-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA1

Ged wrote:
> Danijel Turina wrote:
> 
>> Kršćanin ima dakle dvije opcije: smatrati da je vlast takva kakva je, i
>> da nije njegov posao mijenjati je, nego Božji, ili pak smatrati da je
>> vlast rezultat izbora i postupaka ljudi, pa koliko ljudi svojim izborima
>> odražavaju kraljevstvo Božje, toliko će i vlast odražavati takve
>> kvalitete. Tome u prilog ide i "dođi kraljevstvo Tvoje, budi volja
>> Tvoja, kako na nebu tako i na zemlji". Iz te druge pozicije dužnost
>> kršćanina je srušiti vlast koja je bezbožna i naopaka, te podržavati
>> vlast koja je dobra i pobožna. Dakle može se reći da kršćanin ima
>> dužnost podržavati vlast samo u slučaju da vlast ima "nebeski mandat",
>> odnosno da je takva kakvu bi Bog postavio.
> 
> Vrlo zanimljiva tema zato sto zadire u jedan od temeljnih problema: Sta bi
> religija trebala biti? Ako vec zelimo da pricamo ozbiljno, mislim da se
> moramo povuci malo unazad pa pogledati siru sliku. Ovo sto si opisao je
> dobar primer sta bi, teorijski posmatrano, religija trebala govoriti ako se
> ona posmatra kao traganje za Istinom, kao striktno duhovni nauk, i kada se
> posmatra samo covek kao pojedinac. 

A gle, meni je jasno da je to teorijski model. Kad pogledamo kako su
kroz povijest izgledale praktične realizacije tog teorijskog modela,
dobijemo mračni srednji vijek Europe i današnji Iran i Saudijsku
Arabiju, primjere monoteističkih teokracija kreiranih oko gore navedenog
modela. Dakle stvar u teoriji jako lijepo zvuči, ali u praksi je noćna
mora, svojevrsno groblje svake kreativne ideje, budući da u takvim
sustavima vlast prigrabi svećenstvo koje sebe proglasi svojevrsnim
pastirima ili psima čuvarima, a narod stadom koje treba držati u
pokornosti "Bogu", a u stvarnosti njima.

Koliko god taj kršćanski (i šerijatski) politički model ličio na
pojednostavljenu verziju mojeg modela, u stvarnosti se radi o potpuno
različitim principima, budući da u mojem modelu nema mjesta za
svećenstvo, kao kastu tumača Božje volje, odnosno posrednika između
nevidljivog Boga i svjetine. U mojem modelu je "svećenik" onaj tko
posjeduje više vrlina, i nije nikakav posrednik nego prije uzor,
pokazatelj smjera u kojem se treba kretati. Dakle sustav puca u trenutku
kad povjeruješ da netko drugi može bolje protumačiti Božji plan za tebe
od tvojeg unutarnjeg osjećaja za ispravnost. U tom trenutku počinje
linija koja završava u religijskoj diktaturi, u teokraciji.

Isto tako, zanimljivo je da su politeistički sustavi imuni na taj
problem; sustavi koji vjeruju da postoji više Bogova, odnosno da postoji
pluralizam duhovnog svijeta i duhovne stvarnosti, manje su skloni
fanatičnom zastupanju jedne ideje, jednog pogleda i jednog Boga kojemu
treba potčiniti cijeli svijet. Sustav koji vjeruje u pluralnost duhovnog
svijeta nije sklon ubijanju u ime jedinog pravog puta i jedinog pravog
Boga, što je bolest semitskih monoteizama.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)
Comment: Using GnuPG with Mozilla - http://enigmail.mozdev.org

iEYEARECAAYFAksuMjwACgkQU8G6/NHezOexFACg8+iAkZgjdSpd0dxccpC3zbF/
fzIAoPcQiSlo+S2fqq0OmyRfSZn3jb/W
=Z8gW
-----END PGP SIGNATURE-----