Martina Zagar wrote:
> 
> "MetaBaron XLC" <_NO_@yahoo.com> wrote:
>> strukture kompleksnije, s onima koje nazivamo humanistickim i
>> altruistickim.
>> Ako sada pogledamo sto se dogadja kada bolest pocne narusavati neciju
>> psihu i razum postaje prilicno ocigledno da prvo stradaju one
>> kompleksnije funkcije na "vrhu piramide", dakle humanisticke i
>> altruisticke pobude koje zahtjevaju moc kompleksne analize i
>> integracije cinjenica.
> 
> Bakija, ti ne bi mogao prepoznati altruisticke i kunanisticke pobude ni
> da te ugrizu za guzicu. Ili, ako hoces drugacije, ono sto je altruizam i
> humanizam u tvojem svjetonazoru kod ljudi koji nisu ubili u sebi osjecaj
> osobne etike, moze izazvati samo gnusanje. Zato, bolje ti je pricati o
> magiji i manipulacijama, s tim imas vise iskustva nego s humanizmom.

Izgleda da su različiti marginalci osjetili da se fokus pažnje miče
odavde pa pokušavaju silom nekoga dobiti da se njima bavi. Iskreno, meni
se ne da baviti ni Bakijom ni ovim drugim likom, kako se već zove. Ne da
mi se po stoti put objašnjavati da nemaju pojma, jer ako netko po tom
pitanju još uvijek ima dvojbi, bojim se da je njegova situacija beznadna.

Što se tiče "humanizma", "altruizma" i sličnih stvari, mislim da je to
manje-više apsolvirano, barem iz moje pozicije. Meni je jasno da se
svačija uobičajena fantazija na temu sređene egzistencije svodi na to da
se uzmu aspekti anahate koje se obično smatra ljudskošću, makne se
aspekte anahate koje se obično pripisuje drugim uzrocima ili se na njih
žmiri, i cilj se definira u tome da imaš fine stvari a bez grdih, dakle
da možeš jesti puno bombona a da ti se ne kvare zubi. Dakle teorija bi
glasila da je ljubav super, a mržnja, zavist, osjećaj krivnje, ljubomora
i slične stvari nisu super, i da bi idealna egzistencija funkcionirala
tako da imaš jako puno ljubavi a bez ovih loših stvari. Problem je u
tome što su sve te stvari skupa definirane u istom energetskom organu i
predstavljaju samo različite oblike modulacije iste duhovne supstancije,
dakle imaš različite "okuse" astralno-mentalne supstancije i to je sva
razlika između recimo ljubavi i zavisti. To je sve u osnovi isti kurac,
a pokušaj da se jedno razdvoji od drugog podsjeća na light cigarete,
bombone bez šećera ili vegetarijanske imitacije odreska, dakle to su
igrice za one koji bi se jebali a da im ne uđe. Oni koji si duhovni
razvoj zamišljaju kao igrice na temu da bi više ljubavi a manje zavisti,
oni imaju problem, budući da se zavist, mržnja i slične stvari ne daju
eliminirati drugačije nego iskorakom iz cjelokupne ljudske sfere.
Nagledao sam se ja i naslušao pokušaja na temu "svijetu treba više
ljubavi". Slušao sam razne duhovnjačke savjete uključujući sai babu,
dalai lamu gospu iz Međugorja, i sve se to svodi na to da bi se ljudi
trebali više voljeti međusobno i da bi više trebali voljeti Boga. Kao da
se zadnjih milijun godina ne pokušavaju voljeti međusobno i voljeti
Boga, s poznatim posljedicama.

Treba napraviti iskorak, za početak iz socijalno uvjetovanih gluposti u
osobni osjećaj ispravnosti, kako bi se reducirala razina indirekcije u
opažanju dubljih procesa, a potom, kad si na razini da si dopuštaš
živjeti na način koji je u skladu s tvojom osobnom dharmom a ne
uvjetovan uzusima društva, onda imaš situaciju da možeš duboko udahnuti
i otpustiti grč za koji obično ni ne znaš da ga imaš ali si cijelo
vrijeme u njemu. To je tek prva razina indirekcije, ali mislim da je
manje-više nemoguće napraviti bilo kakav daljnji iskorak ako već na
početku zapinješ na "a što bi mi na ovo rekla okolina".

Nije moguće napraviti duhovni iskorak i ostati normalni, prosječni
pojedinac, član ljudskog društva. To je nemoguće i zato su se duhovni
aspiranti uvijek izolirali od ljudskog društva, budući da zakon spojenih
posuda ima to ružno svojstvo da prenosi moment potreban za iskorak prema
gore na veću masu, koja ga upije i neutralizira. To za efekt ima ne
napredak cijelog čovječanstva (kako bi se to altruistički formuliralo)
nego nikakav napredak. Sila potrebna za proboj funkcionira ako djeluje
koncentrirano, brzo, brutalno. U tom smislu, iskorak je moguć samo
pojedincu, jer bilo kakav koncept ljudskog društva podrazumijeva
spajanje na razini najmanjeg zajedničkog nazivnika, a takva
komunikacija, ukoliko postoji makar i u tragovima, čini bilo kakav
iskorak nemogućim.

Komedija cijele stvari je da je to poznato svim praktikantima koji se
bave onostranim, odnosno ezoteričnim, a Bakija ovdje pozira kao nekakav
praktikant magije a cvili sa nekakvim socijalnim forama: on bi
ljudskost, on bi se družio, on bi bio produktivni član društva, on bi da
ga netko voli i prihvaća, on bi da ga cijene. Pravi mag se odavno
pozdravio s ljudskim društvom. Za njega su jedino društvo njemu slični,
s kojima može funkcionirati na novoj, višoj razini, i koji na njega
djeluju stimulativno, u smislu da on mora podići svoju razinu da bi s
njima funkcionirao, a ne spuštati se za sto razina da bi komunicirao s
prosječnom budalom. Kasnije, napredni praktikant ustanovljava da tamo
gdje se on probio postoji mnoštvo bića koje na toj razini normalno
funkcioniraju, ali da bi došao do te razine mora se prethodno pozdraviti
s društvom budala i svim poznatim.

Ukratko, da pojednostavnim i ilustriram, ne možeš propuhati vlastiti
seksualni sistem ako imaš katolički seksualni moral. Moraš biti u stanju
pojebati se bez kompleksa i grižnje savjesti sa frajerom na kojeg se
pališ, ne misliti da si kurva ako bez zadrške svršiš, ne brinuti oko
toga da ćeš se sutra možda tako poševiti s nekim drugim ili s dvojicom
istovremeno, ili sa ženom, ukratko, moraš si otvoriti opcije, a za
socijalne uzuse mariš taman toliko da ne radiš preveliki javni skandal i
izbjegneš nepotrebne probleme. Ne možeš biti "dobri prosječni član
društva" s takvim seksualnim moralom, naprosto si prisiljena gledati
svoja posla i dijeliti svoje funkcioniranje s par onih koji također
funkcioniraju na takav način. Dakle moraš se oprostiti sa društveno
prihvaćenim, i preboljeti činjenicu da nikad nećeš biti "normalna" za
susjede, ekipu u crkvi, ekipu na nogometnoj utakmici i za roditelje
ostale djece u školi. Njima ćeš biti kurva, lezba, luđakinja, sektašica,
vještica, dodaj atribute po želji, i ako ti takve stvari smetaju, dakle
ako čezneš za time da budeš prihvaćena kao jedna od njih, zaboravi bilo
kakvu duhovnost i iskorake jer nisi spremna za to. Ispast ćeš nešto kao
Felix, koji bi se igrao yogina koji prakticira Chöd a istovremeno bi bio
popularan u društvu, ratni veteran i invalid, moralna i časna osoba,
ukratko bio bi omiljen, popularan i prihvaćen. Nema toga za one koji
žele onostrano, oni su izopćenici, luđaci, čudaci, kurve, perverznjaci,
sotonisti, vještice i vješci za "main stream", na njih se gleda s
podozrenjem, oni su sumnjivi i nešto s njima je krivo, i ako nisi
spremna svoju izopćenost nositi s ponosom, kani se ćorava posla.

--
http://www.danijel.org/