Tomislav Portada wrote:
> "Danijel Turina"  wrote:
> 
>>> Zanimljivo! Jer, ako 1mg sintetičkog vitamina nije učinkovit kao 1mg
>>> izvornog vitamina očito da tu ima nešto više od pukog kemijskog spoja.
>> Mislim da je omjer više u smjeru da 100mg sintetičkog vitamina nije
>> učinkovito kao 1mg prirodnog vitamina.
> 
> Ne znam stvarno odakle si iskopao omjer 100 : 1.

To nije egzaktni iznos nego moje trenutno mišljenje na temelju desetak
članaka na tu temu koji su se pojavili u medijima u zadnjih par godina.
Naravno, za očekivati je da neki sintetički vitamini funkcioniraju
dobro, neki su slabije učinkoviti, neki su potpuno neučinkoviti a neki
naprosto toksični. Očekujem da će daljnja istraživanja dovesti do upravo
takvog zaključka.
Recimo, veliki hype s antioksidansima se ispuhao kad su ustanovili da
umjetni antioksidansi povećavaju štetu od slobodnih radikala. Zašto?
Zato što organizam sam proizvodi antioksidans koji je bitno
učinkovitiji, a li proizvodi ga manje kad detektira ova umjetna sranja u
sistemu, koja zapravo rade slab posao. Ne bih očekivao da se problem
pojavi kad pojedeš šaku borovnica, ali bih očekivao da se pojavi kad
pojedeš umjetne suplemente.

Mislim da je red da polako izađemo iz epohe simplicističke medicine
kakva je vladala pedesetih godina, kad se pokušalo sinergijske prirodne
efekte reducirati na jednu aktivnu molekulu, dok se ostalo otpisivalo
kao balast. Takvo razmišljanje se odražava i u shvaćanju grupa makro i
mikro nutrijenata. Danas se zna da su takve stvari daleko
kompliciranije, da nije dovoljno samo pobacati različite stvari u
želudac i očekivati da ćeš dobiti sve potrebne sastojke, nego je bitno
što jedeš u kombinaciji s čim, u koje doba dana, koliko brzo, itd. Nekad
se smatralo da će se hrana budućnosti svoditi na uzimanje tableta s
koncentriranim nutrijentima iz kojih su eliminirane sve "suvišne" tvari
i gdje je hrana svedena na "bitno", ali zapravo je stvar u tome da je
sve bitno, budući da je organizam milijunima godina genetski programiran
za određeni tip prehrane i nije moguće uvoditi prečice a da nešto ne ode
k vragu. Tijelo očekuje da određeni sastojci dolaze u kombinaciji s
točno određenim drugim sastojcima, očekuje točno određene koncentracije
šećera koje će slijediti okus slatkoće u ustima, očekuje povećani dotok
proteina i masnoća u sustav kao reakciju na miris roštilja, itd., i tu
se nije pametno zajebavati jer si sjebeš zdravlje. Glede genetskog
programiranja, samo treba pogledati univerzalno pozitivnu reakciju na
miris roštilja u kontrastu s univerzalno negativnom reakcijom na sirovo
meso. To programiranje je očito nastajalo od izuma vatre pa na ovamo,
dakle "sirovo meso fuj, pečeno meso mljac". Znam da je reakcija genetska
jer sam gledao kako klinac koji nikad nije jeo pečeno meso reagira na
miris roštilja. Za očekivati je da osim genetske reakcije na miris tu
postoji cijela kompleksna biokemija koja se stavlja u pokret kad sistem
osjeti "prekursore nutrijenata", da to tako formuliramo. Stvar baš i ne
bi funkcionirala s proteinskim koncentratom.

-- 
http://www.danijel.org/