TEIZAM
Vjerovanje u postojanje osobnog Boga koji je tvorac svijeta i koji je
u odnosu sa svijetom. Bog je prisutan u svijetu i osobno zainteresiran
za zbivanja u njemu; postoji njegova volja koja se u svijetu ocituje i
s kojom bice moze biti u skladu ili neskladu. 

DEIZAM
Vjerovanje u postojanje osobnog Boga koji je stvorio svijet, ali nije
u odnosu sa svijetom i izmedju njega i svijeta nema nikakvog dodira,
osim u tocki stvaranja, pa se o Bogu moze nesto reci jedino iz prirode
svijeta, u kojoj se zrcali njegova namjera pa dakle i kvalitete, ali
Bog kao takav je u cijelosti odvojen od svijeta.

PANTEIZAM
Vjerovanje kako je Bog postao svijetom, kako je Bog sveukupnost
prirode, kako je svemir samo Bozje bice. Panteizam je kovanica od pan
(sve) + theo (Bog), dakle "sve je Bog", sto je i temeljna panteisticka
maksima.

MONOTEIZAM
Vjerovanje u postojanje jednog Boga kao vrhovnog upraviteljskog
principa, kojem su sve ostale sile i bica podredjeni.

POLITEIZAM
Vjerovanje u postojanje vise bogova, odnosno bica ili principa koji
upravljaju svijetom.

HENOTEIZAM
Oblik politeizma koji gravitira k monoteizmu; u henoteizmu se govori o
vise vrhovnih bica ili principa, pri cemu se jedno od tih bica
proglasava vrhovnim; cesto se o tim bicima govori kao o razlicitim
manifestacijama jednog, vrhovnog bica ili principa, pa se onda taj
princip slavi kroz neko konkretno bozanstvo.

ATEIZAM
Vjerovanje u nepostojanje osobnog Boga koji je svijet stvorio i/ili
njime upravlja.

AGNOSTICIZAM
Vjerovanje u nemogucnost znanja o Bogu, u smislu "ako Bog i postoji,
mi ne mozemo nista izvjesno znati o tome".

DUALIZAM
Vjerovanje u postojanje dva medjusobno suprotstavljena principa koja
upravljaju svijetom ili se bore za prevlast nad svijetom. Klasicni
primjer ovog vjerovanja je zoroastrijanstvo, stara Perzijska religija
koja je naucavala kako postoje dva bica, dobri Ahura Mazda koji cini
sve dobro u svijetu, i zli Ahriman (Agra Manithyu) koji cini sve zlo u
svijetu. Bica se mogu opredijeliti za sluzenje jednome ili drugome.
Dualizam treba razlikovati od dualistickog teizma, kao vjerovanja u
dualizam Boga i svijeta, odnosno Boga i duse, kao uvijek i nuzno
odvojenih.

MONIZAM
Vjerovanje u postojanje samo jednog pozitivnog principa u svijetu,
Apsoluta, gdje su svi ostali principi ili privid, ili manifestacija
Apsoluta. Primjer ovog vjerovanja je advaita vedanta po Sankaracaryi.
Monizam tvrdi kako je Bog jedina stvarnost u svemu, te da se
individualna osobnost bica opaza zbog ogranicenja koja su nametnuta na
jastvo, koje je identicno Apsolutu. Uklanjanjem ogranicenja, koja su u
osnovi sacinjena od privida i neznanja, spoznaje se stvarnost koja je
Apsolut. Za razliku od panteizma, koji govori da je sve Bog, u smislu
da je Bog postao stvorenim svijetom, monizam govori kako jedino Bog
postoji, a stvoreni svijet da nema nikakvu stvarnost, vec se radi
jedino o iluziji.

MONIZAM KVALIFICIRANIH
Ovo je zanimljiva prijelazna faza izmedju teizma i monizma, a primjer
je Ramanuja. Ovaj sustav tvrdi kako sve nije vec sada jedno s
temeljnim pozitivnim principom, Apsolutom, nego to tek moze postati
ako stekne uvjete. Odnosno, nisu svi jedno s Bogom nego samo oni koji
su cisti i dobri.

ACINTYA BEDHA-ABEDHA (istovremeno jedinstvo i razlicitost)
Vjerovanje kako je Bog jedini pozitivni princip u svijetu, a da je
istovremeno dusa individualnog bica odvojena od Boga i s njim je u
odnosu, a taj odnos bi idealno trebao biti odnos sluzenja i
obozavanja, buduci da Bog u svijetu predstavlja samu narav duse s one
strane, pa se vlastitu dusu afirmira obozavanjem Boga. Sustav je
koncipirao Caitanya.

(cisto radi temeljne orijentacije, kako bi se znalo o cemu se govori)

-- 
Web (Kundalini-yoga): http://danijel.cjb.net
If a stone could think, it would think that it falls of free will. 
(Descartes)