Vasa Mijatovic wrote:
>>> Pa imas free libove za nntp na netu?!
>>
>> Zapravo je jako sretna okolnost da su mi neprijatelji ovakve budale, jer
>> bih se inače morao više truditi oko toga da tu nešto argumentiram.
> 
> Definitivno su zli. Zlo je veoma inteligentno, u pravu si, 

Zlo je inteligentno u smislu da instinktivno pronalazi liniju manjeg
otpora, onako kako je pronalazi grom kad traži liniju manjeg otpora kroz
atmosferu. Strukture koje tako nastaju dovoljno su složene da pomisliš
da su rezultat promišljanja i kreativnog rada, ali zapravo se radi o
jednostavnom fenomenu. U slučaju zlih ljudi, oni naprosto slijede
instinkt koji ih navodi; imaju silnu emotivnu potrebu raditi sranja, i
slijede jednostavnu povratnu spregu osjećaja za intenzitet sranja. Stvar
je principijelno identična povratnoj sprezi koja upravlja svecem, ali je
kvaliteta inputa na koji se referenciraju suprotna. Zato je koncept
slobodne volje od ograničene vrijednosti - koliku slobodu netko ima
raditi stvari za koje mu cijela njegova priroda vrišti da su pogrešne?

> ali kad
> se uporede sa razinom nekoga ko zeli spoznati Boga, ispadaju
> majmuni.

To je definitivno istina. Čak i iz nekakve prosječno intelektualne
pozicije, pretpostavljam da ovi trasheri izazivaju pitanja na temu "što
se ovima desilo?"
Izgledaju kao igračke na navijanje. Stereotipni, dosadni, drveni.

> Dakle, evolucija bez duhovnosti je nemoguca.

Pa, teško bi trashere mogao koristiti kao pozitivan dokaz u tom smjeru,
ali definitivno se može reći da izbor za zlo znatno reducira čovjekove
duhovne opcije, i da su oni očit dokaz toga.

> Oni su samo zakrzalji majmuni i nista vise...

Ne bih išao toliko daleko da vrijeđam majmune usporedbom sa demonskom
podvrstom čovjeka. Naime, unatoč tome što se obično u neformalnom govoru
ljude kojima nedostaju vrline zove životinjama ili zvjerima, činjenica
je da se u životinjskom svijetu teško može naći nešto slično izopačenim
ljudima.

> Felix me je razocarao. Izgleda da je totalno promasio poentu.... ;(
> 
> Tupson je kao i ostali......

Mislim da je njegova propast rezultat vjere u predestinaciju. Naime, on
se tješio time da nije bitno što on napravi, jer što god odabrao to će
biti ispravno, bit će predviđeno od početka, jer se dobri Bog brine da
on ne zastrani i jako ga voli. To je vrlo česta i tvrdokorna zabluda
među duhovnjacima, ta vjera u karmu, dharmu, sarmu i čvarke, po sistemu
nikakvo stvarno ozbiljno sranje mi se ne može desiti, jer se Bog brine
za mene. Meni je koristilo to što su mi se u životu dešavala svakakva
jako gadna sranja, jer nisam mogao popušiti takav djetinjasti koncept
Boga. Naime, svi moji teološki koncepti su morali početi od uvažavanja
činjenice da Bog nema apsolutno nikakvih problema staviti me u apsolutno
bilo kakav pakao, i da mi ni na koji način neće pomoći kad imam totalno
sranje. Većina ljudi koji prožive stvari koje sam ja proživio zaključe
da Boga nema i da je sve sranje, ali ja tu opciju nisam imao jer sam
imao vrlo jak i konkretan osjećaj Božje prisutnosti kojeg se nije dalo
ni zanemariti, ni racionalizirati, ni odbaciti. Dakle kužiš situaciju -
s jedne strane znam da postoji "nešto", što je beskrajno svjesno,
pametno i, neću reći "dobro" jer to podsjeća na isuseka i deda mraza,
nego dobro u smislu u kojem je ocean svijesti, radosti i moći dobra
stvar, ali morao sam živjeti sa saznanjem da to ogromno svjesno, moćno i
dobro "nešto" apsolutno boli kurac hoću li ja imati novaca za platiti
račune, hoće li me pod izmišljenom izlikom netko staviti u zatvor ili
ludnicu, ili će mi se dešavati neko drugo sranje. Mislim da je temeljna
lekcija toga da Boga apsolutno zaboli kurac za mene, u smislu nekakvog
Danijela koji je zapravo majmunoidno tijelo na nekakvoj pripizdini od
planete, nego da se Bog bavi jedino blaženstvom svoje prirode, a najveća
i najbolja stvar koju ja mogu napraviti je da osjetim tu njegovu
prirodu, osjetim njene razmjere, dosege, osjetim njenu sveprisutnost i
prestanem biti majmun na planeti majmuna, da prestanem biti Danijel, jer
onda nije bitno jesam li na prijestolju kraljeva ili prosjak u blatu,
nije bitno imam li pod sobom svijet ili sam zatočenik u nekoj ludnici,
jer tu sveobuhvatnost apsolutno boli kurac za Danijela ne zato što "mama
ne voli", nego zato što je pozicija jednog majmunskog tijela na jednom
majmunskom svijetu nebitna, beznačajna, jer postoji jedino taj brahman
koji je sat-ćit-ananda, i on jedino boravi u svojoj prirodi, kao ptica
iz mundaka i švetašvatara upanišada, ona zlatna na vrhu stabla. To je
bitna lekcija, najbitnija lekcija, koja spašava od idiotskog koncepta
Boga-tate koji te voli i brine o tebi. Stvar je poražavajuća po animalni
ego sisavca koji osjeća sigurnost kad ga čeka toplo mlijeko iz mamine
sise, ali ako nisi baš totalni bezveznjak čiji osjećajćići će se skršiti
ako ga mama ne voli, slijedi ogromna nagrada spoznaje da ti Bog ne
pomaže zato što si ti Bog, a ne jadnik kojemu treba pomoć. Ti si totalni
i savršeni Bog dok ti-jadnik prosiš na cesti i kukaš zašto ti Bog ne
pomaže, misleći da je Bog mecena koji daje sto eura onima koji nemaju.
Beskrajno bogati kralj sanja da je prosjak i sreću zamišlja kao tanjur
toplog graha i čisti krevet. Kad se probudi iz sna, što li će jesti za
doručak?
Paradoksalno, ljudi koji imaju dobar, ugodan i normalan život zapravo su
prokleti ropstvom koncepta Boga koji ih voli i brine o njima, uvijek
ostajući na razini voljene i dobro razvijene životinjske mladunčadi,
odrastajući u dobro prilagođene i sretne životinjske primjerke. Ali tamo
gdje je loza rasla na kršu i buri, tamo je najbolje vino.

-- 
http://www.danijel.org/