Autor: Danijel Turina
Datum: 2009-04-15 10:02:46
Grupe: hr.soc.religija
Tema: Re: NATO i Biskup - pitanje za Zlog Zeca
Linija: 94
Message-ID: gs44ae$sc9$1@solani.org

Ratko Jakopec wrote:
> On Tue, 14 Apr 2009 22:53:04 +0200, borism100 wrote:
> 
>>> A sto bi ti, da ti sad odrzavam besplatnu poduku. Nije samo Kras i
>>> Gavrilović, imas Dukat i Vindiju. A sto ti mislis zasto. Sto je zajedničko
>>> svim tim firmama.
>  
>> Zajednicko je to sto nisu prodane za kunu domacim grabezljivcima.
> 
> Ni jedna firma nije nikad prodana za jednu kunu. Sto ti je. Firme su se
> prodavale tzv. "menendjerskim kreditima", drugi iz banke je dao kredit
> drugu iz privrede, a ovaj je garantirao imovinom firme koju je kupio. 
> 
> Za jednu kunu se prodaju firme u velikim dugovima, dobijes firmu za jednu
> kunu, ali se obavezujes da ces podmiriti dugove. 

Ja bi ovo malo sintetizirao, budući da se čini da vas dvojica
razgovarate o različitm stvarima. On govori o pljački u pretvorbi a ti
govoriš o sposobnosti firmi za funkcioniranje u tržišnim uvjetima i o
komunizmu. Onda on misli da ti negiraš pljačku u pretvorbi pa pizdi na
tebe, a ti jače dokazuješ nešto deseto pa ne dolazite nikamo.

Za početak treba konstatirati da tržište nije ni iz bliza jedini faktor
koji je determinirao sudbinu firmi. Bitan faktor je bio kaos koji je
nastupio raspadom Jugoslavije i ratom, pri čemu je koncentracija svih
bitnih elemenata išla u obranu države, država je morala funkcionirati
dosta godina u uvjetima djelomične okupacije i u situaciji u kojoj su
jedan most i jedan trajekt povezivali južnu i sjevernu Hrvatsku, a
cijela južna Hrvatska je bila praktički bez struje, a da o ostalom ne
pričamo. Isto tako, Hrvatska je bila pod svojevrsnom međunarodnom
blokadom budući da je taj Zapad pred kojim Sanader i njegovi psi sada
tako veselo cvile, zapravo htio da nas Srbi ubiju i da imaju mira, pa su
nam nabili sankcije i čekali da crknemo. Kad nismo crkli, napravili su
Haaški sud koji ima jedini cilj pokazati da smo svi zločinci i da smo
zaslužili da nas Srbi kolju, pa dakle Zapad nije ništa kriv. Ukoliko ne
želimo prihvatiti biti zločinci, nabit će nam sankcije. To je
međunarodna politička situacija u kojoj se nalazi Hrvatska, i to treba
imati u vidu.
Tko zna koliko kupovina velikih firmi poput pivovara, Ine, Plive, HT-a i
sličnih je bilo izvršeno pod raznim mrkva/batina pritiscima, dakle ako
prodate krunske dragulje za kikiriki vi političari ćete dobiti mito i
potapšat ćemo vas po glavi, a ako ne prodate opet ćemo dići propagandu
protiv vas da ste primitivci, nabit ćemo vam sankcije zato što Haaškom
sudu ne želite dostaviti dokumentaciju o termonuklearnim bojevim glavama
koje razvijate ("ali mi ne razvijamo..." - "da, da, to je i Saddam
rekao"), ukratko, Hrvatska nije u poziciji međunarodnog subjekta nego
objekta, i u takvom neprijateljskom okruženju funkcionira hrvatska
ekonomija od samog početka. Tko zna kakvi kompromisi su se morali
raditi, tko zna gdje se moralo birati manje zlo koje je na kraju ispalo
veće, tko zna tko od gadova koje se kasnije spominje u kontekstu pljačke
i bezobzirnog bogaćenja je napravio kakvu uslugu kome, koja je omogućila
tko zna što na drugoj strani - to su informacije do kojih imaju pristup
insideri, a mi izvana možemo samo srati govna bez veze i u većini
slučajeva nam promiče šira slika. Recimo general Zagorac je očiti ratni
profiter, dakle teška lopina, ali moguće je da je uspio kupiti oružje u
ratnim uvjetima od nekakvih krijumčara i da je zbog toga Hrvatska dobila
rat, a bez njega bi ga izgubila. Pola naših generala su teški bogataši
koji imaju npr. lance benzinskih pumpi i tome slično, i čovjek ne treba
imati baš jako visoki IQ da shvati da se do takve imovine dolazilo u
ratu vrlo čudnim aktivnostima o kojima je bolje ne pitati previše da te
ne pronađu u nekom jarku s rupom u glavi.

U takvim kaotičnim uvjetima dešavalo se da dobre firme poput Bagata budu
ugašene, da cijeli lanci firmi poput čeličana-brodogradilišta ostanu bez
posla zbog međunarodne ekonomske pozicije Hrvatske što je onda stvorilo
teške gubitaše na mjestu koje je inače bilo vrh industrije. Da ne
pričamo o situaciji gdje su neki mutni likovi za nagradu zbog ovog ili
onog za vrijeme rata dobili šefovska mjesta u firmama koje su svojom
nesposobnošću otjerali u propast, ili o situaciji u kojoj su banke
financirale javnu potrošnju preko svake mjere povoljnim kreditima za
građanstvo, a istovremeno je na Hrvatsku vršen međunarodni pritisak zbog
kojeg nije mogla zatvoriti granice za stranu robu, pa je rezultat bio 30
milijardi eura deficita, što je katastrofalno i zbog čega bi mogao
uslijediti totalni kolaps ekonomije ako se taj obrazac ne promijeni.

Dakle činjenica je da se dosta toga u privatizaciji da objasniti time
što Gavrilović i Kraš imaju tržište koje rado troši njihove proizvode, a
Riz nema, i njegove proizvode su ljudi trošili zato što nisu mogli
kupiti Panasonic, ali u dosta slučajeva takvo objašnjenje ne važi -
recimo zagrebačka pivovara je prodana za sitniš iako ima veliko tržište
i perspektivna je jednako kao Kraš; Bagat je propao iako nije morao
propasti po ekonomskim kriterijima; Ina i Pliva su prodane za sitniš i
sad je Pliva dovedena pred propast. Ništa od toga se po ekonomskim
kriterijima nije moralo desiti nego je uzrok tome u kaotičnom stanju u
kojem se nalazi država, koja je izložena vanjskim i unutarnjim
pritiscima, da ne velim neprijateljima, pa su događanja u ekonomiji jako
determinirana političkim zbivanjima, recimo država je navikla trošiti
bitno više nego što ima i onda mora prodati vrijednu firmu u državnom
vlasništvu praktički u bescjenje, čime se Hrvatskoj radi dugoročna i
ozbiljna šteta. To su komplicirane stvari u koje bi trebalo ući malo
pažljivije i tu bi se dalo pokazati dosta bitnih indikatora i činjenica.

-- 
http://www.danijel.org/