Djurdjica Crnogorac wrote:
> Danijel Turina wrote:
>> Djurdjica Crnogorac wrote:
>>> Ali, kako znaš da su to ta dva tjedna? Ja sam si znala održavati nekakvo
>>> stanje slušajući Oldfielda i čini mi se da mi je onda to stanje i ostalo
>>> negdje u pozadini. Otada se zapravo trudim kad god mogu općenito držati
>>> što višlje ali nije uvijek moguće. Isto tako ne znam da li se samo
>>> samozavaravam, možda si samo nabrijavam energetski neko područje a
>>> zapravo ne dohvaćam pravu stvar.
>>
>> To o čemu ti pričaš meni izgleda skroz slabašno u usporedbi s onim na
>> što sam ja mislio. Prisjeti se recimo kako je Felix izgledao na platou,
>> onih tjedan dana ili koliko već kad je izgledao kao čovjek. Da bi održao
>> to stanje, morao je donositi odluke u kojima bi raskrstio sa starim
>> oblikom funkcioniranja - dakle morao bi prestati lagati, prodavati
>> izmišljene priče, pokušavati ispasti bitniji i duhovniji od drugih,
>> pokušavati "podučavati" druge, i na svemu tome je pao.
> 
> Onda sam neke stvari skroz krivo protumačila. Koji su preduvjeti da bi
> se došlo do tog platoa?

E to ti je sad dobro pitanje, nisam siguran da znam točan odgovor.
Mislim, ok, da, imaš očekivane stvari poput osobne zrelosti, spremnosti
i želje, ali na temelju onoga što sam vidio čini mi se da je proces
iniciran i vođen odozgora. Naravno, meni je jasno da je to idealna
izlika za ljude kojima trebaju izlike - nešto na temu jadan ja, meni
nitko odozgora nije inicirao taj proces pa ja tu ništa ne mogu. Mogu sto
posto garantirati da to tako ne funkcionira. Takvom velikom
inicijacijskom procesu prethode deseci malih, gdje ti se na par sekundi
zapali "šiljak" nekog duhovnog stanja, osjetiš nešto nakratko i onda
moraš na to nekako reagirati, i po tome ovi gore ocjenjuju koliko si
spremna za nešto ozbiljnije. Isto tako postoje fizička iskustva, fizički
izbori koje napraviš i koji te otvore za nešto - recimo, odlučiš povući
potez koji je potpuno različit od svega što si prije vukla, ekvivalent
toga da Felix odabere ne srati nekome s visine i klasificirati ga u
svoju heuristiku, nego ga otvoreno doživjeti i otvoriti se prema osobi
koju bi inače osuđivao. Takve vrste iskoraka ti razbiju ljušturu koju
manje-više svi ljudi imaju cijelo vrijeme u funkciji i zbog koje
funkcioniraju kao automati koji ponavljaju svakodnevnu rutinu i nikad ne
naprave ništa stvarno živo i svjesno. Kad takvi iskoraci postanu više
pravilo nego iznimka, ulazak na inicijacijski plato postaje vrlo
vjerojatan, ali bez takvih malih iskoraka, pa, ne bih rekao.

Tu isto tako dolazimo do razloga zašto sam ja skeptičan prema duhovnim
iskustvima kao takvima - ukoliko ona nisu u kontekstu iskoraka iz
rutine, buđenja žive svijesti i lomljenja učmale perspektive, zapravo je
potpuno svejedno jesi li imala iskustvo Boga ili iskustvo francuske
salate. Ali kad su duhovna iskustva u kontekstu proboja svijesti iz
uspavanog, rutiniranog stanja, ona su tu prije simptom zrelosti nego
deus-ex-machina događaji, a taj simptom zrelosti onda nešto i znači.

Ono što je najbitnije u svemu je znati da ti zadržavaš primarni
kontrolni mehanizam u svemu tome, a to je izbor sebe. Ti biraš što si ti
u kontekstu nekog iskustva ili stanja. Naravno, ti to subjektivno
percipiraš kao određivanje prema predmetu iskustva, gdje da proglašavaš
dobrim ili zlim, niskim ili visokim, Bogom ili vragom, ali zapravo se
radi o tome da ti takvom odlukom definiraš sebe - ti si ona koja za
*nešto* veliš da je dobro ili zlo. Dvije osobe vide istu stvar, jedna
veli da je vrag druga da je Bog. Oni nisu definirali stvar, stvar je
onakva kakva je, ali su definirali sebe u odnosu na nju. Vidjeli su
metar i izmjerili su sebe u odnosu na njega. Koliko sam shvatio, ovi
gore su prije svega zainteresirani eliminirati situaciju u kojoj se
netko milijun godina predomišlja i sere govna; žele proizvesti situaciju
u kojoj će netko donijeti konačne izbore i definirati se, umjesto da se
vuče okolo kao magla. Hoće li se definirati u pozitivnom ili negativnom
smjeru, čini se da nije posebno bitno. Felix je tu dobar primjer - čini
se da netko odozgora nije previše mario hoće li on završiti ovako kako
je završio, ili će se stvarno inicirati u nešto više. Naprosto, bilo je
neprihvatljivo da nastavi sjediti na dvije stolice, pa je prisilno
doveden u situaciju da se mora odlučiti.

-- 
http://www.danijel.org/