Stjepan wrote:
> On Sun, 16 Aug 2009 14:27:39 +0200, Danijel Turina wrote:
> 
>> Stjepan wrote:
>>>>> Pa Kueljo nije napisao da bi nekoga tukao pola sata posto bi ga ubio?!
>>>>> To nije odlika duhovnosti nego coveka zaslepljenog mrznjom?!
>>>> Tako je, Coelho će te naučiti svemu što već znaš, a to je, naravno,
>>>> prava duhovnost. A ja te ionako ne bi ničemu učio jer mi je pun kurac
>>>> budala, pogotovo umišljenih. Dakle drži se Coelha, a ako ne možeš do
>>>> njega, evo ti Felixa, on ti je tu negdje i po intelektualnoj razini i po
>>>> duhovnoj snazi.
>>> Zar je taj čovjek tako loš da ga možemo usporediti s gospodinom Radoslavom?
>>> Meni se čini da nije prostak, a i da nije ni zao. 
>> Coelho?
> 
> Samo pitam. Nije da sam ga baš pažljivo čitao. Imam neku njegovu knjigu,
> pročitao sam par stranica. Više mi se nije dalo jer mi je bilo dosadno.
> Čitao sam jedan ili dva razgovora s njime. Moj površni dojam je da je on ne
> odveć duboka osoba koja bi htjela da je sve dobro i da su svi sretni. 
> 
> Takvu osobnost mi je teško usporediti s gospodinom Radoslavom. On je zla
> osoba. To sam osobito vidi u ophođenju sa ženama, a um mu je u totalnom
> rasulu. Ne znam je li to njemu od alkohola ili je prirodno takav. 

Intelektualna razina im je ista, teologija im je ista, filozofija kojom
se teologija racionalizira je ista, dakle na bitnoj razini je to ista
stvar, razlikuju se međusobno kao dva 33.6 modema iste cjenovne klase.
Cijela ta spika je rezultat želje sjebane i nesigurne osobe da bude
popularna i da ju ljudi vole, jer ne vidim koji bi inače bio razlog za
smišljanje tako glupog, generičkog, površnog i ljigavog svjetonazora,
koji u osnovi zrcali ono što bi dijete do pet godina starosti željelo od
svijeta, Boga i ljudi.

A to što je Felix očigledno zla osoba, to se nije pokazalo slučajno nego
zato što je izložen adekvatnom pritisku; tu naime postoji dosta nas koji
ga znamo uživo i znamo kakva je on točno osoba, pa je frustriran u
svojoj namjeri da ljudima koji ga ne poznaju glumi divnu i simpatičnu
osobu. Kad bi Coelho bio izložen pritisku ljudi koji ga znaju uživo i
svima objašnjavaju kakav je on u stvarnom životu ljigavac, mislim da bi
malo drugačije izgledao nego ovako, kad izbjegava interaktivne medije i
koristi se isključivo distanciranim monologom kao oblikom komunikacije.
Sumnjam da bi se u slučaju da mora komunicirati interaktivno pokazalo da
su njegovi kritičari u usporedbi s njim niske, lažljive, pokvarene
budale, kao u slučaju mene i mojih kritičara.

Ono što ja tu percipiram kao problem je prije svega situacija u kojoj se
ljudi ponašaju kao hipnotizirane ovce i ocjenjuju istinitost nečega ne
na temelju razmišljanja i uvida, nego naprosto apsorbiraju uspavanke,
troše ono što ih uljuljkava u osjećaj da je sve dobro, mama i tata paze
na njih, ništa loše im se ne može dogoditi, a kad se desi nešto loše to
je zapravo dobro, samo oni to ne razumiju. Meni je prije dosta vremena
bilo jasno da ljudi dobro reagiraju na takve stvari pa sam izvorno
pokušao koristiti sličnu narativnu formu, ali takvu koja uključuje
elemente koji će izazvati buđenje i razmišljanje, ali ljudi s kojima sam
tako radio su bili nesretni zbog toga što ih hoću probuditi i natjerati
ih da misle, umjesto da ih samo volim i prihvaćam onakvima kakvi jesu.
Ja sam se tu hvatao za glavu, jer oni takvi kakvi jesu očigledno nisu
nešto, ali bi mogli nešto postići ako se dovoljno potrude, a već je i to
optimistička pretpostavka i zapravo dovoljan razlog da se čovjek trgne i
nešto napravi. Naime, kad ti netko veli "sad si u kurcu, ali ako se
potrudiš možeš postati faca", to je dovoljan razlog da se potrudiš,
barem iz moje pozicije. Ali izgleda da ljudi žele čuti nešto drugo:
"ovakav kakav si sada si totalno super, samo to moraš shvatiti, ne moraš
ništa drugo raditi". Meni je jasno odakle "pravi autentični učitelji"
vade takve pizdarije. Sve je to utemeljeno na loše shvaćenoj teologiji
vedante, koju se može lako ilustrirati "vicom" na tu temu:

Dođe stari svami u selo i objašnjava seljacima da je sve Bog, da su oni
Bog. Seljacima se dopadne ideja da su Bog, i sutradan se desi da je
jedan od radnih slonova u šumi pobjesnio i počeo rušiti sve pred sobom.
Svi seljaci su se razbježali osim jednoga koji je pomislio "ja sam Bog,
zašto bi se micao slonu", i slon ga zgazi. Takvoga zgaženog ga odnesu do
svamija i on ga pita "ali ti si rekao da sam Bog, kako mi se moglo
desiti ovakvo nešto?" Svami mu veli "da, ali i slon je Bog."

Dakle problem s tom filozofijom je što je s praktične razine beskorisna,
jer je i prije nje i nakon nje sve isto, i na temelju nje ne možeš ništa
korisno napraviti. Problem s teorijom po kojoj bi se netko tješio time
da je sve Bog je u tome što je po tome i Felix Bog. Ako netko nije
dovoljno pametan da bi ga takva misao uznemirila, što mu ja mogu. Isto
tako, ako netko nije dovoljno pametan da shvati kako sintagma "učitelj
je ovdje kako bi vas podučio onome što već znate" znači "učitelj je
varalica koji će vam pričati ono što vam je ugodno slušati kako bi vas
uljuljkao u san", što mu ja mogu, ali takav neka me se kloni i njegovo
mišljenje smatram govnom.

Istina je da netko vrijedi onoliko koliko ima vrlina, a budući da je
temelj vrlinama brahman, onda ima smisla reći da su sve osobe koje su
pune vrlina očitovani brahman. Ali samo zato što je brahman temeljna
stvarnost, pa je nakon n iteracija iz svega moguće doći do brahmana,
nema smisla reći da je osoba brahman ako su sve njene kvaliteta takve da
su suprotne vrlinama koje su brahman. Dakle, teoretski gledano na
temelju same činjenice da postoji nešto ima temelja u "sat", i iz toga
slijedi da ima dodir sa brahmanom, ali ono što se tu zanemaruje je
zdravorazumska perspektiva da i komad psećeg govna na taj način ima
temelja u kvaliteti "sat", pa bi bilo daleko bliže "satyi", odnosno
istini, reći da osoba poput Felixa svojim stupnjem vrlina nalikuje
komadu psećeg govna, nego da je Bog. Naime, kvantitativna komparacija
nas može spasiti od one vrste zablude u kakvu je pao seljak koji je stao
pred slona. Naime, uvijek se treba zapitati: ako mi netko govori da sam
ja "nešto", i da je sve drugo također to "nešto", što ostaje kad se
pokrate razlomci? Je li slon postao manji od mene ako smo oboje brahman?
Jesam li ja postao pametniji od nekog drugog ako smo oboje brahman?
Trebam li prestati truditi se biti bolji od nekog drugog ako smo oboje
brahman? Trebam li sakrivati svoje mane iza toga što sam brahman?
Postoji li u očitovanju brahmana razlika, ako već ne postoji u brahmanu
kao neočitovanom? Smrdi li govno manje zato što je u osnovi brahman?

U prijevodu, ako je brahman sat-ćit-ananda, onda brahman više očituju
bića koja su stvarnija, pametnija i blaženija od onih koja su iluzorna,
glupa, zla, mračna i bez radosti. Opet, dolazimo do toga da teorije o
apsolutu ne mogu nikoga amnestirati od razlika u relativnom. Je brahman
u svima, ali nisu svi u brahmanu. Relativne razlike, koje mutivode
pokušavaju zamagliti, zapravo su jako bitne, jer čine razliku između
prosvijetljenog i varalice. Ako te razlike ne postoje, razlika između
neprosvijetljene i prosvijetljene osobe ne postoji, pa dakle ni između
sveca i prevaranta. Ako netko veli "svi ste vi doktori znanosti" ili
"svi ste prvaci svijeta", glupani će čuvši to osjetiti sreću, a ja ću
vidjevši njihovu sreću osjetiti gađenje i sablazan. Naime, ako su svi
prvak svijeta onda nitko nije prvak svijeta. Stvar je totalno sranje.
Pravo pitanje ide u smjeru kvaliteta kojima treba težiti, a ne u smjeru
retoričkih trikova.

Ukratko, ukoliko netko veli da je sve Bog, onda neka pokuša pojesti
tanjur umjesto šnicle. Naime ako su i šnicla i tanjur Bog, onda je
svejedno što jedeš. Ako pak nije svejedno, onda ti se jebem u takvu
vedantu koja nema nikakve praktične vrijednosti osim dodatnog
uspavljivanja neznalica.

Ono što je stvarna istina vedante jest da doista postoji jedino brahman.
Ali to ne znači da su tanjur i odrezak isti, ili da je Felix jednak
čovjeku. To znači da u stvarnosti, koja jedina postoji, nema ni
relativne stvarnosti ni relativne iluzije; jedini koji stvarno postoji
je Bog, isto kao što je u snu jedina stvarnost sanjač. Ali ta tvrdnja
nije nikakav "joker", nije nešto što razlike u relativnom čini
nebitnima, nije nešto što onoga tko u to vjeruje čini bližim
prosvjetljenju. Bliže prosvjetljenju je ona teta koja je djetetu Krišni
dala hrpu voća besplatno, a ne mudraci koji su govorili "sve je Bog" a
Krišnu nisu razlikovali od običnog čovjeka. Što je znak prepoznavanja
brahmana? Kad vidiš avatara, pukne te spoznaja da je on Bog. To je znak
spoznaje brahmana, znači da u tebi živi brahman koji spoznaje sebe. Isto
tako, znak demonske svijesti je kad vidiš avatara i pomisliš "sigurno je
varalica". Dakle suptilne kvalitete koje prožimaju očitovanu stvarnost i
koje razlikuju jedne stvari od drugih, to je put prema prosvjetljenju i
samospoznaji brahmana.

Ali to nije za publiku na kakvu ciljaju Felix i Coelho.

-- 
http://www.danijel.org/