Radoslav Prica wrote:
> On 2009-08-18, Danijel Turina  wrote:
> 
>> Ti si ĹĄest godina bio u samostanu na Tibetu u kojem su se
>> sporazumijevali telepatijom?
>>
>> :)))))))
> 
>  I kaj ti jos veli taj tvoj osobni bozanski direktan uvid u vrhunsku stvarnost?
> 
>  :)))))))

Veli mi da si predefinirao koncept avatara na takav način da se sakriješ
od spoznaje da si izdao avatara. Naime ako je avatar totalni Bog, i ako
je Bog sveznajući i svemoguć, onda ti ne bi mogao izdati avatara. Logika.

Juda se koristio istom "logikom" kad je prodao Isusa. Ako je pravi, neću
ga moći izdati. Ako je krivi, nije šteta ako ga izdam.

Inače, štefica od kužine, daj si pročitaj što ja tvrdim o sebi, da ne bi
ispalo kao kad je onaj mulac rekao da cijelo vrijeme piĹĄem o tome da
vozim Volvo.

(Za sporije primjerke u publici, ja ne vozim Volvo)

Za lijene primjerke u publici:
Nauk Yoge:

3.4 Što si ti to u stvari postigao u duhovnom smislu, a što te čini
posebnim?

Dođi i vidi. Istražuj razine stvarnosti i traži me. Nemoj spasti toliko
nisko da mi vjeruješ na riječ. Ja nisam došao ovdje da bi mi drugi
vjerovali na riječ, nego da ih povedem tamo odakle dolazim.


3.5 Jednom kaĹžeĹĄ da si prosvjetljenje postigao u ovom Ĺživotu, a kasnije
kaĹžeĹĄ da si siĹĄao na svijet kako bi nas poveo odakle si doĹĄao. Kako to
trebamo shvatiti?

Stvar je izuzetno jednostavna. Čovjek se sastoji od dvije komponente,
tijela i duĹĄe. Ovo tijelo je radilo na svom usmjerenju ka Bogu, nadiĹĄlo
je sve vrste niskosti i u Bogu se utemeljilo. Istodobno, kako se tijelo
otvaralo ka Bogu, tako je Bog silazio u njega. U trenutku gubitka
razlike između tog dvoga, nema više razlike između "postigao sam
prosvjetljenje" i "siĹĄao sam na svijet", jer su to dvije izjave koje
opisuju istu stvar. Ljudsko je ustupilo mjesto BoĹžanskom. Na ovaj moj
život moguće je gledati kao na proces Božanskog utjelovljenja, kao i na
proces ljudskog rasta prema Bogu.


3.12 Ti naglašavaš potrebu za učiteljem, a čini se da sam nisi imao
učitelja. Zašto držiš da je drugima potrebno ono, bez čega si sam uspio?

To nije posve točno. Ja nisam imao učitelja u smislu utjelovljene osobe
s kojom bih mogao porazgovarati, ali ja sam od ranog djetinjstva osjećao
neki oblik BoĹžje prisutnosti koji sam pokuĹĄavao sebi objasniti, redom
bezuspjeĹĄno. Ta prisutnost sluĹžila mi je kao mjerilo prema kojem sam se
usmjeravao, a pritom sam često griješio, ponekad vrlo grubo i s teškim
posljedicama. Primjerice, u jednom razdoblju sam se pokuĹĄao ubiti, a
nakon ĹĄto sam taj pokuĹĄaj preĹživio, zatvorili su me u ludnicu na dvije
godine – ne bez razloga, budući da sam tada bio užasno uznemiren i
traumatiziran sa svih strana, pa su moja razmiĹĄljanja doista viĹĄe
nalikovala tlapnjama luđaka, nego promišljanjima razumna čovjeka. Nakon
tog razdoblja sam se nastavio probijati kroz maglu svog neznanja, i
ponovno nalijetao na zidove i prepreke – ponekad sam znao biti toliko
očajan, da nisam znao što bih drugo mogao učiniti nego se napiti do
besvijesti, kako bih barem zaboravio svoju muku na neko vrijeme, ali ni
to nije pomagalo, jer sam samo svojoj muci dodavao mamurluk. Kad sam se
počeo baviti yogom, do prosvjetljenja mi je trebalo izuzetno malo
vremena – već pri odluci da se predam Bogu našao sam se u izravnoj
Božjoj nazočnosti i ispunio se s toliko blaženstva, da više ne bih mogao
preĹživjeti. Nakon nekoliko mjeseci Bog me je uveo u nirvikalpa samadhi,
čemu je slijedio silazni proces pobožanstvljenja organa djelovanja i
opaĹžanja, te uspon svijesti po razinama stvarnosti.

Objektivno gledajući, ne vjerujem da je značajan broj ljudi u stanju
ponoviti moje postignuće bez vanjske pomoći; zapravo, rekao bih da sam
ja dokaz da to u stvari nije moguće izvesti; unatoč nekim prirođenim
sposobnostima, unatoč djelomičnoj ugođenosti na Božansko, činio sam
toliko grešaka i suočavao se s tolikim brojem potencijalno fatalnih
teškoća, da ću vjerovati da je to netko drugi u stanju ponoviti tek ako
ga osobno sretnem. Ja sam tipičan primjer užasa koji nastaje u
okolnostima nepostojanja učeničkog nasljeđa na svijetu. Da sam imao
utjelovljenog učitelja, sva ta višegodišnja agonija bila bi suvišna.
Istina, imao sam knjige, imao sam osjećaj za sklad i ispravno, ali
knjige je moguće krivo shvatiti i to sam povremeno i činio, a i
unutarnji osjećaj je moguće zanemariti i krivo protumačiti, što sam
također povremeno činio. Primjeri svetaca su mi bili od velike koristi,
ali dok sam shvatio u kojim se knjigama od nepreglednog mnoĹĄtva nalaze
korisne stvari, prolazilo je vrijeme. Ni u kojem trenutku nisam imao
osjećaj da mi je uspjeh zajamčen – naprotiv, činilo se da je neuspjeh
zajamčen ako bitnije pogriješim. Sve je to ipak imalo smisla, budući da
sam na tim greškama jako mnogo naučio o mehanizmima koji djeluju unutar
uma, što mi je od neprocjenjive koristi u radu s učenicima.

Svojedobno sam toliko očajnički pokušavao pronaći učitelja, da sam i iz
tog razloga upadao u različite zablude, od kojih niti jedna nije bila
posebno opasna, budući da sam ih razvrgavao kad bih ustanovio da fizička
osoba koju sam pogrešno držao svojim učiteljem uopće ne odgovara
unutarnjem idealu.


3.13 KaĹžeĹĄ da si u stanju grijeĹĄiti i padati u zablude, a opet veliĹĄ da
si utemeljen u Bogu i da si pravi učitelj?

Ljudi, čini se, imaju posve čudnu predodžbu o tome kako bi netko
utemeljen u Bogu trebao izgledati. Treba imati u vidu da fizički plan
posjeduje određene zakonitosti kojima je i Bog podložan, ukoliko želi
djelovati kroz ljudsko tijelo. Ljudski mozak je komad Ĺželatine koji
ponekad djeluje po prilično kaotičnim načelima, a u ogromnoj je mjeri
ograničen. Čak i u slučaju kad se kroz takvo tijelo pokušava očitovati
sam Bog, bez prisutnosti ikakvih drugih sila, On djeluje kroz ogromna
ograničenja ljudskog mozga koji pripada vrsti koja je tek malo
napredniji oblik majmuna, koji se u svojoj nedavnoj proĹĄlosti bavio
prvenstveno glodanjem kostiju mamuta i borbom protiv spiljskog medvjeda.
Ako usporedimo jasnoću ljudskog uma s jasnoćom procesa u modernom
računalu, ljudski mozak će izvući deblji kraj. Zbog toga je užasno
rijetka situacija da čak i veliki sveci, čije prosvjetljenje je izvan
sumnje, govore stvari koje su nedvojbeno jasne i kvalitetne, i koje ne
sadrže netočnosti. Najbolje čemu se takvi mogu domisliti su razne
usporedbe, analogije i slike pomoću kojih u drugima pokušavaju izazvati
reakciju. Ljudski je mozak, dakle, prilično bijedno sredstvo Božanskog
očitovanja, ali u nedostatku boljih i on mora poslužiti. Ono što je kroz
tijelo prosvijetljenog moguće opaziti nije dakle Bog u svojoj punoj
veličini, nego putokaz, refleksija "tog nečeg" na fizičkoj materiji,
koja nesavrĹĄeno pokazuje kvalitetu onoga, ĹĄto baca sjenu. Koliko god da
je ovo moje tijelo neprimjereno svrsi koju obavlja, opet je Ĺžalosna
činjenica da boljeg jednostavno nema, pa će i ovo morati poslužiti. Oni
koji očekuju deset metara visoku mišićavu figuru koja jaše na oblaku,
isijava bijelu svjetlost i prdi kuglaste munje, bit će razočarani mojom
pojavom, ali i ja ću biti razočaran njihovim umnim sposobnostima, pa smo
po tom pitanju izjednačeni.

Nije, dakle, pitanje ĹĄto bi bilo idealno, nego ĹĄto je najbolje ĹĄto se
moĹže izvesti s onim ĹĄto je na raspolaganju.

(kraj citata)

-- 
http://www.danijel.org/