Dobri Mish Amos wrote:
>> Koliko ja vidim, Bakija, *ti* si na najboljem putu da završiš u toj
>> svojoj ljubljenoj "ustanovi".
>>
> Naravno, pogotovo ako se i dalje bude upravljao putem Crowley-a
> i Kastanede!

Ma stvar tako izgleda samo na prvi pogled - čovjek eksperimentira s
čudnim praksama i svjetonazorima, fura se na magiju itd.

On se zapravo samo fura na to. U stvarnosti, nema petlje s bilo čime
eksperimentirati. Taj lik ima mentalitet računovođe, njemu sve mora biti
po propisima, ispravno sortirano, prava veličina slova u ispravni
obrazac, i onda je on sretan i njegov svijet ima smisla. A sve priče o
Castanedi, magiji, sve je to zapravo neka vrsta eskapizma, oduška od
dosade njegove sive, repetitivne svakodnevice. Ono od čega je on pukao
je zapravo spoznaja da mu je život prošao kraj njega, da nije uspio
ostvariti ništa, da pred njim stoji samo još više ničega a mladost mu je
prošla, a ja postojim pred njim kao primjer nekoga tko se usudio, tko je
imao petlje izaći iz tračnica, izaći iz sivila svakodnevne kolotečine,
tko se usudio napraviti stvari a ne samo pričati i fantazirati. Razlog
zašto on toliko priča o toj ludnici je to što je to ono čega se on boji,
on se uvijek bojao bilo kakve stvarne magijske prakse zato što je
smatrao da će to promijeniti njegov uredni svjetonazor računovođe, i ako
oko njega ne budu zidovi brojki i poznatog, završit će u ludnici. Zato
on smatra da bih ja po pravdi trebao završiti u ludnici, zato što sam se
drznuo napraviti stvari za koje on nije imao petlje, i ako ja završim u
ludnici to će opravdati njegov kukavičluk, koji će onda postati "zdrav
razum".

To ti ja sve gledam i uopće ti ne mogu objasniti koliko su mi ti ljudi
jadni.

E, nego baš razmišljam o onome što si u drugoj poruci pričao o
opraštanju. Je li ti palo na pamet da te je Bog namjerno stavio u
ludnicu i predao te u ruke svakakvim idiotima ne da bi te naučio
opraštanju, nego da ti pokaže koliko je takav svjetonazor apsurdan i u
kakve posljedice te može dovesti ako ga se doslijedno držiš? Ako smatraš
da su tvoji roditelji dobri, da ti žele dobro, da im trebaš opraštati,
da ih trebaš slušati?

Tko si ti, zapravo? Jesu li te rodili roditelji, ili rađaš samoga sebe u
svakom trenutku? Ako si dužan roditeljima, koliko si dužan drugim
izvorima koji su te formirali? Koliko si dužan sebi, koji si se formirao
svakom odlukom? Koliko ima smisla svjetonazor po kojem si vječito nekome
neki kurac dužan? Otpusti dugove. Rodi se.

-- 
http://www.danijel.org/