Rado wrote:
> Danijel Turina wrote:
> 
>> Pogotovo mi je zabavan onaj anonimus koji cijelo vrijeme drvi po onom
>> samostrelu, valjda misli da mi je to nekakva trauma iz djetinjstva ili
>> koji kurac, 
> 
> Nije samostrel, strelica ti je trauma iz djetinjstva.

Trauma iz djetinjstva, hmm, vidim da se vi trasheri jako furate na te
stvari, pa da vam velim par svojih gadnih trauma iz djetinjstva.
U Bratislavi sam u hotelskoj sobi gledao crtić "pčelica maja", u kojem
nekakvi zli stršljenovi hoće žalcem ubosti pčelu i glistu koji se
sakrivaju i tresu se od straha. Stršljen ubode glistu. Iznimno
traumatično, par godina su me pucali flashevi na tu temu. Da vidimo
dalje, iduća traumatična stvar, mama koja ima napad psihotično -
depresivnih stanja, gledam kako joj se um pomračuje, znam da će uskoro
stari doći umoran s posla, pitat će ju što joj je, a ona će krivicu
svaliti na mene i brata, a onda će ju on "oraspoložiti" tako što će
ubiti boga u meni. Gledam ju i cijela ta slika mi se vrti kroz glavu, i
znam ju napamet jer je ista stvar svaki dan. Instinktivne traume vezane
uz remen s kojim me je mlatio. Osjećaj bespomoćnosti jer znam da će
uvijek povjerovati ludoj, pokvarenoj i lažljivoj kuji a ne meni - što
god ona slaže, stari će bezuvjetno vjerovati.
Nevjerojatan osjećaj jednog dana kad mi je stara napravila prevruće
mlijeko, a kad sam joj rekao da je prevruće isprobala je i dolila
hladnog, nije me samo prebila kao uvijek. To je bio jedini takav slučaj.
Hrpu trauma imam uz vikendicu na selu gdje bi nas pokupili i gdje nije
bilo mojih knjiga i računala u koje sam se inače povlačio, pa se nisam
mogao nigdje sakriti od njihovih iživljavanja.
Trauma neznanja, pokušaja da shvatim stvari koje su mi na rubu
razumijevanja ali naprosto nisam u stanju.
Film "Alien", scena s nevidljivim, munjevito brzim grabežljivcem u
kanalu za ventilaciju, koji se samo pojavi kao točkica na radaru, krene
i sve znaš dalje.
Film "Muha", scena s neuspjelim teleportiranjem majmuna s crijevima
naopačke.
Film "Andaluzijski pas", scena s britvom koja reže oko.

Traume iz djetinjstva veliš, samo reci. Ali samostrel i strelica nisu
trauma. Oni su slika nade u spas od zla. Trauma je buđenje na
intenzivnoj s cijevima u dušniku, grkljanu, kurcu, među rebrima, s
desetak igala po svuda, na respiratoru, s plućima koja se periodički
pune sukrvicom, sa znanjem da nema izlaza. Kasnije, znanje da moj stari
aktivno radi na tome da sve prezentira ne kao dvostruki pokušaj
samoubojstva, nego mi pokušava smjestiti pokušaj ubojstva s
predumišljajem, i istovremeno falsificira priču za psihijatre o mojoj
"psihotičnosti", kako bi me smjestio u ludnicu do kraja života, a meni
opet nitko neće vjerovati što god da kažem.

Ali na tvoju nesreću, Dejanoviću, ja sam se bavio Kundalini yogom jako
puno godina, i sve ovo su samo prazne samskare; emotivni sadržaj je
odavno ispražnjen, pa ti mogu sve ovo napisati i ništa ti neće
koristiti. Znam da bi me volio sadistički mučiti ali naprosto nemaš
čime, to ti je sve puška koja puca unazad. U pokušaju da mene
upropastiš, potrošio si život i sad si prazna ljuštura. Pravo ti budi, a
to ti je tek početak. Ono što ćeš dobiti nakon smrti tijela, e to će
biti istinska pravda.

-- 
http://www.danijel.org/