Ratko wrote:
>> Za Britney Spears ni dragi Bog ne
>> zna zašto je slavna, budući da nema pojma o pjevanju, a ima love ko
>> govna - naprosto ju je nekakva ekipa pokupila s ulice zato što im se
>> uklapala u koncept oko kojeg su htjeli izgraditi brand,
> 
> A cuj, ako netko napravi uspjesnu farumu krava, nisu krave te koje su
> poesebne pa su osmislile koncept farme.
> 
> Doticna vjerojatno je to sto velis, ali onaj koji je isao osmisljavati taj
> "brand" se i te kako uklapa u koncept da je uspjesan jer ostvaruje profit. 

Hoću reći da uslijed kompleksnosti takvog sustava "krava" na nečijoj
farmi može po indikatorima uspješnosti kotirati jako visoko, recimo može
imati desetke milijuna dolara na računu. Dakle postoji jako puno
odstupanja od osnovne teorije koja veli da su uspješni oni koji su
sposobni. Uspješni su zapravo oni koji imaju "robu" koju tržište u tom
trenutku troši. Ako tržište troši govno, seronje će biti uspješni i imat
će puno para. Ako tržište troši cigarete, proizvođači duhana će biti
uspješni. Ako tržište troši kurve, makroi će biti uspješni. Ako tržište
troši glupe plavuše s cuckom-igračkom, Paris Hilton će biti uspješna.
Ali ako tržište ima jaku averziju prema avatarima, Isusa će kamenovati,
bičevati i razapeti. Nečija uspješnost je podjednako mjerilo njegovih
svojstava i svojstava tržišta na kojem je uspješan, da ne spominjem i
posebne okolnosti, recimo imaš dobru ideju, netko te zajebe i zbog toga
propadneš, a on se s tvojom idejom obogati. Tko je uspješan i koja se
zapravo kvaliteta vrednovala? Država bi u teoriji trebala definirati i
provoditi pravila igre koja bi eliminirala određene negativne kvalitete,
ali unatoč tome su negativne kvalitete često značajan faktor nečijeg
svjetovnog uspjeha.

Zbog toga treba s velikom rezervom prihvatiti teoriju po kojoj je
svjetovni uspjeh relevantan kriterij nečije sposobnosti. Obično je, isto
kao što je obično neuspjeh odraz nesposobnosti, ali iznimaka i ostalih
faktora ima dovoljno da to opravdava pažljiviju analizu. Osim toga,
vrijeme je bitan faktor; Van Gogh je po kriterijima svojeg vremena bio
totalni luzer; nije nijednu sliku uspio prodati i umro je kao siromašni
ludi slikar. Danas se njegove slike prodaju za desetke milijuna dolara i
smatra ga se jednim od najvećih slikara svih vremena. I jebi ga sad,
koliko treba čekati da bi se ustanovila njegova uspješnost? Kraj
njegovog života očito nije bio indikator, isto kao što ni kraj Isusovog
života nije bio indikator uspjeha njegove misije. Dakle lako je
primjeniti pojednostavljenu metodu na primjeru Rembrandta - bio je
najbolji slikar u svojoj zemlji i imao je najviše novaca. Ali Van Gogh
je bio još bolji slikar a bio je sirotinja. Nives Celzijus je prodala
najviše knjiga u HR. Je li ona zato najbolji pisac u HR, ili je samo
indikator stanja svijesti populacije?

-- 
http://www.danijel.org/