Sinisa Knezevic wrote:
>>> Jesu li posljedice tog "šiljka" uočljive u obliku nagona za bezrazložnim
>>> plakanjem, ridanjem, pa fazom smirenja, nezadovoljstva svojim stanjem da
>>> kažeš 'želim umrijeti, dosta mi je ovog svijeta i sranja...'? Kao neke
>>> ostavljenosti od svih i svega, iako se ništa nije promijenilo izvana?
>> Tipični šiljak je kad vidiš nešto što te podsjeti na Boga i to te tako
>> prasne da se rasplačeš, ili skoro. Tu naravno ne mislim na histerične
>> izboje nego na sasvim specifično stanje svijesti na razini koja me
>> podsjeća na nešto što mi je Romana ispričala, da su jednom staroga
>> majmuna premjestili u drugi ZOO vrt u kojem je vidio pejsaž koji ga je
>> podsjetio na divlju prirodu iz koje su ga ulovili dok je bio mladunče, i
>> samo je sjeo i plakao. Nikakva histerija, samo trenutak sjećanja,
>> bljesak, sjećanje na izgubljenu stvarnost koje probije kroz ljudsku
>> životinju.
> 
> Onda je učenje u stvari prisjećanje?

Vjerojatno u nekoj mjeri, ali vidio sam kako izgleda situacija kad netko
prisjećanjem i poznatim stvarima dođe do nekog stupnja, a onda mu se
otvore potpuno nepoznate i nove stvari i sve što je prije znao može
jedino baciti u smeće jer to sagledava kao, što ti ja znam, onako kako
odrastao čovjek sagledava svoje igračke iz djetinjstva. Dakle sve ideje
o Bogu i duhovnosti s kojima neinicirani rade zapravo su djetinjarije,
stvari na temu "da volovi imaju bogove njihovi bogovi bi imali rogove".
Najviše što s tim možeš napraviti je doći do ruba situacije da netko
odozgora zaključi da si spreman i da te uvede u inicijacijski proces. U
tom procesu ti se svijet okrene naglavačke i desi ti se da se ili
oslobodiš svih glupih i djetinjastih ideja, ili pak odbiješ napustiti
svoje glupe i djetinjaste ideje, i završiš kao Felix, koji je
utjelovljenje svega ispraznog i "tradicionalnog".

> Onaj koji nema u sebi aparat za percipiranje nikad ništa neće niti vidjeti, 
> taj je poput majmuna koji je rođen u zoo vrtu i nikad nije bio u divljini.

Mislim da su takve stvari primjenjive na vađru i slične stvari, ali nisu
primjenjive na atman, a iz atmana možeš ekspandirati što god hoćeš u
relativnu egzistenciju, ako si dovoljno motiviran.

> Može li se ipak ikako razvijati to 'nešto' za percipiranje? Jebemu, vrtim se 
> u krug-kako nešto doživjeti ako nisi to prije vidio, kako nešto vidjeti ako 
> nemaš čime.

Drži se ti onih par trenutaka na djelić sekunde kad te nešto drmne da se
rasplačeš, to je bitno. Ima još toga tamo odakle je to došlo.

>>> Što treba učiniti da bi se nekoga odozgora doživjelo kao osobu, živu, kao 
>>> da
>>> je tu, u sobi, u uredu?
>> Pa ništa, ili ti se pokaže pa ga osjetiš, ili ti se ne pokaže pa ga ne
>> osjetiš. Ne možeš ga osjetiti ako ga tu nema, mogao bi jedino vježbati
>> umišljanje.
> 
> Pali li tu kakva molba, priziv, zaziv, što ja znam kako bih rekao, vapaj 
> možda, da ti se Netko smiluje?

Ne. Bogovi su mudri i puni vrline, njima se približava njegovanjem
mudrosti i vrlina, a ne slinavljenjem i ljigom. Yoginima ne treba
milost, samo vrlina, pravda, istina, jasnoća.

-- 
http://www.danijel.org/