Stjepan wrote:
> On Tue, 18 Aug 2009 01:09:01 +0000 (UTC), Radoslav Prica wrote:
> 
>>>>    Jebes boga koji trazi objasnjenja. Ratkice, odjebi. 
>>> Gospodine Radoslave, ne znam tko vam je ta Ratkica, 
>>   Dobro Ratko, kaj si ti fakat toliko jebeno glup da ne kuzis
>> da ti ovo vise ne prolazi?? 
> 
> Dragi gospodine Radoslave, ja vas izuzetno cijenim, ali moram primijetiti
> da niste odgovorili na pitanje:
> 
> Nisi objasnio što su ti pored živog učitelja s Tibeta trebale duhovne
> upute od mene neautentičnog, ludog i smiješnog.

To ti se u šahu zove šah-mat.

Ali ono što mene čudi je da je najveća fora ovdje zapravo prošla jako
tiho i neprimjetno, a ja sam očekivao veći cirkus. Naime, ja sam
pročitao valjda pet knjiga što tibetanske filozofije, što o Tibetu, a
jasno je da sam o Tibetu zaboravio više nego će Felix ikada znati. Isto
tako je jasno da sam cijelo vrijeme znao da on laže da je bio na Tibetu
i da tamo ima učitelja. U retrospektivi je to jasno kao dan, isto kao
što je jasno kao dan da znam stvarni identitet nekoliko likova koji
ovdje pišu pod izmišljenim imenima. To otvara ogromna vrata u
razumijevanje mojeg načina razmišljanja, ali izgleda da je takav bitan
entry totalno promakao svim ovim samoukim psihoanalitičarima koji su
čitali Žižeka, što im je dalo nevjerojatnu sposobnost da skuže niz po
kojem nakon svake moje poruke ide sig.

Naime, ja imam potpuno drugačije shvaćanje stvarnosti od onog koje imaju
prosječni ljudi. Prosječnim ljudima je stvarnost ono što osjetila
konzistentno opažaju. Meni je stvarnost daleko kompleksnija stvar koja
doduše uključuje materijalnu percepciju kao jedan od elemenata, ali ja
taj element doživljavam prije svega kao jedan od elemenata koji
definiraju stvarnost, pri čemu stvarnost ima više "dimenzija" koje se
prožimaju s fizičkom stvarnošću, tako da, recimo, stvarnost filma nije
samo kino dvorana, platno i projektor, koji su nositelji na fizičkom
planu, nego i astralni sadržaj koji se u umovima ljudi rekonstruira kad
gledaju film, a čak i taj astralni sadržaj vidim tek kao nositelj za
eventualne duhovne elemente koji mogu a ne moraju biti prisutni, odnosno
rekonstruirani.

Dakle, fora je u tome da ja smatram da nečije doživljavanje Aragorna dok
čita Gospodara prstenova može biti daleko stvarnije nego njegovo
doživljavanje blagajnice u dućanu dok kupuje kruh i mlijeko, unatoč tome
što je blagajnica stvarna a Aragorn izmišljeni lik. Zašto je tome tako?
Zato što netko kroz izmišljeni lik može rekonstruirati i povući elemente
više stvarnosti, budući da mu lik iz SF ili fantasy literature stvara
bitno upotrebljiviji astralni nosač nekih jako visokih elemenata od
"stvarne" osobe čija se "stvarnost" svodi na bezličnu monotoniju.

I to objašnjava zašto sam ja svojedobno Felixovog izmišljenog učitelja
tretirao kao stvarnost. Naravno da nisam mislio da je lik stvarno bio na
Tibetu šest godina i tamo imao učitelja. To bi bilo kompletno naivno i
besmisleno, a ja nisam baš takva budala. Pravio sam se da u to vjerujem
zato što se činilo da bi lika potrgalo da ga prenaglo suočim s tim, pa
sam ga htio dovesti u poziciju da iskusi stvari kroz stvarne nositelje i
 na takav način integrira svoje iskustvo sa stvarnijim elementima, i
uzemlji ga u nešto daleko konkretnije od snova i snoviđenja. Ali, fora
je bila u tome da je Felix imao daleko rudimentarnije doživljavanje
stvarnosti od mene, pa je mislio da ako je on meni lagao o svemu tome,
da to njega kompletno diskvalificira i čini ga kompletno neprikladnim za
bilo što u duhovnom smislu, pa mu ostaje jedino put samouništenja.

To je, dakako, ono što sam ja mislio prije, a sad imam dojam da je
cijela stvar daleko kompleksnija i da je tu vrag igrao glavnu ulogu,
naime ono što sam ja kod Felixa vidio kao pozitivne elemente fiktivnog
iskustva, e pa čini se da su te stvari nastale svojevrsnim osmotskim
propuštanjem Sanat Kumarinog globalnog "duhovnog" polja (namjerno
stavljam navodnike zato što je cijela stvar u spektru anahate i sastoji
se od astrala, što možda Sanat Kumar smatra duhovnim, ali ja imam više
kriterije) u osobni astral osobe koja je u fizičkom životu toliko
nesretna i neuzemljena, da praktički živi u snovima i svjetovima svojih
knjiga. S jedne strane sam u tome prepoznao neke elemente načina na koji
sam ja kao klinac preživljavao stvari koje su se dešavale oko mene, pa
sam osjećao suosjećanje prema tom liku i htio sam mu pomoći da prođe
proces koji sam ja prošao i tako se dovede u red. S druge strane se tu
desilo nešto što sam ja polovio tek prije par godina, a to je da sam ja
prije ove inkarnacije imao određeni dogovor sa Sanat Kumarom, i očekivao
sam da on ispuni stvari koje je obećao, pa sam zbog toga od Sanat
Kumarinih vehikala (ajmo tu vrstu bića ne zvati avatarima, budući da se
radi o drugačijoj pojavi, recimo onakvoj kad agent u Matrixu "zasjeni" i
preuzme bilo koje biće uštekano u matrix, a ne o biću koje je svjesnim
procesom inicijacije prepoznalo sebe kao Purušu, što je definicija
pravog avatara) imao određena očekivanja. Djelomično sam uvijek razumio
o čemu se radi, ali tek nedavno sam shvatio da me je prevario, a onda
sam shvatio da to nije iznimka nego pravilo, to je način na koji on
namami nekoga da se inkarnira na ovom njegovom smetlištu i svojom
energijom hrani njegovo postojanje. To je stvarni razlog zašto sam se ja
toliko bavio Felixom. Mene zapravo tu najviše od svega zanima vrag,
odnosno fora koju mi je prodao u svim njenim pojavnostima, kako bih
shvatio o čemu se radi i ne popušio istu stvar na nekom drugom mjestu.
Jedan element te fore je da bi prosvijetljeni trebali biti suosjećajni i
pomagati drugima. To mi je prodao isto kao i većini, i to je totalno
sranje. Dharma prosvijetljenih je da se maknu odavdje, da izvuku svoju
energiju iz iluzornog svijeta i ne hrane njegovo postojanje. To je
najveći čin suosjećanja prema vezanim bićima, jer tek tako iluzorni
svijet može kolabirati, ući u stanje energetske neodrživosti u kojem mu
se dešava ono što se dešava svim računalima kad im se isključi struja.
Dakle bodhisattvinski koncept je primarna zamka koju koristi vrag kako
bi za svoju iluziju vezao prosvijetljene (ili barem prosvijetljene s
minornim zaostacima neshvaćanja) i njihovu energiju "suosjećanja" i
"pomaganja" iskoristio za vezivanje i pomračenje svih bića.

Postoje tu i drugi aspekti problema, koji su još otrovniji i
problematičniji i imaju za rezultat jako gadna sranja, a koje je vrag
upakirao u anahatičnu ambalažu. Njegov koncept egalitarizma, odnosno ono
što ja zovem salary cap, koji u osnovi znači oduzimanje poticaja
duhovnog razvoja u vertikalnom smjeru; zvuči apstraktno ali to je
najveće zlo koje je itko ikad izmislio i da je samo to napravio, a sve
ostalo što je napravio je dobro i prekrasno, trebalo bi ga do kraja
vremena nabijati na kolac, da vječito pati a ne može umrijeti. Njegova
racionalizacija? On bi da svi budu jednaki i ravnopravni jer su svi
brahman. Tako ta budala zamišlja te stvari. Emulaciju karme koja se vrti
na tom njegovom matrixu napravio je tako da odražava te koncepte, tako
da tu imamo jednu lokaliziranu ludnicu koja funkcionira po pravilima
koja su zapravo potpuno suprotna svemu što postoji na bilo kojem
duhovnom svijetu, a vlasnik te ludnice misli da je njegova ideja jedina
dobra i da su svi ostali Bogovi u zabludi i ne razumiju veličinu i
vrijednost njegovog plana, i da će se tek na kraju pokazati da je jedini
on ispravno shvatio Božji plan za stvoreni svijet, a onda će on biti
uzdignut iznad svih. Ali ako ga ne shvate, on će, dakako, s bolom dobre
a neshvaćene duše trpjeti sva poniženja i zlo koje mu rade oni koji ne
razumiju. Kad pogledaš koliko se to preklapa s onim što si Felix stvarno
brije, za sebe, postaje jasno zašto ga gledam kao zmija štakora i
pažljivo ga proučavam godinama do najsitnijeg detalja. On je nešto kao
da imaš ssh root terminal u vražju dušu. Za početak otipkaš top i gledaš
procese. Naučio sam užasno puno o tome kako vrag razmišlja između
ostalog gledajući Felixa, ali i druge takve, koje povremeno "zasjeni".

-- 
http://www.danijel.org/