Radenko wrote:
> Nakon dvadeset godina vegetarijanstva, nedavno sam poceo jesti meso.
> Nakon dva i pol mjeseca nevegetarijanske ishrane, osjecam ovisnost o
> mesu. Ne mogu se zasititi biljnom hranom, kao sto sam prije mogao.
> 
> Protekla tri dana nisam jeo meso i jutros sam osjetio krizu.
> Maloprije sam pojeo komad kobasice i sad mi je ok.
> 
> Je li netko imao slicno iskustvo?

Zašto je to stvar za religijsku grupu, pa to je nutricionističko
pitanje. Ako ti se jede meso, jedi meso. Ja sam skužio da to funkcionira
u ciklusima, gdje par mjeseci ili godina jedem vegetarijansku hranu,
onda imam potrebe jesti meso što traje neko vrijeme valjda dok ne
popunim neke deficite, a onda mi meso počne smetati pa prelazim nazad na
vegetarijanski režim. To je sve u jakoj ovisnosti o vanjskim pritiscima
i stresu. Kad izvana na mene vrše jaki astralni pritisak kojemu moram
parirati, trošim više energije i onda moram jesti meso jer mi pranički
sistem nema dovoljno snage za izvući iz biljne hrane sve što mi treba.
Kad se pritisci povuku, još neko vrijeme jedem meso, a onda spontano
prelazim na vegetarijanski režim. Bitno je slušati instinkt koji ti
govori što trebaš jesti, jer tu tvrdoglavi tipovi koji su vegetarijanci
iz "religijskih razloga" gadno stradaju. Isto tako znam birati razne
egzotične i manje egzotične namirnice koje sadrže nešto što mi fali,
obično su to nekakve šumske bobice pobrane direktno s drveta, recimo
dren, kupine, borovnice, divlje maline i sl., ali ponekad i najobičnija
piva ili crno vino, crne masline, avokado, kvalitetna čokolada i sl.

Današnja industrijski uzgojena hrana je jako siromašna mikroelementima i
vitaminima, i treba biti jako oprezan s klasičnim "narodnim mudrostima"
po pitanju prehrane jer ono što ti kao vegetarijancu funkcionira u
Indiji gdje organski uzgajaš hranu, baš i ne funkcionira ovdje gdje u
hrani nema ni prane, ni vitamina, ni minerala, ni drugih bitnih stvari,
ali zato ima hrpa otrova. Osim toga to ti sve ovisi o tome što radiš,
recimo kad imam naporan dan u kojem se ubijem od posla koji me
prisiljava da funkcioniram na niskoj razini i to pod pritiskom (recimo
od jutra sam u serverskoj sali i instaliram xen virtualizatore na pun
rack kanti dok po meni puše klima), preferiram ručak tipa bečki odrezak,
krumpiri i pivo, a kad razmišljam o nečemu suptilnom preferiram pojesti
nešto voća za ručak i to je to.

-- 
http://www.danijel.org/