Den wrote:
> Ovako: dva čovjeka gledaju dvobojnu zeleno-crvenu loptu s dvije suprotne
> strane. Jedan je gleda sa strane s koje vidi samo zelenu boju, i tvrdi: ovo
> je zelena lopta. Drugi je gleda sa strane s koje vidi samo crvenu polovicu,
> i tvrdi: ovo je crvena lopta! Kad bi zamijenili pozicije i pogledali isti
> objekt s tuđeg gledišta, možda bi uvidjeli da je to zapravo šarena
> zeleno-crvena lopta, dakle možda bi stekli točan pojam o obojenosti te
> lopte, kojeg nemaju dokle god se drže svojeg gledišta kao pijan plota.

Baviš se plitkim i naivnim aspektom problematike. Naime, to s pet ljudi
koji na pet načina doživljavaju slona je fora stara valjda tisuću
godina, i predstavlja najplići sloj problematike. Da, ok, stvari imaju
više aspekata, percepcija je nesavršena i nepotpuna i potrebno je stvar
rekonstruirati od što je moguće više perceptivnih odsječaka naprosto
zato što ljudska percepcija predstavlja proces kreiranja modela
stvarnosti na temelju parcijalnih opažanja. Get over it.

Ono što je zanimljivije je fenomen postojanja stvari koje postoje samo
kao umne kategorije bez ekvivalenta u stvarnosti, dakle koje
predstavljaju potpuni iskorak u apstrakciju a svejedno postoje kao
stvarnosti - recimo, kvadratni korijen postoji kao misaona kategorija s
kojom se i te kako može raditi, ali ne može ga se pogledati, čuti,
omirisati, pojesti, opipati ili pojebati, što su kriteriji kojima bi
prosječni primjerak čimpanze pribjegao u procesu verifikacije postojanja
nečega. Slično važi za kompleksne brojeve ili, što ti ja znam, FOR
petlju u programiranju. Recimo, što je stvarnost onog komada koda kojeg
je tu poslao Branimir? Koju stvarnost to ima osim logičkog sklopovlja
kojeg se rekonstruira u umu na temelju razumijevanja simbola? Vidiš
funkcije, varijable, pogledaš što funkcija radi s varijablom, što ide
kamo, moraš znati makar rudimentarno čitati asm i c, moraš znati jako
puno o tome kako windows API radi s handleovima i porukama da bi ti to
sve imalo nekakvog smisla, i moraš znati raditi s pointerima i dinamički
alociranim strukturama. Sve od početka do kraja su mentalne strukture i
njihovo razumijevanje je ovisno isključivo o umu promatrača, a osjetilno
opažanje kojim se ti toliko baviš je bitno u smislu da nisi slijep i da
si u stanju čitati s ekrana, ali to nije dvosmislena vizualna
informacija, pa da bi razlike u interpretaciji bilo moguće pripisati
problemima s nepotpunom percepcijom, nego je problem u onom sloju koji
nastupa nakon percepcije: razumijevanje simbola i rekonstrukcija smisla
unutar uma. E to je malo veći problem od pukog opažanja, dakle znati što
si vidio. To je zapravo pravi problem s duhovnim iskustvima, jer je
jedna stvar imati iskustvo, a druga stvar razumjeti što si zapravo
iskusio i koji je smještaj toga u široj slici stvari, a to ne razumiju
oni koji si duhovno iskustvo zamišljaju na naivan način, kao da je to
gledanje lopte s dvije strane. U većini slučajeva je duhovno iskustvo
kao kad čimpanzu odvedeš u mission control u Houstonu. Čimpanza jako
dobro vidi što se tamo dešava, ali kurca ne razumije, isto kao što
većina ljudi kurca ne razumije kad im pokažeš niz simbola u matematičkoj
ili programerskoj notaciji.

Osim toga, postoje i mentalne strukture koje možeš savršeno shvatiti a
da svejedno ne razumiješ što se u praksi dešava kad one međudjeluju s
nečim drugim. Recimo ti možeš savršeno dobro razumjeti neki SQL
statement s jako puno joinova, ali to ti ne daje razumijevanje značenja
polja u tablicama, niti samih podataka. To je kao da imaš neku vrstu
pumpe, stroj koji pumpa različite tekućine iz različitih rezervoara, ali
bez razumijevanja prirode samih tekućina i njihovih kemijskih i
fizikalnih svojstava, kao i termičkog stanja tih tekućina tijekom
operacije, ti ne možeš znati što taj stroj zapravo radi. Možda pumpa
slanu i slatku vodu, a možda pumpa asimetrični dimetil hidrazin i
dušičnu kiselinu. Dakle kompleksne stvarnosti često nastaju sinergijom
jednostavnih stvarnosti na način koji se ne da predvidjeti na temelju
puke osjetilne percepcije, koja je tu toliko površan sloj da graniči s
bezvrijednim. Postoje daleko, daleko bitniji slojevi razumijevanja koji
često percepciju okreću naglavačke, pa se pokaže da ono što je
percipirano nema nikakve veze s onim što stvarno jest. Recimo, ono što
se čini kao pumpa koja pretače dvije tekućine u mlaznicu zapravo je
raketni motor, a ne stroj za špricanje vinograda. A bez razumijevanja
kemijskih svojstava hidrazina i dušične kiseline ne možeš shvatiti zašto
tom motoru nije potrebno nikakvo paljenje.

Potpuno nerazumijevanje svih aspekata onoga o čemu recimo ja pričam ima
za rezultat da vas par bedaka o tome imate jako puno mišljenja, jer se,
kao svi bedaci, jako ponosite svojom pameću i ne bu vas niko zajebaval,
niste vi veslo sisali. Onda vam je hrpa toga smiješna, otprilike kao
čimpanzi matematičar koji sjedi i črčka nekakve zavijutke po papiru
cijeli dan i pritom se mršti kao da se ne može posrat, a oni znaju da bi
mu bilo bolje da si pojede par banana. Eto, tako ja vas doživljavam kad
sa svijetom podijelite svoje "duboke misli". Debili ste.

-- 
http://www.danijel.org/