Marin Bozic wrote:
>>   Ne. Ne vidim to kao napad, nego kao nepristojno ponasanje prema
>> nekom ko je dosao na grupu.
>> I ne, Danijelovu i vasu paranoju u kojoj sve ucesnike koji imaju Linux
>> i ne slazu se sa vasim misljenjem proglasavate FELIXom, ne to mi nije
>> palo na pamet kao zajebancija.
> 
> Znas ono kad u photoshopu zajebes stvar u obradi pokusavajuci pojacat
> dojam fotke, pa stvar bude previse kontrastna na kraju. E, tako mi
> izgledaju tvoje poruke. Toliko ih napucavas sa "Felix je iskren!!"
> astralom da se prava namjera moze skuzit vec i po tome koliko tvoje po
> saturaciji odskacu od stvarno iskrenih poruka.

Fakat; ja se ne mogu sjetiti apsolutno nijedne stvari po kojoj je taj
bio iskren i otvoren, ikada; a unatoč tome je oko njega postojao dojam
da je on iskrena i otvorena osoba.

Ali ono što ja u cijeloj stvari nalazim zabrinjavajućim je opažanje po
kojem ljudi, izgleda, instinktivno simpatiziraju s prosječno ili čak
natprosječno mračnim, sjebanim i grešnim osobama, a dobrima traže dlaku
u jajetu, traže im i najmanji nedostatak kako bi ga prikazali kao
najbitniju stvar po kojoj sve ostalo treba prosuđivati; otprilike onako
kako ženi koja super izgleda traže najsitnije nedostatke, a s druge
strane simpatiziraju sa Susan Boyle. Uostalom, i većina koncepata humora
je bazirana na psihologiji po kojoj se publika osjeća dobro kad netko
ispadne budala ili mu se desi sranje. Racionalizacija toga je u
prokazivanju umišljenih, u rušenju onih koji se žele uzdići a zapravo su
isti kao i drugi, ili gori.
Druga strana, miljenik publike, je svojevrsna Pepeljuga - skromna osoba
koja je unatoč slabim izgledima i percipiranim hendikepima "ostvarila
svoj san", i to ne zato što ona sama vrijedi nego zato što ju je princ
izabrao, a najviše od svega vole biti princ koji bira Pepeljuge. Slučaj
Baracka Obame i Susan Boyle je po tome vrlo sličan - ne postavlja se
pitanje je li Susan Boyle uopće kvalificirana pjevati u Broadwayskim
predstavama budući da su joj konkurencija sto žena koje, između ostalog,
bitno bolje pjevaju; poslušao sam par stvari koje je ona pjevala u
izvedbi Barbare Streisand i par drugih profesionalki i postane jasno
zašto Susan Boyle živi nezaposlena sa svojom mačkom. Naprosto, kad bi se
prijavila na audiciji konkurencija su joj bile žene koje ne samo da
bolje izgledaju, pametnije su i nisu "blago retardirane", nego i bitno
bolje pjevaju.

Što se tiče Baracka Obame, on je "zero to hero" pojava, njega se u
medijima također portretira kao Pepeljugu koja je "ostvarila svoj san",
a elektorsko tijelo uživa u ulozi princa. Pitanje koje se rijetko
postavlja je po čemu je ta Pepeljuga bolji predsjednik nego bi bio Al
Gore da su ga izabrali umjesto Busha. Gore je, za razliku od Obame,
osoba s vlastitim, kvalitetnim idejama i promišljanjima o svijetu, s
vlastitom filozofijom, planovima i idejama, i izgleda da je to razlog
zašto ga rulja percipira kao superiornu osobu, i kao takvome mu izmišlja
nepostojeće mane i traži mu dlaku u jajetu, i "za kaznu" bira "čovjeka
iz naroda", glupog i simpatičnog Busha. Princ je, očigledno, prvo
poljubio žabu, i to dvaput, ali svejedno o sebi voli misliti da stvara
Pepeljuge i ostvaruje snove.

Ta narcisoidnost prosječnog čovjeka, želja za uzdizanjem jednog od
svojih prosječnjaka na pijedestal i stvaranje dojma da svatko može biti
heroj ako ga *oni* takvim učine, i da nitko unatoč svojim vrlinama,
pameti i ljepoti ne može biti heroj ako ga *oni* odluče srušiti, izgleda
da predstavlja jedan od osnovnih problema koje mi ovdje gledamo. Felix
je u tom kontekstu samo žaba za koju ljudi vole misliti da mora biti
prikriveni princ; ljudi žele vjerovati da iza vanjštine fizički
razjebanog invalida zapravo postoji prekrasna, sofisticirana, duhovno
lijepa osoba koja će se pokazati, samo moraš gledati ispod površine. U
slučaju mene, smatraju suprotno: da sigurno ispod svih vrlina postoji
nešto pokvareno, grešno i nisko, a oni će pokazati da je to stvarno tako
ako dovoljno dugo napadaju sve što "na prvi pogled" izgleda moćno,
lijepo i dobro; oni vjeruju u niskost, vjeruju u grijeh, vjeruju da su
svi ljudi govna i da samo treba kopati dovoljno duboko i sigurno ćeš
naći govno, a onda će se sve dobro prokazati kao privid i varka, i dobar
će zapravo biti zao, a jedan od njih žaba bit će princeza, samo ako je
princ poljubi. Tko je *on* da bi bio bolji od *nas*.

Što više znam o ljudima, više mi je zlo.

-- 
http://www.danijel.org/