu praktički u bescjenje, čime se Hrvatskoj radi dugoročna i ozbiljna šteta. To su komplicirane stvari u koje bi trebalo ući malo pažljivije i tu bi se dalo pokazati dosta bitnih indikatora i činjenica. -- http://www.danijel.org/ |