Domagoj Kralj wrote:
> Rado wrote:
>> Danijel Turina wrote:
>>> Ja ti imam dojam da je Felix Dejanoviću napričao svakakva sranja, na
>>> liniji onoga što Dejanović stvarno misli kad nije na kavi s ostalim
>>> trasherima, dakle da ja imam nekakve duhovne sposobnosti koje sam
>>> dobio od vraga i da sam nekakav demon, a on je na svetom križarskom
>>> pohodu od Boga sa svetom svrhom da mene sjebe, isto kao i Felix.
>> Ne pretjeruj. Jednostavno mislim da kod tebe nije riječ ni o kakvom
>> božanskom poslanju, inicijaciji, produhovljenju i slično, već o
>> prostoj - bolesti. Zato me ne čudi tvoje ponašanje, ali me
>> fasciniraju ljudi koji to popuše.
> 
> Zasto se onda ne bavis njima, umjesto njime? 

Da ga fasciniraju luđaci, vjerojatno bi proučavao luđake u Vrapču. Da ga
zanimaju jadnici, proučavao bi nekakve cigane na Jakuševcu. Ne,
Dejanović je osoba koja se prije svega bavi pokušajima da se sakrije od
svojih životnih neuspjeha klevetanjem, vrijeđanjem i omalovažavanjem, a
budući da sebe smatra kršćaninom, to neće napraviti frontalno nego
podmuklo, ljigavo - on će nekoga "žaliti", on će mu se smijuljiti s par
ljigavih podlaca s kojima se druži, on će ga proglasiti luđakom i htjeti
ga "liječiti". Sve to skupa služi tome da se netko ne bi zapitao oko
Dejanovića - recimo, kakvo mora biti psihičko zdravlje osobe koja se od
1997. bavi time da ide za mnom i nešto sere, okuplja sektu oko mržnje
prema meni, prati svaki moj korak i pokušava moje tekstove prezentirati
kao pizdarije vađenjem iz konteksta, pokušava mi uništiti firmu
klevetničkim kampanjama, ukratko, koji psihički profil moraš biti da bi
radio takve stvari? Tu dolazimo do stvarnog uzroka njegove opsesije
psihijatrijskim dijagnozama - on zapravo zna da bi on dobio ne
dijagnozu, nego fascikl, da se neki psihijatar njime malo pozabavi. I tu
ne postoji simetrija, naime on je taj koji je opsjednut mnome a mene u
osnovi boli kurac za njega, svejedno mi je što je s njim i što radi sve
dok meni ne radi sranja, ali taj lik naprosto nije sposoban prestati
srati po meni ni da mu život o tome ovisi.
Druga stvar je da se Dejanović po svojim kolumnama i blogovima
prezentira kao poslovni i obiteljski čovjek. Mislim, neš ti poslovnog
čovjeka, pogledao sam svojedobno čime se lik bavi da sam mu ja toliko
smiješan i imao sam kaj za vidjeti. Lik pozira kao biznismen a zapravo
živi od one odštete od Baxtera, njegova firma nikad nije bila u stanju
pokriti ni osnovne troškove poslovanja nego generira jedino gubitke.
Prezentira se kao obiteljski čovjek. Kakav jebeni obiteljski čovjek?
Koliko ja znam, s roditeljima se uvijek svadio na pas mater, neš ti
obiteljskih vrijednosti. Koliko znam nema djece, nije oženjen, navodno
ima curu, neš ti obiteljskog čovjeka. S druge strane on mene portretira
kao nekakvog luzera i opičenog tipa, a ja deset puta bolje odgovaram toj
idealiziranoj slici koju on pokušava nacrtati o sebi: imam malu firmu,
oženjen sam, imam dvoje djece, jedino što imam dvije žene pa se baš ne
uklapam u katolički stereotip obiteljskog čovjeka. I ne, meni nije umro
tata pa da živim od odštete, ja si moram sam zaraditi lovu svaki mjesec,
i to je u ovoj državi poprilično krvav posao i uopće mi nije zabavno kad
mi uz sve normalne probleme još i taj zgubidan i probisvjet pravi
probleme, skupa s par klošaroida tipa Krivokuće koje je okupio oko sebe.

Razmišljao sam da ga idem tužiti, ali sam odustao zato što bi me to
previše podsjećalo na ljigave metode kakvima se Dejanović služi, a osim
toga ja nisam navikao rješavati probleme tužakanjem kao on. Ja ću raditi
svoje a on neka se osramoti i upropasti radeći svoje, ko ga jebe.

-- 
http://www.danijel.org/