Never wrote:
>>> Dobro, to je bilo s Felixom.
>>> Sto je bilo s ostalima?
>> Ista stvar. U jednoj točki su zaključili da ne bi dalje, pa su krenuli
>> okolo glumiti učitelje; našli bi si nekakvu sjebanu osobu koju bi onda
>> "prosvjetljavali", a zašto, zato što tako uspostaviš debele astralne
>> linkove i zaboravi na bilo što iznad dok to ne raščistiš. To je odličan
>> način da glumiš dobru i suosjećajnu osobu a zapravo si kukavica koja je
>> odabrala završiti svoj duhovni razvoj u toj točki.
> 
> Fuck. Znaci postoje i drugi koji su se zaigrali ucitelja? 

Da. To je izgleda omiljeni štos, jer si određeni profil ljudi zamišlja
da je super biti duhovni učitelj - nekome si autoritet, faca si, a osim
toga si možeš umišljati da si duhovna elita, jedna od onih velikih
suosjećajnih duša koje žrtvuju svoju dobrobit radi drugih. U stvarnosti,
takvi bi si našli nekoga tko utjelovljuje sve njihove vezanosti i
sjebanosti i "suosjećali" bi s njim tako što bi se energetski povezali s
osobom za koju su bili sigurni da nikad neće "pustiti".

Sranje je u tome što su moji napredniji učenici imali na raspolaganju
vrlo moćne alate. Svi su bili u stanju napraviti shaktipat zahvat, a
problem s tim je što to nije brijačina, nego si spajaš astralno tijelo s
drugom osobom. Tehnika je, u velikom mjeri, samo posljedica ostalih
vještina kojima sam ih učio, dakle nisam ih baš direktno učio shaktipat
zahvat ali ne možeš nekoga učiti naprednu Kundalini yogu a da to prije
ili kasnije ne skuži. Ja sam ih opominjao da se ne zajebavaju s tim jer
ako ideš nekoga na takav način dotaknuti prije nego si iniciran u vađru,
zapravo gubiš svoj zasebni, osobni identitet; tuđa astralna supstancija
se "prolije" u tvoje astralno tijelo kroz linkove, a budući da nisi
iniciran u višu razinu u koju bi se u takvom slučaju mogao povući i
"resetirati" sva niža tijela, u osnovi završiš ireverzibilno sjeban, jer
valjda ni dragi Bog ne može vratiti stvar na početnu poziciju, to je kao
da spojiš dva jaja i staviš ih u blender.
Ali egomanija tih ljudi je bila prejaka; oni su si umišljali da su tu
negdje sa mnom ili da bi trebali postati, a mislili su da će do toga
doći emuliranjem onoga što ja radim, a upozorenja, to ja valjda
pretjerujem ili sam ljubomoran na njihov veliki napredak pa ih hoću
zadržati ili usporiti. Potcijenili su mene i precijenili sebe, i to jako.

> Ok, a sto se desilo s Domagojem Klepcem... ako sam dobro zapamtio s
> njim si bio dobar?

Ne bih to razvlačio.

>>> Koji su bili malo ostriji? Koliku razliku im je ucitelj napravio?
>>> Tj. gdje bi bili da su samo citali knjige?
>> Na istom, vjerojatno. Jedini koji su stvarno funkcionirali onako kako
>> sam ja očekivao da bi učenici trebali funkcionirati, dakle da se stvarno
>> iniciraju u ono što im pokažem, su Romana i Biljana. Ostali su
>> funkcionirali tako da im ja pokažem, a oni se useru od toga i gledaju
>> kako da se zapetljaju u neki astral samo da to ne bi ponovo morali gledati.
> 
> Znaci u principu ucitelj ima smisla samo u slucaju ako netko zeli ici
> do kraja. Za neke poludomete je svejedno imas li ucitelja ili ne?

Tako nekako. Zapravo rekao bih da je takvima gore ako imaju učitelja,
jer će jače lupati u kontru u pokušaju da se zaštite od prosvjetljenja,
i time se definirati na onako gadan način kao recimo Felix, koji je po
svakom pitanju dno dna.

>> Ukratko, ja sam pokušao prenijeti ljudima specifična znanja koja sam
>> stekao da se ta znanja ne bi izgubila sa svijeta, a ispostavilo se da ta
>> znanja žele samo oni koji su u jednakoj mjeri stranci i uljezi na ovom
>> svijetu kao i ja. Ostali imaju ono što žele i zaslužuju, a više im nije
>> moguće dati jer to odbacuju. U točki kad sam to shvatio, okanio sam se
>> ideje o prenošenju znanja. Tko je dostojan, njemu će se sve otvoriti, a
>> tko nije dostojan, njemu ni Bog ne može dati.
> 
> Ja mislim da je za pocetak i dvoje ljudi puno. Nedostizno za mnoge.

Recimo da sam dvostruko nadišao svoja očekivanja.

-- 
http://www.danijel.org/