2. MORALNI NAUK BUDDHIZMA

Za razliku od krivih predodzbi o tome da je buddhisticko naucavanje
indiferentno prema pitanjima moralnosti, te da se bavi jedino
postizanjem nirvane, istina je mnogo slozenija. Naime, buddhizam
polazi od pocetne postavke da je patnju potrebno obustaviti, a buduci
da je ocito kako veliki izvor patnje predstavlja i postupanje ljudi,
buddhizam se tim pitanjem itekako bavi.

"Razum je preteca svih stvari,
razum ih tvori i njima upravlja.
Tko s dobrim naumom govori il' radi,
toga slijedi sreca nerazdruziva k'o sjena."
(Dhamma-padam 2)

Dakle, moze se zakljuciti kako buddhizam drzi kako je kvaliteta djela
izravno ovisna o stanju svijesti onoga tko vrsi djela.

Isto tako, buddhizam zagovara pomirljivost i oprastanje...:

"'Vrijedjao me i zlostavljao, 
svladao me i opljackao'.
Koga takve misli muce,
u tom se ne smiruje mrznja."
(DP 3)

...a iz slijedeceg razloga:

"Vecina ne zeli shvatiti 
da smo ovdje osudjeni na smrt.
Medju onima koji to shvate
svadje se lako izmiruju."
(DP 6)

Dakle, nauk o pomirenju u buddhizmu svodi se na uvazavanje cinjenice
da su ljudi smrtni i da u osnovi imaju iste probleme koje nisu
rijesili, te da je sve ostalo u usporedbi s time nebitno.

Buddhizam se takodjer posebno bavi strastima i potrebom za njihovom
kontrolom. Kao sto je vidljivo iz Buddhinog govora Mari prije
prosvjetljenja, strasti se drze velikom zaprekom u postizanju
prosvjetljenja; strasti, jednako kao i bilo koje druge slabosti duha,
predstavljaju motor koji pokrece razlicite vezanosti, koje drze
slabica u okovima neznanja i patnje. Na putu do nirvane sve slabosti
treba pobijediti:

"A kao sto kisa ne prodire 
u kucu dobro pokrovljenu,
tako ni u dobro njegovanu
svijest ne prodiru strasti."
(DP 14)

Iz nekih gluposti koje su ovdje na konferenciji napisane od strane
neznalica, stekao bi se lazan dojam kako je buddhizam indiferentan
prema buducem zivotu ili slicnim stvarima. Istina je posve drugacija,
Buddha se itekako bavio pitanjem kazne koju trpe zlocinci i nagrade
koju bastine pravednici. Buddhin nauk ne moze se koristiti kako bi se
relativiziralo pitanja dobra i zla:

"Na ovom svijetu i na drugome
zlocinac pati i tuguje.
Tuguje i kaje se kad vidi sto je ucinio.

Na ovom svijetu i na drugome 
raduju se dobrotvori.
Raduju se i vesele u cistoci svojih djela.

Na ovom svijetu i na drugome
zlocinac podnosi muke.
Muci ga misao da je zlo ucinio,
a put mu stradanja povecava muke.

Na ovom svijetu i na drugome
uzivaju dobrotvori.
Uzivaju u mislima o dobroti svojih djela,
a put im u blazenstvo povecava uzitak."
(DP 15-18)

Isto tako, buddhizam ne drzi previse do knjiske ucenosti, vec glavno
naglasak stavlja na djela, odnosno egzistencijalno usmjerenje covjeka,
koje je pravo mjerilo njegove spoznaje:

"Onaj tko ponavlja malo svetih izreka,
al' slijedi njihove upute,
odrice se strasti, mrznje i zablude,
u najboljem znanju, nesputane misli,
nevezan ni za sto na ovom ni onom svijetu
-taj je sudionik blazenstva mudraca."
(DP 20)

Pogresno se drzi, takodjer, kako buddhizam prezire bogove, odnosno
kako je prema njima ravnodusan. Jednako se pogresno drzi kako
buddhizam bogove drzi podredjenim ljudima. Naprotiv, Buddha istice
bogove kao primjer ljudima, svijetli primjer kojeg bi se trebalo
sjetiti i na kojeg bi se trebalo ugledati:

"Pozoran medju nepazljivima,
bdijuci medju pozaspalima,
odmice mudrac k'o hitar konj pred kljusadi.

Bog Indra je svojom paznjom
postigao vodstvo kod bogova.
Pazljivost se svuda cijeni,
a nepaznja uvijek prezire."
(DP 29-30)

Buddhizam velik naglasak daje na prolaznost svjetovnog i smrtnost
tijela, te potice ljude na nevezanost i transcedenciju:

"Uvidjevsi da je ovo tijelo kao pjena,
prozrevsi prirodu opsjene,
slomivsi rascvjetale strijele smrti,
treba otici izvan vidokruga vladara smrti."
(DP 46)

Vrlinu se drzi velikom vrijednoscu koja se mora opaziti u zivotu
covjeka; ako je vrlina prisutna, ona se ne moze sakriti:

"Miris cvijeca ne ide protiv vjetra,
niti miris sandalovine, ni mirisni prah tagare, ni jasmina,
ali miris vrline ide protiv vjetra; dobar covjek 
siri miris na sve strane."
(DP 54)

Nirvana je stanje koje nije ravnodusno prema pravednosti, nego
naprotiv nastupa kao najvisi stupanj pravednosti koji nadilazi
pravednost kao takvu:

"Neki se preporadjaju u majcinoj utrobi,
a zlocinci u paklu,
pravednici idu u nebo, neobmanuti se trnu u
nibbani".
(DP 126)

Oni koji lazu i preziru visu stvarnost, su moralno smece:

"Tko prekrsi jedinstveno pravilo, tko laze
i prezire nadzemaljski svijet,
za toga nema grijeha koji nece pociniti."
(DP 176)

Buddhizam ostro osudjuje lasce i zlocince:

"Tko govori ono sto nije istina dospijeva u pakao
kao i onaj tko nesto ucini, pa kaze da nije,
obojica poslije smrti postaju isti kao ljudi
ponizavajuce djelatnosti u naknadnom zivotu.

Mnogi obuceni u olinjalu monasku odjecu,
zlocudni i nerazumni zlocinci,
zbog zlih djela propadaju u pakao."
(DP 306-307)

Svjetovne stvari i vezanosti za porodicu, te pridavanje tim stvarima
ikakve vaznosti, buddhizam strogo osudjuje:

"Covjeka zabrinutog za djecu i blago smrt 
odnosi kao poplava usnulo selo.

Djeca nisu skloniste, a ni otac ni rodbina,
za onog koga spopadne smrt nema zastite u
porodici.

Tako spoznavsi svrhu pametan covjek obuzdan vrlinom
treba brzo procistiti put koji vodi do utrnuca (nirvane)."
(DP 287-289)

Zavjeta se treba cvrsto drzati i u njima ustrajati, jer je inace plod
takvih djela los:

"Nikakvo nemarno djelo, zanemaren zavjet,
kolebljivo prihvacena redovnicka stega
ne donosi mnogo ploda."
(DP 312)

Treba se stidjeti zla i propustene prilike da se cini dobro:

"Oni koji se stide onoga cega se ne treba stidjeti,
a ne stide se onoga cega bi trebalo da se stide,
takva bica, usvojivsi zle nazore, odlaze stranputicom."
(DP 316)


Mislim da je bilo dosta, ne moze covjek nasumicno otvoriti Buddhino
ucenje (Dhamma Padam) a da u njemu ne procita tocno ono sto ja govorim
Fritzu citavo vrijeme, odnosno da ce ici u pakao i da je najebao
buduci da je teski gresnik. Iz ovoga gore se moze vidjeti koje je
istinsko buddhisticko naucavanje a sto je samo lagarija koju smisljaju
bezbozni i bezvrijedni umovi kako bi svoju demonsku narav opravdali
pred svijetom, govoreci da iznose samo Buddhino ucenje. To ucenje ce
doista svjedociti protiv njih na sudnji dan, kad u Yaminom ogledalu
budu gledali svoje opacine, i kad ih Yamini andjeli budu bacali u
pakao, zatvarajuci nos jednom rukom da ne osjete njihov smrad.

-- 
Web (Kundalini-yoga): http://danijel.cjb.net
If a stone could think, it would think that it falls of free will. 
(Descartes)