Sinisa Knezevic wrote:
> "Martina Zagar"  wrote:
> 
>>> Ovaj tvoj tekst je kompletno sranje, podmukla laž i pokušaj podvale.
>>> Nema nikakve razlike, Siniša je tako prepoznatljiv i nepromijenjen da
>>> sam ga prepoznao isti čas kad se javio pod ovim nickom, dao sam hint u
>>> tom smjeru, ali isto kao u slučaju "Stjepana" nastavio sam se praviti
>>> blesav radi publike.
>> Istina je da je Sinisa bio potpuno prepoznatljiv. I ja sam ga skuzila 
>> nakon prvih par poruka, ali mi se nije dalo glumiti redara :). Posebno jer 
>> su motivi u pozadini izgledali kao nesigurnost i trazenje, ne kao pokusaj 
>> da se nekog prevari.
> 
> Tako nekako, prvenstveno zbog starih konotacija u vezi mene, da tako velim. 

Ma da, ja sam ti inače glup ko kurac pa nisam u stanju vidjeti dalje od
imena u headeru, pa me moraš malo zbunit da te ne odjebem odmah. Tako
nekako?

Nego, da se vratimo na temu. Glede Puruša. To je jako, jako visoka
razina. Vađre su tu nešto kao tkanine od kojih su sazdane odore i nakit
Puruša kad oni uđu u Prakrti.
Da bi se inicirao u vađru, netko mora proći vrlo jake kriterije, to je
praktički najozbiljnija točka u duhovnom razvoju za koju ja znam; sve
ostao su pripreme, alati, dozrijevanje, stvaranje preduvjeta za taj
jedan bitni iskorak. Recimo, bitni preduvjet inicijacije u vađru je
sposobnost doživljavanja nečega što bi se moglo nazvati ekstatičnim
šiljkom. To ti je kad nekome pokažeš nešto što ga podsjeti na Boga i
onda njega tako prasne da se rasplače na sred ceste; ekstatični šiljak
zna izgledati tako da recimo čuje neko ime Krišne i to ga tako prasne da
se dezinkarnira. Dakle to je jedan od preduvjeta, bitan indikator. Ne,
histerične emocije ne igraju, one se bitno razlikuju od ekstatičnih
šiljaka, kvaliteta je kompletno drugačija. Ekstatični šiljak ima sličnu
kvalitetu kao astralni zvuk zvona - to osjetiš na jedan specifični,
ne-čujni način, izravno u duhovnom prostoru, i tako te prasne da ti se
cijeli sistem rasturi, stvar je iznimno moćna. Nema veze s emocijom, ali
rezultat izgleda kao iznimno snažna emocija.

Drugi preduvjet inicijacije u vađru je nevezanost, sloboda od svijeta u
njegova četiri elementa, dakle materija, prana, niži i viši astral. Tu
postoji procedura umiranja vezanosti, umiranja za svijet, koja je dio
inicijacije u vađru, skupa s procesom poliranja nižih elemenata.

Onda dolaze uvidi u Boga koji se raspetljavaju od astralnih struktura
kroz koje početnik obično doživljava Boga, dakle astralne strukture
umiru, i vidiš direktno pravu stvar u svoj njenoj složenosti, pravu
supstanciju a ne simbole. To je neopisivo ni na koji način.

I to je tek vađra, nakon toga imaš Božanske aspekte kroz koje stječeš
uvid u Božansku osobu, i tek transcendencijom toga imaš Božanske osobe
sa svim njihovim posebnostima u čistom stanju, i tek o tome ne znam što
bih rekao. Dakle to bi otprilike tako izgledalo. A i pokušavaš na
astralu napraviti nekakvu tablicu pojmova i sve si uredno posložiti.
Zaboravi. Možeš se jebat s tim bez inicijacije u vađru a kasnije i u
više stvari; jedino što ti se može desiti ako astralnim strukturama
pokušavaš supstituirati duhovna iskustva i duhovne stvarnosti je da
postaneš nešto poput Felixa, kojemu je cijela "duhovnost" nekakav
astralni cirkus ispunjen likovima na razini Harry Pottera.

Prave stvari su u drugom smjeru.

-- 
http://www.danijel.org/