Tomislav Portada wrote:
> "Danijel Turina"  wrote:
> 
>> To bih prepustio zdravoj pameti naručitelja takvih usluga, naime
>> ako imaš mehaničara koji u 90% slučajeva ne popravi kvar a u 10%
>> popravi, taj neće dugo poslovati. Zašto bi s vidovnjacima bilo
>> drugačije? Ako se pročuje glas da to ne funkcionira, ljudi im neće
>> plaćati.
> 
> To ti, nažalost, tako ne funkcionira. Dovoljno je pogledati oglase u dnevnim
> novinama kojima se reklamiraju razne čudotvorne magnetske narukvice,
> biočipovi za mršavljenje i odvikavanje od pušenja, antene za zaštitu od
> geopatogenog zračenja i slične gluposti. Očito je da oglašivači imaju dobru
> zaradu od prodaje takvog smeća (jer u suprotnome ne bi ulagali nemali novac
> u oglašavanje) što pokazuje da se glas o tome da takve stvari ne
> funkcioniraju očito nije (dovoljno) pročuo. Činjenica je da prosječan
> građanin nije dovoljno obrazovan ni pametan da bi prozreo prijevaru.

Slažem se, ali ja bih bio sklon pustiti budalama da najebu od šarlatana
jer im drugačije nema šanse objasniti što tu ne štima. Ne možeš spasiti
ribu od vode.

>> Ali čini se da
>> u dosta slučajeva takve stvari ipak funkcioniraju,
>> odnosno, da budem precizniji, ljudi misle da funkcioniraju.
> 
> Ljudi svoje mišljenje ne temelje na racionalnoj analizi, nego na dojmu i
> osjećaju.

Nije ni to tako loše, pitanje je samo kvalitete dojma i osjećaja.

> Izvrstan primjer su sportske kladionice i općenito bilo kakve igre
> na sreću. Ako već netko nije u stanju matematičkim izvodom doći do toga da
> se igranje takvih igara statistički ne isplati, neka pokuša načiniti pokus:
> uzeti jednu kutiju, u nju staviti recimo dvije tisuće kuna (ili pet,
> svejedno), i sav novac koji odnosi u kladionicu uzimati iz kutije i koji
> donosi iz kladionice stavljati u kutiju. Nakon dovoljno dugog vremena kutija
> će ostati prazna. Ali ne, postoje ljudi koji su naprosto uvjereni da
> igranjem igara na sreću u prosjeku zarađuju, i praktički nema načina da ih
> se razuvjeri.

Da na klađenju zarađuju jedino kladionice očito je već i iz toga koliko
ih ima i s koliko love rade.

> Ako je čak i tako egzaktna stvar kao što je gore navedeni primjer mnogima
> nedostupna racionalnoj analizi, onda je posve nerealno očekivati da bi se
> nekome tko pogrešno vjeruje da je osoba X vidovnjak moglo objasniti da je u
> krivu.

Pa, kao što rekoh, vrlo je vjerojatno da je golem broj tih vidovnjaka
lažan, odnosno da su obični prevaranti. Štoviše, kladio bih se da
postotak varalica prelazi 90%. Ali isto tako mi se čini da nije 100%,
nego da tu ima autentičnih fenomena, odnosno barem djelomično
autentičnih, jer nije lako isključiti mogućnost da netko ima određene
sposobnosti koje prezentira kao nešto daleko veće od onoga što to
zapravo jest.

-- 
http://www.danijel.org/