Melissa prekrasna! wrote:
>> To ti je po sistemu da ako netko iz zajebancije ubije čovjeka, on je bez
>> ikakve zajebancije ubojica. Meni je odavno jasno da oni pod krinkom
>> zajebancije provode stvarno zlo, a da privid zajebancije služi
>> izbjegavanju odgovornosti za vlastite postupke, ali mislim da su u nekoj
>> točki prešli granicu nakon koje ta istina postaje očigledna i posve
>> neutralnom promatraču.
>>
> 
> Nevezano za ovo. Iz nekog razloga su te onostrane sile odabrale za
> nesto. Da si tada bio svestan da sile koje jebu ale preko
> roditelja i stavljaju te u gadne okolnosti....

Gle, tada sam ja bio u situaciji da sam kompletno uronjen u situaciju u
kojoj mi svi rade sranje a nemam nikakvu opciju, nikakvu mogućnost
izlaza. Kad takvo sranje traje šest mjeseci, nije dobro. Kad traje deset
godina, to te promijeni na određeni način, napraviš si svoj zatvoreni
svijet u kojem briješ po nečemu i tako pokušavaš sačuvati mentalno
zdravlje. Ja sam se zakopao u SF knjige, fiziku i informatiku, držao sam
svijest apsorbiranu u stvari koje su ok i kroz koje sam mogao osjetiti
višu duhovnu komponentu (iako to tada ne bih tako formulirao), jer da
sam se psihički uzemljio kroz situaciju koju sam imao doma, morao bih se
psihički predati, morao bih prihvatiti da je mrak jedina stvarnost, da
je zlo jedina stvarnost, da ne postoji nijedna bolja verzija stvarnosti
od one koju kreiraju dva sadistička control freaka od kojih je barem
jedan ozbiljno psihotičan. Bavio sam se promišljanjem puno toga što je
imalo kvalitetnu i stvarnu komponentu, ali je u osnovi bilo eskapistička
fantazija. Kad sam se uspio maknuti od ta dva mraka, te fantazije su
nestale zajedno sa svojim uzrokom; to ti je kao kad ti rana zaraste pa
krasta sama od sebe otpadne. Ja sam svjestan tih svojih psiholoških
self-medication fora, recimo bavim se fotografijom kao načinom da
fokusiram i konkretiziram određene unutarnje percepcije ljepote i sklada
u situaciji kad me likovi poput ovih trashera pokušavaju zadaviti
ružnoćom, neskladom i zlom. Kad su mi određeni ljudi počeli raditi gadna
sranja, ja sam apsorbirao napadnuti dio svoje ličnosti u fotografiju,
izvukao sam ga iz domene u kojoj je bio ugrožen. Kao klinac sam imao
manje opcija, praktički nikakvo iskustvo s takvim stvarima, praktički
nikakvo razumijevanje situacije, a ni strpljenje mi nije bilo jaka
točka; nisam mogao pasivno trpjeti zlo i u takvoj situaciji strateški
planirati. U jednoj točki mi je puklo, nisam više mogao podnijeti
pasivnost (koja bi zapravo dugoročno riješila stvar, jer je samo trebalo
dovoljno dugo izdržati) nego sam odabrao aktivnost i silovitost, odabrao
sam riješiti problem mačem. It didn't really work out that well.

> Mislim da me je sudbina poslala ovde zbog tebe....

Ne razumijem se u sudbinu. Moja specijalnost je oblikovanje sebe izborima.

-- 
http://www.danijel.org/