Ivan Milos wrote:
>> "Ovaj slučaj je za anale svjetske kardiokirurgije. Liječnička ekipa
>> bolnice Rebro uspjela je iz prsnog koša i srca dvojice braće izvaditi
>> metalne strelice od 12 do 15 centimetara. Braća u dobi od 12 i 17
>> godina  samostrelima su se i izblizine istodobno pogodila strelicama."
> 
> Da dodam još jedan komentar o ovom jedan samostrel - dva samostrela. To
> je meni zapravo non issue, a ovi trasheri su se oko toga maksimalno
> uskokodakali. Ti si napisao nekoliko puta da si istovremeno ti pucao u
> brata i on je pucao u tebe. 

Gdje sam ja to napisao? To je nečija izmišljotina. Postojao je samo
jedan samostrel a ja sam pucao bez ikakvog posebnog intelektualnog ili
emotivnog razloga, bili smo toliko napumpani adrenalinom da si to ne
mogu zamisliti ovi šupci koji sjede na dupetu po cijele dane, žderu
pizzu i glupavo se cereču. Dominik se totalno usrao, obojici su nam se
toliko tresle ruke da sam jedva uspio nategnuti samostrel i postalo je
jasno da nema šanse da bi on to nategnuo budući da to zahtijeva dosta
fizičke snage a meni je jedva uspjelo. Ja sam odlučio poslati sve u
kurac i naprosto se ubiti, vidio sam da se on usrao, on je vidio da ću
se ja upucati i ostaviti ga s praznim oružjem koje ne može napuniti i da
će morati nastaviti živjeti s ovom dvojicom i doživio je svojevrsni slom
živaca od užasa tamo preda mnom i molio me da ga upucam jer se njemu
tresu ruke i da ga ne ostavljam ovdje. Ja više nisam znao što bi,
zaključio sam da je sve što napravim sranje i da ću se radije oslanjati
na ono do čega sam došao hladne glave, a ne pod ovolikim adrenalinom.
Odlučio sam napraviti sve na automatiku i bez razmišljanja, pucao u
njega, napeo oružje, pucao u sebe, očekivao da ću se onesvijestiti ali
ništa, imao sam previše adrenalina u sistemu, napeo sam samostrel još
jednom ali sad mi se počelo vrtjeti u glavi i nisam više mogao
koordinirano raditi bilo što crnilo mi se pred očima i morao sam sjesti,
nisam uspio staviti strijelu u napeto oružje, ispada mi iz ruke. Stari
je uspio provaliti iz zahoda, pozvao hitnu. Čekao sam da to svo sranje
konačno prestane, ali nikako dočekati. Distancirano sam promatrao kako
nas pokušavaju spašavati i mislio da su im pokušaji uzaludni, samo je
pitanje vremena. Bio sam svjestan cijelo vrijeme, na kraju su me morali
anestezirati budući da nikako da se onesvijestim. Probudio sam se na
intenzivnoj i to je možda bilo najužasnije od svega. Evo, dovoljno
detalja ili trebam objašnjavati kako izgleda suptilna senzacija kad si
bez ikakve nade da će ti ikada biti bolje, u životu koji nosi samo
totalno sranje, na respiratoru i svakih pola minute ti ispumpavaju slinu
i sukrvicu iz pluća? Ili kakav je feeling kad ti živac deltoidnog mišića
desne ruke polako, postupno odumire danima zato što ti je na to mjesto
usmjeren klima uređaj, nikome ne možeš objasniti da te to boli više nego
srce zato što ti je grlo skroz izgrebano od njihovih cijevi, a
posljedica je potpuni gubitak funkcije deltoidnog mišića, nisam mogao
podići ruku mjesecima nakon toga. Izrastao sam novi živac
koncentracijom, BTW. Trebalo mi je par mjeseci ali napravio sam ga. Joj
to ne piše u Areni ni u Večernjem, sigurno se nije dogodilo.

Ove detalje sam obično izostavljao ne radi sakrivanja činjenica nego iz
onog razloga iz kojeg mediji ne objavljuju snimke nečijeg mozga
razasutog po pločniku, zato što će traumatizirati ljude koji naprosto
nisu spremni vidjeti takve stvari. Trasheri nemaju takvih problema,
njima je cilj napraviti što veće zlo što većem broju ljudi i onda to sve
tako upakirati da oni ispadnu dobre dušice. Oni bi najradije poslali
snimak strijele koja pulsira zabijena u srce, da ga imaju, i na to
namontirali sliku kurca, proklete zvjeri.

> samostrel kad si sve ostalo već ispričao? Pa ništa. Dakle, logičan  je
> zaključak da ste imali dva samostrela kako si i rekao, ovi iz arene su
> to zajebali, a u večernjem je pisalo kako je i bilo.

Ma ti novinari se nisu u stanju dogovoriti oko boje govna, a iz nekog
razloga će svi prije vjerovati tim budalama nego meni, koji imam
fotografsko pamćenje i savršen sam svjedok istine. Ali mene nitko ništa
ne pita jer valjda očekuju da ću biti pristran. Pristran za što? Ja sam
pristran jedino za istinu.

-- 
http://www.danijel.org/