Ivica lozic wrote:
>> Tvoj problem je sto nikada ocito nisi radio pa se poistovjecujes sa
>> likovima iz romana. Oni koji zbog tebe gladuju, oni su realnost.
> 
> :))) Jesi ti vjezbao glupost ili si prirodno nadaren? Meni stvarno nije
> jasno po cemu ti zakljucujes da Ratko nikad nije radio, ili smatras da
> nam profesori u skolama i na fakultetima ne trebaju, i da su na teret
> drustvu!? Mislim, nije da eksperiment sa takvim misljenjem nismo imali
> (Kambodja, crveni kmeri), ali se zna kako je to zavrsilo. Uostalom i to
> znanje kojim se koristis na poslu ti je netko prenio, dakle pisas u
> vjetar :)

Lik se zapravo opravdava, koliko ja vidim. "Nisam ja luzer, cijela
država su luzeri. Nisam ja lopov, cijela država su lopovi."

E sad, njegova argumentacija u osnovi nije bez vrijednosti, dakle ako je
netko stručnjak za dizajn mikroprocesora u Hrvatskoj će biti kruha
gladan jer ovdje nema industrije poluvodiča. Ako je stručnjak za
avionske motore ovdje će biti kruha gladan budući da kod nas nema
zrakoplovne industrije. Ali isto tako će biti kruha gladan u nekoj
zapadnoj državi s prosperitetnom privredom i sređenom socijalom ako u
toj državi ne postoji industrija koja treba ljude njegovih
kvalifikacija. U krajnjoj liniji, ako je netko stručnjak za uzgoj svinja
neće se dobro provesti u Saudijskoj Arabiji. Dakle činjenica da negdje
ne postoji neka industrija strogo gledajući ne govori ništa o toj državi.

Naravno, ostaje činjenica da je u Hrvatskoj biti političar jedno od
unosnijih zanimanja, i da ljudi gologuzi uđu u politiku, dok su u njoj
voze skupe aute na državni trošak a iz nje izađu s hrpom love sumnjivog
porijekla, i to sve skupa je gnjusno.

Uz sve to, problem Hrvatske su u najmanjoj mjeri političari, a u
najvećoj mjeri je to mentalitet naroda koji je izgleda kroz stoljeća
odgajan u sluganskom mentalitetu, zbog kojeg uvijek očekuje da se njegov
gospodar pobrine za njega umjesto da sam uzme stvar u svoje ruke i nešto
napravi. Gospodar je tu ili stranac ili država, ali uvijek postoji taj
stav da se sjedi u birtiji i pizdi na nekoga ili nešto tko bi trebao ovo
ili ono. Isto tako, čini se da su ljudi svugdje skloni tražiti za sebe
nekakva prava bez razmišljanja o tome tko će platiti račun; to ih ne
zanima, oni hoće svoja prava. U praksi su te stvari kompromis - ne možeš
imati male poreze i socijalnu državu. Ne možeš zadaviti privredu
porezima i očekivati vitalno poduzetništvo. Ne možeš skinuti sve carine
i očekivati da ti cvate proizvodnja. Ne možeš imati industriju i
ekologiju. Tamo gdje živiš od turizma, zaboravi naftne terminale i
prljavu industriju.

I najbitnije od svega, Hrvatska kao država je de facto u bankrotu i
apsolutno mora rezati troškove, a ja bih predložio da udari tamo gdje
najviše boli, ali tamo gdje najviše boli je stvarna bolest. Treba rezati
socijalna prava. Tu su troškovi koji lome kičmu državi jer su neplativi,
i privredi budući da se država od nje pokušava naplatiti kroz poreze i
ostale namete kad joj usfali para za neradnike. Hrvatska ima pola
milijuna nekakvih kurčevih ratnih veterana od kojih 90% nikad nije
držalo pušku, najodlikovaniji general je ratni profiter a generali koji
su bili golopizde prije rata nakon rata su imali lance benzinskih pumpi
i što ti ja znam koji kurac. Tu su problemi, tu treba rezati troškove.
Previše ljudi se uhljebilo kroz državni proračun i država naprosto to
nije u stanju financirati, i treba raditi ono što obično ljudi rade kad
nemaju novaca a nisu totalni luđaci: treba smanjiti troškove. I tu treba
prestati s demagoškim sranjima o nečijem BMWu i shvatiti da nisu problem
ni jahte ni auti, koji sve skupa predstavljaju smiješnu lovu, nego silne
milijarde koje idu na penzije i plaće preskupom i preglomaznom državnom
aparatu. Tisuću kuna mjesečno socijale puta milijun ljudi je milijardu
kuna. Tu se lomi kičma privredi, kroz financiranje neradničke gamadi
koja sjedi u birtiji uz pivu po cijele dane i komentira stanje u državi.

-- 
http://www.danijel.org/