-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA1

Stjepan Bunić wrote:
> On Thu, 5 Nov 2009 21:05:03 +0100, Stjepan Bunić wrote:
> 
>>>>> Dakle ideja da ides na psihijatrijski pregled i da citiras
>>>>> psihicu sa Biblijom u ruci nije bas najpametnija...
> 
>>>> :)
>  
>>>> A u tome je poanta, stvarno si lud kad to ne kužiš. Dok sam bio mali nije
>>>> bi bilo jasno kako bi psihijatar mogao na temelju razgovora zaključiti da
>>>> je netko lud. 
>  
>>>> Mislio sam da lud može bez problema zajebati psihijatra tako da glumi da je
>>>> normalan. Pa u tome je fora, ne može, ludim ga čini baš to što svoju ludost
>>>> smatra nečim normalnim. 
> 
>>> Mislim da je "lud" pogresan termin. Tacniji termin je pod crnom magijom,
>  
>> Ja ti to gledam obratno, pod crnom magijom je krivi termni, pravi termin je
>> lud.
> 
> Reći za nekoga takvoga da je pod crnom magijom je bježanje od stvarnosti,
> to implicira da čovjek nije ništa kriv jer eto, netko je na njega bacio
> crnu magiju i implicira da bi se problem dao lako riješiti, samo treba
> netko baciti bijelu i sve će biti u redu, imaš normalnog čovjeka.
> 
> Malo sutra, meni se čini da bi prije bilo da je netko par inkarnacija
> izvodio pizdarije pa se na kraju toliko odvojio od stvarnosti da ga okolina
> percipira kao ludog i da nema tu nikakve bijele magije koja bi od takvoga
> napravila normalnog, prije da treba par inkarnacija doslovno krvavog truda. 

Razmišljao sam o ovome i ne čini mi se da je to realistična slika.
Naime, to me podsjeća na neku verziju Felixovog viđenja karme i
reknkarnacije, po kojem možeš slobodno raditi kakva hoćeš sranja, onda
dođeš do dna i nakon toga uskrsneš kao Fenix iz pepela; tvoja
modifikacija te teorije glasi da ne uskrsneš baš kao Fenix nego moraš
barem jednako gurati u suprotnom smjeru.

Problem je u tome što su takvi procesi uglavnom ireverzibilni, pa se
vlastitim snagama možeš zakopati u govna, ali se u pravilu vlastitim
snagama iz njih više ne možeš izvaditi. Naime lako je skočiti kroz
prozor, ali inverzna operacija ti više ne stoji na raspolaganju kad to
jednom napraviš, jer si se maknuo iz točke u kojoj si imao mogućnost
izbora i nakon te točke si putnik do dna gravitacijskog zdenca. Postoji
hrpa takvih primjera iz života: kad si pucaš u glavu, ne možeš si nakon
toga vratiti mozak nazad, kad padneš kroz prozor ne možeš više
dolevitirati nazad; ukratko, ne vidim zašto bi se netko više mogao
izvući nakon što si kompletno sjebe mentalne instrumente koji su se
izgrađivali tko zna koliko vremena i kakvim sve kompleksnim evolucijskim
procesima. Jednom kad ih sjebeš, ćao đaci. Zbog toga se treba jako
paziti i ne doživljavati svijet kao zajebanciju i igralište, kao onaj
debil Prica koji takve stvari tretira olako po sistemu "ako ne u ovoj
inkarnaciji, onda u slijedećoj", po sistemu da su svemir i vrijeme
igračke u njegovoj službi pa se može zajebavati s bilo čim i sve će na
kraju ispasti dobro po njega, imat će vremena i prilika da sve popravi i
još bude u plusu. To je kompletno lakomisleno, idiotski i bahato;
podrazumijeva da Bog nema pametnijeg posla nego da budalama uvijek daje
nove prilike. Kršćanski stav o tome (da imamo samo jedan život i u njemu
se pokaže što smo odabrali biti za vječnost, dakle izbori su fatalni i
ireverzibilni) je daleko korisniji u praksi, a vjerojatno i daleko
točniji. I Hare Krišne smatraju da je naći se u ljudskom tijelu malo
vjerojatan i dragocjen događaj kojeg treba iskoristiti na najbolji
mogući način jer nema nikakvih garancija da ćeš se u idućoj inkarnaciji
naći u sličnoj poziciji.

Ako si u ovoj inkarnaciji radio pizdarije koje su dovele do gubitka
koherencije među tvojim duhovnim elementima, što je blagi i umjereni
naziv za vrstu duhovnog raspada u kojoj se može naći netko tko zabrije
kao znaš već tko, fora je u tome da bi se nakon smrti fizičkog tijela
moglo desiti da tvoja duša prestane postojati kao jedan entitet, nego se
raspadne na nekoliko manjih, zato što si krivim izborima oslabio ili
porezao kohezivne mehanizme. Takvi manji entiteti više nisu u stanju
kreirati ljudsku inkarnaciju, a pitanje je gdje će se točno rastaviti
taj proces raspada, jednom kad je započet. Možda te komponente izgube
neka svojstva koja može posjedovati samo dovoljno veliki entitet, recimo
samosvjest, razum i slično, pa ostanu samo emotivni bljeskovi, bez
intelektualne i duhovne komponente, kao recimo u slučaju Price. Dok
fizičko tijelo još živi, stvara se privid da tu postoji jedan ego, makar
sa shizofrenijom ili podijeljenom ličnošću, ali kad fizičko tijelo umre,
tko ti garantira da će taj roj pčela nastaviti funkcionirati zajedno?
Protegneš krivulju do očekivanog ishoda, i što dobiješ, stabilno stanje
u kojem hrpa pojedinačnih entiteta funkcionira u vrlo ograničenom
emotivnom spektru i jedan drugoga ne podnose, a svaki je na razini
instinktivne životinje, što onda i kreira njegovu iduću inkarnaciju.
Očekivano bi bilo da među takvim entitetima postoje nekakve preostale
"karmičke veze", tako da će inkarnacije tih entiteta nastaviti postojati
u nekakvoj međusobnoj vezi - bilo kao štenci iz istog okota, bilo kao
gliste iz istog grumena zemlje, bilo kao različiti elementi nekakvog
biološkog sustava, npr. livada s cvijećem, pčelama, glistama i krticama.
I što u toj točki preostaje, što bi popravljalo sranja koja je nekakav
zajednički agregat, kojeg više nema, napravio u ljudskoj inkarnaciji?

Naravno, moguće je i obrnuto, recimo da se nekakvo jako visoko biće na
fizičkom planu inkarnira kao cijela grupa ljudi, ali ne zbog raspada
ličnosti nego zbog kompleksnosti onoga što se želi ostvariti
inkarnacijom - trivijalan slučaj bi bili jednojajčani blizanci, ali u
krajnjoj liniji ako uzmemo dovoljno veliko biće, poput Sanat Kumare,
onda su manje-više svi ljudi neki oblik inkarnacije nekih aspekata
njegove volje i namjere.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)
Comment: Using GnuPG with Mozilla - http://enigmail.mozdev.org

iEYEARECAAYFAkr4DgEACgkQU8G6/NHezOeu9wCff5ROEbWhnOjzLw1sT5n6o3et
YDgAoLkYvVoh4VjzXBPVTk2DmBGdhXHr
=ZE7w
-----END PGP SIGNATURE-----