surfer wrote:
> "Danijel Turina" wrote:
> 
>> To je s neke površne razine istina, ali njen veći problem je u tome što
>> ona razmišlja kao Branimir. Pretvoriš smrtni grijeh odbacivanja Boga u
>> nešto pozitivno, npr. "poniznost" i "skromnost", i onda to prakticiraš,
>> da se ne bi slučajno uzoholio i odbacio osjećaj nevrijednosti.
> 
> To se radi zato što je dostupnije, razumljivije i lakše za izvesti, a ne
> zato što bi se baš namjerno i svjesno htjelo nešto odbaciti, a nešto drugo
> nauštrb prigrliti.

Ti ne kužiš o čemu se radi. Većina ljudi koji uđu u stanje daršana nakon
toga zaključe da su nedostojni i počnu raditi na samoponižavanju i
samouništenju, a to opravdavaju nekakvim idiotskim konceptima na temu
"idemo se što više poniziti, Bog voli poniznost jer nismo dostojni", a
zapravo se radi o tome da žele biti što dalje od Boga jer u Božjoj
prisutnosti imaju dojam da su grešni, nevrijedni i sl. u usporedbi s tim
što su vidjeli, a vrag im je ugradio mehanizme tumačenja i reakcije na
to, koji su katastrofalni. Ispravni mehanizam reakcije je "možda sam
nedostojan, ali ovo je ono što hoću", i pustiš da te sila daršana opere
od svega što je, tehnički gledano, od niže frekvencije, pri čemu ti
popuca milijun larvi i sličnih astralnih struktura i to je emotivno vrlo
bolno. Dakle tamo gdje će stvarni svetac pustiti da Božja nazočnost u
njemu ubije sve što nije dostojno, tamo će propali primjerak zadržati
sva svoja sranja zato što mu je njihov raspad bio emotivno prebolan. Ono
što mi okolo vidimo kao skromne i ponizne svece, to su propali
primjerci, koji nisu izdržali daršan, nisu bili sposobni umrijeti u Bogu
nego su zadržali svoja sranja i u osnovi su ovakvi kao Felix, Gani i
Branimir. Svi su puni nekakve poniznosti i skromnosti ali zapravo su
kukavice i slabići.

>> To je bič kojim Sanat Kumar goni svoju stoku, i rijetki se nađu koji
>> odbiju klečati i plakati kad im on veli da su grešni, nedostojni i nisu
>> zaslužili ništa bolje od onoga što im on nudi.
> 
> Problem s tim je što postoji i potvrda - čovjek stvarno je sjeban po svim
> meridijanima i paralelama. 

Taj koncept je ugrađen izvana kao kontrolni mehanizam. U stvarnosti,
većina tih "grijeha" nastaje zbog nedostatne inkarnacije duše, a ne zbog
očitovanja prirode duše, tako da zapravo duša nije grešna, nego samo
svjedoči životinjsko ponašanje tijela koje nije uspjela kontrolirati, a
vrag joj zbog toga nameće osjećaj krivnje i nevrijednosti. Dakle radi se
o prijevari. Samo u razmjerno rijetkom postotku slučajeva je grijeh
rezultat potpune inkarnacije zle duše. Uglavnom čisto zlo i "sotonin
avatar" nastaje kao privremena pojava kad Sanat Kumar "zasjeni" biće
odgovarajućih svojstava i sklonosti, prodjeluje svojom voljom kroz onoga
tko je linija manjeg otpora.
Isto tako, Sanat Kumar ima vrlo zanimljiv običaj da jakim dušama kao
"čuvare" dodijeli najgore mrakove, recimo roditelje koji su utjelovljeni
demoni i koji takvoga sustavno pile pokušavajući mu strgati vertikalnu
liniju i okrenuti ga u suprotnost. Vidio sam previše takvih slučajeva da
bih mislio da se radi o slučajnosti. Takav tretman žrtvi usadi duboko
urezane kontrolne mehanizme, osjećaj nevrijednosti, koji ga de fakto
čini nesposobnim inicirati se u vlastita viša duhovna stanja, jer što
god dobro vidi prepoznaje "sebe" kao nedostojnog toga, a vrag se smije.

Ja sam Felixu svojedobno govorio iste stvari kao sada Gani, ali on je
smatrao da je nedostojan Boga zato što je lažljivac i grešnik, i odabrao
je put samouništenja misleći da će se tako otkupiti i platiti kaznu.
Glupan ne razumije da je grijeh sam sebi kazna, da se od grijeha
otkupljuje tako što se odabere njegova suprotnost a ne još toliko zla.

> K tome je još i slab, neodlučan i gotovanski
> bezvoljan, da ga nije teško obeshrabriti već i od vrlo jednostavnih
> postignuća, kamoli nekih stvarno zahtjevnih.

Ono što ti percipiraš kao bezvoljnost i lijenost meni izgleda kao samo
još jedna u nizu maski osjećaja nedostojnosti. Vrlo često netko aktivno
radi na svojem uništenju "da bi se kaznio za svoje grijehe". U nekim
slučajevima takav aktivni napor poprima oblik pasivnosti i lijenosti
zbog koje mu život prođe. Ukratko, ljudi su razvili vrlo komplicirane i
složene mehanizme samouništenja i samozavaravanja, i ako nemaš iskustva
teško je na prvi pogled reći o čemu se negdje radi.

>> > Zašto ja uopće imam posla s tim idiotima?
> 
> Sudbinski si povezan, zar nisi?

Mislim da se radi o kompliciranijem fenomenu koji ima jako puno veze s
vragom i njegovim obmanama. Obmane kojima pokušava upecati mene bitno su
različite od onih kojima bi lovio nekoga drugoga. On zna da ću ja
pokušavati izvući nekoga tko pokazuje simptome koje ja prepoznajem kao
potencijal kojeg samo treba na odgovarajući način stimulirati. On mi
onda napravi mamac koji troši moja vrsta ribe. Prezentira mi nekakvog
Felixa koji je zapravo njegov sock puppet, ali mi stvori dojam da
takvome samo treba pokazati prave stvari i odmah će odbaciti sve
lažnosti koje je izmislio zato što ništa pravo nije imao prilike
vidjeti. Onda ja ovome pokažem svašta, ali to za rezultat ima to da vrag
preko takvoga upikne udice u moje unutarnje resurse koje sam takvome
pokazao, pokušava me zavezati prijevarnim metodama. Analizirao sam moje
bivše učenike i podijelio sam ih u dvije grupe. Prva grupa su zelene
budale. To su oni koji kurca ne znaju o ničemu, nemaju dovoljno duhovne
razvijenosti da bi polovili neke stvari kako spada, fale im bitna
iskustva i dijelovi ličnosti, ali su bili privučeni nečime što su unatoč
tome uspjeli osjetiti, ali nisu znali što bi s tim, pa su na kraju
otišli svaki svojim putem. Druga grupa su Felix i Džeko, ozbiljno ludi
primjerci koji nikada zapravo nisu imali namjeru ništa učiti, a glavni
cilj im je bio mene uništiti i sebe staviti na pijedestal. Njih dvojicu
vidim kao jedine stvarno, ali stvarno patološke primjerke; ostali su
bili svakakvi, ali u osnovi dobronamjerni, a ovi su bili u osnovi
zloćudni i bavili su se isključivo vezivanjem, pružanjem pasivnog i
aktivnog otpora svim mojim nastojanjima, i pokušajima organizacije
sekte, ali baš prave, pogane sekte u najgorem mogućem smislu. Recimo,
primjetio sam da je svaki predmet koji je Džeko dotaknuo proklet do
srži, prokleo je sve moje što može dotaknuti i sve svoje što misli da će
ostati u dodiru sa mnom. Lik je apsolutni pacijent, totalni mrak, a kad
ga vidiš uživo izgleda tako jadno, kukavno i pederski da ti ga čisto
dođe žao, taj plače ko kišna godina kako je jadan, nevrijedan i
nedostojan. Ja sam očito negdje imao krivo shvaćanje po kojem su to
nekakvi simptomi nečega duhovnog, onako kako to tu sad prodaje Branimir,
ali nisu, to je sve kurac, nedostojnost nikad nije put prema Bogu nego
upravo suprotno. Ali to meni nije bilo "čisto" u glavi pa mi se lik s
jedne strane gadio, a s druge sam mu davao prilike kad već toliko kuka,
da vidim, možda nešto i napravi. I napravio je, totalno sranje.

Felix je s jedne strane suprotan tome a s druge isti. Po pitanju IRL
dojma su suprotni, Džeko izgleda kao trula pička a Felix kao čvrsti
macho zafrkantski tip, ali osjećaj nedostojnosti i grijeha im je isti na
dubljem sloju, samo je Felix izgradio bolje vanjske strukture za
fejkanje, a Džeko je truo kao truli panj. Felix je kompliciraniji i
suptilniji, kod njega ima nekoliko desetaka isprepletenih slojeva i
teško je bilo što znati, a Džeko ima dva-tri sloja i trivijalni su. Ali
rezultat je isti - obojica su aktivno radili sranje, i to na vrlo sličan
način - sjebavali su ljude iz one prve grupe, one nezrele i zbunjene ali
iskrene, i kako bi njih uznemiravali i sjebavali to bi za rezultat imalo
to da meni padne pakao na glavu zato što su ti svi ljudi imali
energetske linkove sa mnom, pa kad njih netko sjebe kroz te linkove meni
milijun sranja dođe direktno u sistem i u tom razdoblju sam bio više
mrtav nego živ od svih tih sranja. Da se razumijemo, Felix je pokušao
potrgati i Romanu, recimo jednom na Sljemenu joj je pokušao na silu
razbiti astral i usaditi kontrolni mehanizam pomoću kojeg bi joj se
nametnuo kao autoritet ("Zašto se ne baviš Bogom? Izvoli se smjesta
baviti Bogom!"), a po analogiji si mogu misliti kako je to izgledalo kad
se tako nametao ljudima koji nemaju Romaninu snagu i jaki duhovni
referentni sustav. Potrgao ih je kao beba zvečke, i to tako gadno da ja
isprve uopće nisam znao zašto su ti ljudi toliko sjebani i rezistentni
na ono što im ja pričam. Džeko je pak koristio prljave novce i prljavi
seksualni astral, on je bio tako otvoreno gnjusan da bi ga svatko lako
mogao prepoznati kao gada i svinju, ali je svejedno nekim ljudima uspio
napraviti ozbiljna sranja naprosto kombinacijom okolnosti.
Ali ono što ja tu prepoznajem kao još gori problem je to da ljudi imaju
suosjećanje prema mrakovima, mrakove poput Felixa i Džeke doživljavaju
anahatično, vide sebe i svoja sranja u njima i zbog toga su jako
rezistentni na to da se takve prokune i odbaci, zbog čega sam ja imao
ozbiljnih problema kad bih rezao bolesno tkivo. Dešavalo se upravo
suprotno onome što Felix priča - kad bih ja odjebao njega ili Džeku,
nije se desilo to da bi ih svi zborskim pjevanjem odjebali, nego su se s
takvima nalazili na kavi oni koji su sebe doživljavali kao "pale" i
"propale" učenike, povezivali su se s njima vezama suosjećanja i tu su
popušili, zapravo, najveći stupanj štete. Tu ne govorimo o ljudima koje
se može smatrati učenicima, nego o svojevrsnim satelitima koji su se oko
mene motali a nikad ništa ozbiljno od njih. Oni su se družili s ovim
mrakovima, i to po sistemu da ako se već ne mogu družiti s Danijelom,
onda će se barem družiti s bivšim učenicima, kao nekakvim oblikom
posredne asocijacije u odsutnosti, ili kako bi se već formulirao taj
oblik trule anahate. Ukratko, to je sve skupa bolesno sranje, koje je
zapravo izrodilo gnjusnosti poput Krivokuće i sličnih, to je sve ista
ekipa koja samo mijenja brijačine i ludosti ovisno o tome što im paše za
koji alternativni identitet. Ta ekipa je zapravo izrodila trashere.
Zapravo pola su ih "trasheri" a pola "prijatelji životinja", ali to je
sve ista ekipa. Histerični mesožderi i histerični vegetarijanci,
histerični duhovnjaci i histerični bezbožnici, histerični egmanijaci i
histerično skromni, sve isti kurac.

-- 
http://www.danijel.org/