mario.kucan@hotmail.com wrote:
> Ne Danijele, već sam mnogo puta spomenuo primjere ljudi koji su se
> uspješno resocijalizirali nakon duge robije, proguglaj malo. Također
> sam spomenuo da postoje ljudi koji su se preobratili od ubojica do
> svetaca,

Ja imam više primjera da se netko preobratio od ubojice do višestrukog
ubojice, i što sad s tim. A što se Mandele tiče, sad sam pogledao članak
na wikipediji o njemu i čini se da je lik daleko od onoga što se obično
misli o njemu:

http://en.wikipedia.org/wiki/Nelson_mandela

In 1961, Mandela became leader of the ANC's armed wing, Umkhonto we
Sizwe (translated Spear of the Nation, and also abbreviated MK), which
he co-founded.[29] He coordinated sabotage campaigns against military
and government targets, making plans for a possible guerrilla war if the
sabotage failed to end apartheid.[30] Mandela also raised funds for MK
abroad and arranged for paramilitary training of the group.[30]

Fellow ANC member Wolfie Kadesh explains the bombing campaign led by
Mandela: "When we knew that we [sic] going to start on 16 December 1961,
to blast the symbolic places of apartheid, like pass offices, native
magistrates courts, and things like that ... post offices and ... the
government offices. But we were to do it in such a way that nobody would
be hurt, nobody would get killed."[31] Mandela said of Wolfie: "His
knowledge of warfare and his first hand battle experience were extremely
helpful to me."[9]

Mandela described the move to armed struggle as a last resort; years of
increasing repression and violence from the state convinced him that
many years of non-violent protest against apartheid had not and could
not achieve any progress.[32][9]

Later, mostly in the 1980s, MK waged a guerrilla war against the
apartheid regime in which many civilians became casualties.[30] Mandela
later admitted that the ANC, in its struggle against apartheid, also
violated human rights, sharply criticising those in his own party who
attempted to remove statements supporting this fact from the reports of
the Truth and Reconciliation Commission.[33]

Dakle lik je bio klasični terorist-saboter, a ne južnoafrički Gandhi.
Taj profil kriminalca, dakle politički terorist, je vrlo problematičan
jer s jedne strane ne možeš se s takvim igrati demokracije i pustiti ga
da na slobodi radi što hoće, a s druge strane takav ti može biti budući
predsjednik države. Ako ga ubiješ postane ikona oružanog otpora kao Che
Guevara, ako ga staviš u zatvor postaje ikona oružanog otpora kao, pa,
Nelson Mandela, ako ga protjeraš u inozemstvo lobirat će kod stranih
sila protiv tebe kao Dalai Lama, ukratko što god da napraviš nije dobro.
Ja bi mu vjerojatno dao dobar posao u državnoj upravi i tako ga
diskreditirao kod njegovih sljedbenika.

Osim toga glavni problem s dugogodišnjim zatvorskim kaznama je da su to
većini ljudi mrtve godine i nakon toga moraju početi život od nule, a
Mandela je slučaj u kojem mu se zapravo karijera razvijala dok je on bio
u zatvoru, pa kad je izašao van postao je predsjednik države. Dakle nije
se našao u poziciji stigmatiziranog zatvorenika koji sa 60 godina života
pokušava naći posao i koji je život ostavio iza rešetaka,
uspostavljajući socijalne veze jedino s drugim kriminalcima, kao većina
robijaša. Dakle primjer tebi možda izgleda dobro, ali u stvari je
potpuno promašen. Većina ljudi se nađe u situaciji da su izolirani od
vanjskog svijeta i robija za njih postaje jedina stvarnost, a tek
rijetki "ljudi s misijom", uglavnom politički i vjerski zatvorenici,
održavaju kontinuitet egzistencije i u zatvoru. Zašto ljudi u "Big
Brother" emisijama formiraju vrlo emotivne odnose? Zato što izolacija od
vanjskog svijeta tako djeluje, oni su jedni drugima jedini svijet i to
im ima veću vrijednost od svega vani.

-- 
http://www.danijel.org/