Ratko Jakopec wrote:
>>> Daj zamisli, demokraciju imamo tamo negdje od 19. stoljeca, nacionalizacije
>>> i denacionalizacije nikad nije bilo, privreda je jos od 19. stoljeca
>>> uklopljena u Evropsku privredu po organizaciji i dosezima ... 
>>>
>>> Nitko nije pobio Zidove 41, nitko nije pobio ili marginalizirao "gradjanske
>>> intelektualce" 45, "kapitalisti" nisu morali 45 pobjeci ....
>>>
>>> 500 000 ljudi nije otislo na rad u Njemacku ...
>>>
>>> .................................
> 
>> Ja ne znam što bi bilo, ali hajdemo nagađati da nije postojala
>> jugoslavenska struja među hrvatskom intelektualnom elitom, i da slijedom
>> toga nije došlo do stvaranja jugoslavenske države. Musolinijeva Italija
>> bi pojela Istru i Dalmaciju, Srbi i Mađari bi vjerojatno odgrizli svaki
>> po dio Slavonije, a Zagreb i sjeverna Hrvatska bi bili pripojeni
>> Austriji, odnosno trećem Reichu. 
> 
> Imam dojam da ti je promaklo:
> 
>>> Ok, predpostavimo da se Austrougarska nikad nije raspala i da nikad nije

Nije mi promaklo, nego sam išao iz pozicije da je prvi svjetski rat bio
neizbježan i da su njegovi rezultati datost, i od toga sam išao dalje.

> u tom slucaju bi prije sjeverna Italija bila dio Monarhije nego Dalmacija
> Italije, a pitanje je i bi li Hitler bio moguc kraj velike i jake
> Monarhije, moguce je i da bi Monarhija interenirala u nesređenoj Njemackoj
> i pripojila je Monarhiji. 

Zaboravljaš prvi svjetski rat i činjenicu da se austrougarska nije
raspala iz sporta, samo onako. Ona je bila vojno poražena do te mjere da
su naprosto popustili mehanizmi koji jednu tako složenu multinacionalnu
tvorevinu drže na okupu. Imam dojam da takve simulacije ne možeš raditi
po principu da ukloniš jedan bitan faktor i praviš se da bi sve ostalo
jednako funkcioniralo; recimo da je austrougarska bila nacionalno
homogena, pod pretpostavkom da su se uključene nacije dale germanizirati
i nisu tome pružale otpor, i da je takva cjelovita bila poražena u prvom
svjetskom ratu. Recimo da je prvi svjetski rat završio kako je završio,
oslabljenom i poniženom Njemačkom na rubu kolapsa, ali i s oslabljenom i
poniženom austrougarskom na rubu kolapsa. Hitler je u takvim slučajevima
neminovnost, aneksija Austrije je neminovnost, ali ovaj put bi se to
zvalo ujedinjenje velike njemačke nacije a ne aneksija. Umjesto da
osvaja čehoslovačku i lomi se po jugoslaviji, Hitler bi koristio punu
silu tih država kao voljne saveznike i vojsku. S tom vojskom bi srušio
SSSR, Staljin bi bio poražen i sovjetski savez bi pao. Time bi Hitler
dobio žitnicu i ogromne crnomorske naftne izvore za tenkove. Nakon
godinu dana konsolidacije unutar kojih bi šaptom pala Engleska,
koordinirao bi s Japanom napad na Sjedinjene Države. Budući da ne bi bio
u situaciji da mora razmišljati taktički umjesto strateški, razvio bi
nuklearno oružje kojim bi, montiranim na novu generaciju dvostupanjskih
V2 raketa koje su i ovako bile pred produkciju, bombardirao SAD, koje bi
nakon tri-četiri uništena grada na istočnoj obali kapitulirale, i sad
bismo živjeli u tisućugodišnjem arijskom kraljevstvu.

Hitler je i ovako jedva jedvice poražen, par puta je bilo jako blizu da
dobije rat. Da je mogao iskoristiti cijelu austrougarsku, to bi bilo to.

-- 
http://www.danijel.org/