surfer wrote:
> "Danijel Turina" wrote:
> 
>> Umjesto da svi na njih pljunu kako priliči, budući da su vjerodostojne
>> osobe osporile njihove tvrdnje, hrpa ljudi je s tim faktoidom radila kao
>> s činjenicom, po sistemu to je tako, i sad treba samo tražiti razloge
>> zašto. Doslovno, to su smatrali tolikom činjenicom da su zaboravili da
>> postoje fotografije, moje i Božine izjave su zanemarili, ostalo im je u
>> glavi samo Krivokućino izrugivanje. Zašto? Zato što je on njihov, on je
>> njihova vrsta. Njega oni smatraju čovjekom i vjeruju mu, a mene smatraju
>> nekom vrstom sumnjivog vanzemaljca kojeg se propituje. Uvijek se
>> bezuvjetno vjeruje najgorim patološkim lažljivcima poput Felixa i
>> Krivokuće, i to po kriteriju "pa ne bi netko toliko lagao, mora biti
>> barem pola istine u svemu", a budući da je "pola istine" u kamionu laži
>> pola kamiona laži, takvi ljudi se kompletno sjebu, izgube svaku vrlinu
>> iz perspektive, u glavi uglavnom rade s nečijim lažima i na temelju toga
>> postupaju, i što je najveća fora ne vide nikakav problem u tome.
> 
> Čudim ti se kako ne možeš vidjeti da se ne radi o tome? Nije da se njima
> vjeruje ili ne vjeruje nago je stvar u sprdačini na tuđi račun, u ovom
> slučaju na tvoj. Sad se upustiti u posao rasčlanjivanja i kronologije...
> bojim se da bi to bila više nego jalova ideja. Nakupio se moment i
> negativitet je izrodio strvinare svih vrsta i fela. Ti u tome i dan danas
> tražiš neke organizirane i suvisle obrasce, ali njih nema.

Puno toga ja vidim što ne stane u retoričku liniju jedne poruke. To ti
je kao da na istoj sceni vidim stvari koje treba snimiti šircem i makro
objektivom, pa onda dobiješ macro cvjetića i široki pejsaž litice nad
morem na kojem su cvjetići 4px svaki. Dakle glupo je očekivati da svaka
moja poruka sadrži totalitet svega što ja mislim i percipiram. U
krajnjoj liniji napisao sam hrpu knjiga na tu temu pa to opet ne
obuhvaća ni pola onoga što znam, nego samo onaj dio koji se da
formulirati u neku konzistentnu cjelinu i narativni tijek.

>> Praktički ništa od mojeg nauka se nikome nije ucijepilo na bitnoj razini
> 
> To je zato što to ljude ne zanima iako oni mogu reći da ih zanima pa čak i
> pokazivati određen interes. 

Točno tako.

>> A eto, ja sam posve zadovoljan da takvi pripadnu svojem guruu Krivokući,
>> ali neka se meni skinu s kurca i prestanu od mene tražiti da osporavam
>> glupave laži potpunih luđaka kako bi oni bili amnestirani od svoje
>> nevjere, po principu "ali ako ti dokažeš, vjerovat ćemo tebi a ne
>> njima". Ne zanima me. Štoviše, dat ću im još sedamsto razloga za
>> nevjeru, neka se gone u kurac.
> 
> Da, tebi je sve ovo cijelo vrijeme (da li samo?) nešto ozbiljno, ti si
> ozbiljan (osim kad se rijetko zezaš mada čak i tada...), ukratko previše je
> ozbiljnosti za jedno (po samoj strukturi medija) neozbiljno mjesto. Previše
> personalnosti i intime, možda isto tako, na mjestu koje istoj blago je reći
> - nije naklonjeno.

Nije baš da sam ja samo i isključivo ozbiljan; ja se zapravo cijelo
vrijeme zajebavam, ali na suptilan način, i pravim jasnu razliku između
stvari koje nisu za zajebanciju i onih drugih. Ljudi koji tu distinkciju
ne prave u osnovi smatraju da im je cijeli život govno i naglavce se
bacaju u septičku jamu. Ismijavanje nikad ne smije biti malj, nego
uvijek skalpel; svatko tko ima malo više životnog iskustva zna koliko je
lako pretjerati sa zajebancijom i pretvoriti se u bezosjećajno govno, a
takve greške su vrlo skupe. Ljudima koji cijene vlastito dostojanstvo su
preskupe. Ja sam ih napravio previše u mladim danima, i svaka je
ostavila ožiljak. Iz yogijske pozicije, ismijavanje ima efekt suprotan
samyami, spoznaji identifikacijom s nečijom pozicijom. Ako portretiraš
nekoga kao karikaturu, ne možeš osjetiti tu osobu kao takvu, osjetiti
što to znači biti on. Ako ismijavaš sve, ne možeš osjetiti kako je biti
bilo što. Gubiš sposobnost osjećanja, učenja, razumijevanja, ostaje ti
samo kukavičluk koji se histerično smije svemu ko lud brašnu. To je
egzistencija nedostojna čovjeka, a smijeh, nije smijeh uvijek vedra i
opuštena stvar: smijeh ovih trashera je režanje i ludilo, nema tu ni
vedrine, ni slobode, ni radosti, to je mržnja prema sebi projicirana
prema van. Ja sam slobodan pisati iskreno zato što nemam blokada,
trauma, psihotičnih elemenata i frustracija. Oni nisu; njima je otvoreno
pisanje takav užasni koncept, da uopće ne mogu shvatiti moju poziciju.
Cijela njihova osobnost je premrežena traumama, frustracijama,
strahovima, odbacivanjem dijelova sebe, odbacivanjem dijelova svijeta u
kojima gledaju sebe, uglavnom to su totalno razjebani ljudi, i kad takvi
reže kao bijesni psi i pokušavaju me uvjeriti da se smiju i da im je
zabavno, što mi drugo preostaje nego uhvatiti se za glavu. Ja sam,
naime, bio tamo gdje su oni, i ta faza je završila pokušajem
samoubojstva, ludnicom; takvim divnim stvarima, sve dok mi se nije
razbio oklop cinizma i preseravanja. A onda je išlo malo po malo,
polako, u opreznu izgradnju osobnosti na temeljima iskrenosti prema
sebi, transparentnosti, jasnoće svijesti, suočavanja sa stvarnošću -
ukratko, svim stvarima kojih se ovi preplašeni i nesigurni likovi
užasavaju i stoga ih ismijavaju kao "slabosti". Oni misle da sam ja
"mekan" zato što otvoreno pišem o stvarima koje bi oni sakrivali ispod
deset oklopa. Ali ono što bi njih totalno sjebalo, ja sam odavno prošao
i riješio. Oni su ti koji histerično vrište "sakrij to, ne pričaj o
tome" zato što osjećaju da bi oni psihički umrli da se na takav način
razotkriju. Oni smatraju da su te stvari nerješive, ne može se ništa
napraviti osim zakopati ih negdje duboko i oko njih napraviti hrpu
racionalizacija i sličnih obrambenih struktura. Ja ne suosjećam s njima
i ne žalim ih zato što sam ja bio u njihovoj poziciji i zato znam da su
kukavice i slabići bez petlje. Ja znam na kojim stvarima su pali, kojih
su se prepali, gdje nisu imali hrabrosti pogledati u neke užase, i zbog
toga ih prezirem onako kako izliječeni bivši alkoholičar prezire
pijance. On zna gdje je on imao petlje, a ovi nisu. Oni nisu mali onako
kako su djeca mala u usporedbi s odraslima, nego su mali onako kako su
male kukavice i slabići u usporedbi s hrabrim ljudima. Vrijedni su
jedino prezira.

-- 
http://www.danijel.org/