Dobri Mish Amos wrote:
> Danijel Turina wrote:
>>
>> Gle, daj se ostavi gluparanja. Ako mi nećeš vjerovati vjeruj slobodno u
>> bilo kakvu laž kakva ti je više po ukusu. 
> 
> Verujem da ti verujes da si cinio dobru stvar.

Ne, tebi je kolabirao sistem u kajanje, samoponižavanje i oplakivanje
svojih groznih grijeha, pa misliš da bi se i ja s tobom morao valjati u
toj kanalizaciji, a ako nisam raspoložen za to onda sigurno nešto sa
mnom ne valja.
Sve ostalo je racionalizacija; tko traži razloge taj ih i nađe.

> Izmisli nekakvu pizdariju,
>> vjeruj u nju, boli me kurac.
> 
> Pa citao sam ono sto si napisao....

Ma vidim kako si čitao. Nije ti palo na pamet da osim onoga što je
napisano apsolutno uvijek postoji deset puta više toga što još nije
napisano? Ti želiš vjerovati u laži na kojima ti je zasnovan život, isto
kao i trasheri. Izmišljanje priča, optuživanje mene za laž i grijeh, to
je sve ok da bi vi opravdali svoj svijet.

>  Ionako te vrag vodi na uzici napravljenoj
>> od kajanja i grižnje savjesti kao psa. Malo te povuče i cviliš. Slobodno
>> uživaj u grijesima koje si umislio da imaš, tvoja je sloboda odabrati u
>> što ćeš vjerovati a koliko ja vidim ti si svoj izbor napravio.
> 
> To je hriscanski svetonazor....
> Ta perspektiva....

Sva sreća da nisam kršćanin pa me boli kurac i za grijeh i za kajanje.
Zašto bih se ja kajao za svoje greške, ako su greške nužan faktor
učenja, esencijalne su za utreniravanje neuronskih mreža i kao takve
neizbježne. Moraš napraviti krivo i korigirati da bi definirao pravo.
Oko neizbježnog nema smisla brinuti. Netko bi bio jako glup da se ide
dvadeset godina kajati zbog odluke koja je zajedno s dvadeset drugih
odluka definirala situaciju koja ga je dovela do prosvjetljenja. Da bilo
što promijenim u svojoj prošlosti, što bi bilo od moje sadašnjosti? Bila
je jedna odlična epizoda TNG na tu temu, kad se Picard kajao zbog
nepromišljene epizode u svojoj mladosti, kad se na akademiji pošorao s
par krupnih ubojica i završio s nožem u srcu. Q mu je pustio viziju
alternativne stvarnosti u kojoj se on ne pošora s bitangama i umjesto
toga odabere sigurnu stazu. Ispao je pizda od čovjeka, nikad nije postao
kapetan nego nekakav činovnik koji je vrlo uredno ispunjavao svoje
obrasce. Što bi ja bio da nisam napravio stvari koje ti zoveš grijehom i
radi kojih smatraš da bih se trebao kajati? Programer u nekoj firmi?
Nešto poput tebe, imao sam sličan informatički skillset. Radio bih 12
sati u nekoj informatičkoj firmi za fine novce, ne bih radio ništa
radikalno, odustao bih od pokušaja da se izvadim iz govana i posvetio se
racionalizaciji smisla septičke jame koja je sigurno super jer kakav bi
to bio Bog koji je napravio nešto što nije super. Ne bih napisao knjige
i tekstove koje sam napisao. Trasheri ne bi znali za mene i ne bi me
pljuvali zato što ne bih napravio ništa vrijedno i dobro što bi oni
imali razloga mrziti. Moje žene se ne bi udale za mene zato što ih ne
zanimaju bezveznjaci. Ukratko, bio bih nebitna pička od čovjeka. Zbog
toga sam ponosan na sve svoje grijehe i obožavam ih ko Boga Isusa.

-- 
http://www.danijel.org/