Dragan Šimunec wrote:
>> E sad, nužan uvjet postojanja mojeg tipa osobnosti je odbacivanje
>> socijalnog morala, odnosno, još dalekosežnije, odbacivanje vrijednosti
>> ljudskog društva i socijalnih inputa. Da bih ja mogao funkcionirati kao
>> integrirana osoba, mora me potpuno boljeti kurac za ljude i njihove
>> mravinjake, skupa sa socijalnom organizacijom tih mravinjaka.
>> Problem je u tome što to ljudi osjete, i tu im se zapali trauma zbog
>> vlastite rascijepljenosti, i onda pizde na mene po sistemu "kako se ti
>> usudiš funkcionirati na takav način", u osnovi, prisiljeni su
>> racionalizirati svoje postupke i izbore, koji su ih doveli u njihovo
>> stanje.
> 
> Ja bih te prije upitao: Kako možeš funkcionirati na taj, odakle ti snaga? 

Imam drugačije prioritete. Meni je najbitnije ono što ja mislim o sebi
kad se svjetla ugase, i legnem u krevet spavati. Nekome je to bitno, ali
bitnije mu je mišljenje rulje, bitnije mu je da mu se ta rulja ne smije,
da ima dobro mišljenje o njemu, i onda malo po malo "radi mira u kući",
"radi mira u zajednici" ili nekog drugog razloga žrtvuje dio po dio
sebe, dok mu na kraju ništa ne ostane. Tako nastaju psihopati poput
Felixa - kako je zbog kukavičluka žrtvovao dio sebe, tako je taj dio
njega morao pronaći drugi odušak za egzistenciju.

> Jer, htio-ne htio moraš živjeti u tom mravinjaku, ako ništa drugo onda u 
> ovoj jebenoj državi. A ne možeš da budeš totalno out, ne možeš oguglati na 
> sva sranja oko sebe. A i ne možeš biti dio sranja.

Velim, to je stvar prioriteta. Nekome je bitno kakav mobitel ima, da mu
"društvo u birtiji" veli da je super. Nekome je bitno kakve ima cipele,
kakav ima auto, gdje stanuje. Meni je najbitnije kakvu imam dušu i
koliko živim ono što znam. Hrpu stvari ne mogu napraviti zato što nisam
u mogućnosti, zbog čisto fizičkih ograničenja, ali takve stvari me ne
brinu. Ono što mene brine su stvari gdje mogu napraviti pravu stvar, ali
se recimo ne bih usudio zbog mišljenja okoline. U takvim situacijama ja
radim specifičnu vrstu kompromisa: radim svoje, ali to ne nabijam nikome
na nos. Naravno, uvijek postoje luđaci poput ovih na newsima kojima nije
dovoljno da ja gledam svoja posla, nego bi me najradije zgazili na sve
moguće načine da uopće ne postojim kao netko tko živi opcije različite
od onih koje su oni odabrali.

Ja to gledam ovako. Ovaj život je kratak, sastoji se uglavnom od sranja,
i radi njega ne vrijedi žrtvovati bitnije stvari. Ne želim se poslije
naći u situaciji da moram reći "e, ovdje sam radi kukavičluka napravio
sranje, izdao sam bitne principe". Znam tko me čeka poslije. Ove ću
otrpjeti što god mi radili, a onda će oni u svom smjeru a ja u svom. Ali
pred njega ne želim doći nemirne savjesti. To vrijedi nešto trpljenja
gadarija od strane bezveznjaka na bezveznom, nebitnom mjestu.

-- 
http://www.danijel.org/