Radoslav Prica wrote:
> On 2009-08-19, Tomislav Detelj <_@_.invalid> wrote:
>> Radoslav Prica wrote:
>>
>>>   ;))))))))))))) Mislis?? Opet?? Idessssssssssssssss :))
>>> Otisla tvoja BOZANSKA providnost direktnog uvida u .. kojionoqrac... na godisnji odmor?? :))))))))
>> Ma znamo da ti ne mislis i da ti je cudno kad netko misli ali to ti je tako.
> 
>   Dakle i ti tvrdis da je Danijel lagao kad je tvrdio o svojim sposobnostima direktanog
>  bozanskog uvida u vrhunsku stvarnost di enma lazi, muljanja.. i da u stvari on ne vidi 
> nista nego zakljucuje i misli o necem. Ne vidi sustinu stvari..?

Zašto ti misliš da su uvid, mišljenje i razmišljanje nespojive stvari?
Retoričko pitanje, naravno. Ali čisto za publiku, uvid u totalitet
vrhunske stvarnosti, koji ne da ja imam nego jesam totalitet vrhovne
stvarnosti, je nešto s čim ljudsko biće, koje ja također jesam, mora
nešto napraviti, mora to pokušati mapirati u svoje iskustvo. Isto tako,
uvid u totalitet stvarnosti nije uvid u neki aspekt iluzornog svijeta,
to ne znači sposobnost gledanja tko što ima u svojoj sobi, jer se uvidom
u vrhovnu stvarnost totalno gasi percepcija relativnog svijeta, koji je
iz te perspektive samo nebitni san. Zbog toga takav uvid uopće nije
koristan za ustanovljavanje onoga što bi se moglo nazvati horizontalnim
informacijama, dakle što je tko jeo za ručak, ali je savršen za
ustanovljavanje vertikalnih informacija, dakle možeš savršenom točnošću
vidjeti koliko se kroz neko biće u relativnom svijetu očituje Bog. Ono
što ne možeš vidjeti je ono što spada u domenu osjetilne percepcije,
budući da direktni uvid nije pojačana osjetilna percepcija (to su tzv.
"astralna osjetila", pojava koja nastaje kod NDE iskustava i
dezinkarnacije, kad se sa duše maknu ograničenja fizičkog tijela i
svijest se prenese u astralno tijelo), nego potpuno drugačije stanje
svijesti i doživljavanja, koje služi za izravno doživljavanje duhovnih
stvarnosti, ali isto kao što sluhom doživljavaš različite stvari nego
vidom, pa je tako vid beskoristan za doživljavanje glazbe, a sluh je
beskoristan za doživljavanje slike, tako je i uvid u duhovne stvarnosti
beskoristan za doživljavanje onoga što spada u osjetilnu domenu, jer se
time opažaju potpuno drugačije stvari, s vrlo malo točaka presjeka. U
yoga sutri se ukratko spominju takva ograničenja percepcije i to je
dodatno razrađeno u yoga bhašya komentaru, gdje se veli da yogijskim
osjetom za duhovna stanja možeš osjetiti nečije duhovno stanje, i
tragove koje je osjetilna percepcija ostavila na duhu, dakle možeš
osjetiti njegovo uznemirenje, bijes, sreću i sl., ali ne možeš vidjeti
predmet koji je ostavio taj trag, nego tu moraš interpolirati. Vidiš da
se boji ali ne znaš što ga je prestrašilo. Ta sposobnost se ubraja u
više siddhije, zadobiva se nakon samadhija, i ima ograničenja.

Dakle, ono što možeš osjetiti kad si u stanju samadhija (zapravo, u
stanju prijelaza iz samadhija nazad u relativnu percepciju) jest način
na koji brahman živi kroz relativna bića, kao kad iz svijetle prostorije
uđeš u mračnu, pa najbolje vidiš najjače osvijetljene dijelove. Ali
razlikovanje između aspekata i detalja mraka, to spada u domenu potpuno
drugačijih osjeta i stanja svijesti. Možeš vidjeti da je netko mračan i
u iluziji, ali detalje tog kaosa ne možeš razaznati. To je na temu jedne
priče iz purana, gdje mudrac sretne krojača i svećenika, i pita Boga kad
će se koji od njih prosvijetliti, pa mu Bog veli da se krojač nakon ove
inkarnacije neće više rađati nego da će postići prosvjetljenje, a za
svećenika ne zna kad će postići prosvjetljenje. Dakle paradoksi i
kontradikcije relativnog svijeta su takvi, da po pitanju toga Bog osobno
praktički ništa sa sigurnošću ne može znati; to je domena koja je
suprotna Bogu i daleka od njegove svijesti i stvarnosti u kojoj se on
nalazi, i tamo gdje toga ima, Boga nema i obrnuto. Tamo gdje postoje
bića poput tebe, tamo je Bog rekao laku noć.

E da, priča o krojaču i svećeniku. Sretne mudrac (vjerojatno Narada
muni) krojača. Krojač ga pozdravi, popričaju, krojač shvati da Narada
ide kod Višnua i rasplače se, pozdravi sveca i ode. Malo dalje Narada
sretne brahmanu, svećenika koji je recitirao vede. Svećenik propisno
pozdravi sveca, popričaju, brahmana shvati da svetac ide kod Boga i veli
"predivno, izvrsno", pozdravi sveca i ode svojim poslom. Narada dođe
pred Višnua i pita ga, "Vasudeva, daj mi reci što će biti s ovom
dvojicom koju sam sreo, tko će se od njih prije prosvijetliti". Krišna
mu odgovori: "Krojač će nakon ovog života doći meni i neće se ponovo
rađati, a za brahmanu ne znam kad će se prosvijetliti. Možda nakon mnogo
inkarnacija." Naradi to nije bilo jasno pa mu Višnu odgovori: "Kad
ponovo sretneš tu dvojicu i kad te pitaju što radim, reci da provlačim
slona kroz ušicu igle. Onda će ti biti jasno o čemu pričam."
I tako, idući put Narada sretne krojača koji ga upita "Reci, Maharši,
što radi Gospod? Jesi li ga vidio?" Narada mu odgovori "Jesam, vidio sam
ga i provlači slona kroz ušicu igle." Krojač zapleše od sreće: "Kako je
predivan moj Gospod! On može sve učiniti, njegove lile su čarobne!"
Nakon toga muni sretne brahmanu koji ga zapita "Reci, Maharši, jesi li
bio u Vaikunti, jesi li vidio Gospoda? Što radi?" Narada mu odgovori:
"Jesam, vidio sam ga. Provlači slona kroz ušicu igle." Brahmana se
namršti i mrgodno odvrati: "Kakve su to gluposti? To je potpuno
besmisleno. Zašto bi se Bog bavio takvim stvarima, a osim toga to je
kontradiktorno." Tako je Narada shvatio ovu dvojicu.

-- 
http://www.danijel.org/