Never wrote:
>> Bacio bih to u smeće i napisao od nule.
>> Puruša je, u sažetoj definiciji, točka u kojoj se transcendentalni
>> apsolut u relativnom svijetu manifestira kao Božanska osoba. Ako je Bog
>> i možeš na to pokazati, onda je to neki Puruša.
>> Puruša je, po sankhyi, drugi aspekt relativne kreacije u odnosu na
>> prakrti, odnosno pasivne svjetovne energije. Puruša je punina
>> sat-ćit-ananda a prakrti je sfera izraza. Kad Puruša dotakne Prakrti
>> svojom sviješću, rađaju se relativna bića koja manifestiraju njegovu lilu.
>> To je sve prekomplicirano za verbalizaciju; ako pokušam verbalizirati
>> previše konkretno, prestaje biti točno, a ako se držim točnosti bojim se
>> da je previše apstraktno i nasjeckano, ali zato je mantrički bolje.
> 
> Hmmm. Jel moze na nekom primjeru ovaj dio:  Kad Puruša dotakne Prakrti
> svojom sviješću, rađaju se relativna bića koja manifestiraju njegovu
> lilu.

U osnovi, morao bih opisati cijeli proces hijerarhijskog stvaranja
svijeta, a to bi bilo dugačko. Ti vjerojatno očekuješ nešto više
lokalno. Recimo, neki puruša dotakne fizički plan i nastane lila s
Isusom, apostolima, razapinjanjem na križ i svim ostalim. Ili, nekoliko
puruša dotakne fizički plan i nastanu Radha-Krišna i Krišna-Arđuna lile,
s različitim nižim duhovnim bićima i popratnim energijama koje se
inkarniraju kao hrpa raznih bića koja igraju različite uloge u lili.

> Jos pokusavam do kraja povezati avatara i lilu, sto mi je ok, sa
> purusom. Tj. odnos avatar- purusa.

Avatar je ono što nastane kad puruša dotakne fizički plan u kontekstu
lile. Ali avatar doista postane avatar, odnosno "inicira se" tek kad
shvati da je on zapravo taj puruša, a ne čovjek. Samospoznaja bića nije
uvijek ista stvar. Netko, recimo, spozna sebe kao sitni dragulj na
komadu "nakita" na odori nekog Boga. To je njegovo ispunjenje, prvi
korak samospoznaje. U spoznaji te svoje naravi, kad se osjeća kao taj
dragulj, kad meditira na zraku sat-ćit-ananda koja ga kreira, on se može
"inicirati" dublje i spoznati da je dublja zraka, ona koja kreira cijelo
oružje ili komad nakita. Progresivno dubljom inicijacijom na kraju
spoznaje da je taj puruša koji na sebi ima sav nakit i oružja.

Pazi, "komad nakita" može biti, recimo, svo znanje svijeta, ili
arhetipski prauzor sve glazbe. Inicijacija ide otprilike tako da
Oldfield shvati da nije glazbenik, nego aspekt Božje svijesti koji kroz
glazbu manifestira meditaciju na brahman. Astralni arhetipski pra-zvuk
zvona, onaj koji te tako prasne kroz krunu da te okrene naopačke, a
možeš ga osjetiti samo na astralnom planu i jako teško kroz ljudsko
tijelo a da tijelo ne crkne od intenziteta treptaja, je nešto kao
duhovni kristal, i meditacijom na taj duhovni kristal, milijunima godina
ako treba, proživljavaš u sebi brahman u tom njegovom savršenstvu.

To je sve jako, jako daleko od ljudskog iskustva i ljudskih interesa, i
zato su ljudi nešto kao mravi u kuhinji. Ne shvaćaju ništa i uglavnom
smetaju.

-- 
http://www.danijel.org/