Autor: Danijel Turina
Datum: 2009-08-13 01:21:09
Grupe: hr.alt.magija,hr.soc.religija
Tema: Re: Lajanje, rezanje i humanizam
Linija: 49
Message-ID: h5vip6$tfi$1@solani.org

Matija Herceg wrote:
> Wow, kakav izvrstan tekst.

Thanks, ali quotanje ti je malo... jelte :)

> Problem nastaje kada postoji otklon od referentnog smjera (u objašnjenju
> koju si dao smjer sjevera). Pod tim mislim na to što ti definiraš
> referentni smjer na temelju otklona od samadhija, a teško je nekome
> predpostaviti taj smjer ako nema nešto slično u iskustvu.
> 
> Meni se jedino pametno čini da se uzme neki smjer što god bliži onome
> što se čini kao ispravno, a sve otklone se računa u odnosu od te reference.
> To bi u principu bila, matematički definirano, dva sustava sa
> parametrima transformacije, gdje je u cijeloj priči bitno da se ovaj
> drugi, proizvoljni, sustav iterativnim postupom korigira sve dok
> transformacijski parametri nebudu jednaki nula. Odnosno, onaj
> proizvoljni referentni smjer postane smjer sjevera (samadhija).

Hoćeš reći, treba ti instrument za ustanovljavanje toga koji kompas
dobro pokazuje sjever, a nisi siguran čemu manje vjeruješ, tom svojem
instrumentu ili mogućem kompasu. :) Na kraju te apsolutno ništa ne može
amnestirati od tvoje osobne sposobnosti i razine suptilnosti. Ako sam ne
kužiš barem u nekoj solidnoj mjeri, onda ne možeš ni vjerovati nekome
drugome da kuži, jer ti njegovo mišljenje zapravo ništa ne znači na onoj
praktičnoj razini, gdje su tvoja jaja na panju i moraš odlučiti što je
što. Na kraju moraš sebi vjerovati da si ispravno shvatio i dobro
odlučio, jer ako to nisi u stanju, you're fucked.

> Tu mi se čini problem ova iteracija, jer iako kao referentni smjer mogu
> uzeti najvišu stvar koju osjetim kao istinu (čitanjem nekog tvojeg
> teksta recimo) problem je ta korekcija. Kad nemaš u iskustvu nešto onda
> se ne možeš referencirat na to.

Točno, a budući da nemaš u iskustvu, onda ti ne znači puno to što netko
drugi ima, barem u teoriji. U praksi, iskustvo nekoga tko ima stvar u
iskustvu je daleko od bezvrijednog. Kao što Isus reče onome koji je htio
da mu pokaže Oca: "zar ni ti ne razumiješ? vidio si mene, to ti je to".

> Kad vidim nešto jako, mogu to prepoznat kao dobro, ali sam doći do toga
> nije samo tako. Isto ovo objašnjenje ljubavi, kada pišeš o tome ispada
> popuno jasno, ali čini mi se da ja ne bi počeo razmišljati o tome ni za
> deset života.

Pa je, to obično tako funkcionira. Snaga potrebna za kvalitativni proboj
 je bitno veća od one potrebne za shvaćanje, jednom kad je proboj
napravljen.

-- 
http://www.danijel.org/