Autor: Danijel Turina
Datum: 2009-12-21 11:04:23
Grupe: hr.soc.religija
Tema: Re: Poslusnost drzavnoj vlasti
Linija: 144
Message-ID: hgnh78$e8b$1@solani.org

-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA1

Ged wrote:
> Danijel Turina wrote:
>>
>> A gle, meni je jasno da je to teorijski model. Kad pogledamo kako su
>> kroz povijest izgledale praktične realizacije tog teorijskog modela,
>> dobijemo mračni srednji vijek Europe i današnji Iran i Saudijsku
>> Arabiju, primjere monoteističkih teokracija kreiranih oko gore navedenog
>> modela. Dakle stvar u teoriji jako lijepo zvuči, ali u praksi je noćna
>> mora, svojevrsno groblje svake kreativne ideje, budući da u takvim
>> sustavima vlast prigrabi svećenstvo koje sebe proglasi svojevrsnim
>> pastirima ili psima čuvarima, a narod stadom koje treba držati u
>> pokornosti "Bogu", a u stvarnosti njima.
> 
> Dobro, to je sad jasno. Jedino bih dodao sledece. Mislim da mozemo
> pretpostaviti da u pocetku takvih pokreta postoje dobre i iskrene
> namere. No ljudi koji verno i bez truna sumnje slede takve pokrete i
> mnogo godina posle njihovog nastanka odbijaju prepoznati sledecu
> opasnost. Jedino covek, pojedinac, moze imati volju, i izbor, biti neko
> ko ce tvrdo resiti da sledi odredjeni put i da ne skrece sa njega. To je
> nemoguce za grupu ljudi. Grupa ljudi nema ni volju i izbor. To nije
> "osoba", pa cak ni "entitet". To nije nista odredjeno. Grupa ne moze da
> cuva jedno ucenje i da pazi da se ono ne pokvari ili ne izmeni. Grupa je
> uvek drustvena, socijalna konstrukcija i uvek zavisi od pojava u
> drustvu. Tacno je da postoji tradicija i kultura, pa i da sve to moze
> imati prilicnu inerciju. Ali posle dovoljno vremena cinjenica da je ta
> grupa uvek bila deo ovog sveta i zavislia od svih mogucih pojava na ovom
> svetu pocinje da uzima svoju cenu.

Ako sam ispravno shvatio, ti kao problem uočavaš problem disperzije
odgovornosti u grupi, odnosno situaciju u kojoj svaki pojedinac može
reći da on nije odgovoran za izbore i postupke grupe, a ipak u toj grupi
participira, a time i u njenim postupcima i izborima. Dakle ono što je
tu problem jest da nitko za ništa nije odgovoran a rezultat je totalno
sranje. To je jedan od jačih razloga zašto ja grupu smatram velikim
zlom. Kolektivi disperziraju, ili u najmanju ruku izmještaju
odgovornost, s tim da je izmještena odgovornost zapravo manji problem.
Ako grupa izmjesti odgovornost u vođu, onda postoji *netko* tko je
odgovoran, postoji svjesno biće s dušom, osjećajima, umom i slobodnom
voljom koje donosi odluke. Te odluke mogu biti ovakve ili onakve, ali
barem se zna tko je za njih odgovoran - dakako, odgovorni su prije svega
ljudi pojedinci koji su izmjestili svoju osobnu odgovornost u vođu, ali
to nije toliko loše kao "demokratska" situacija u kojoj je odgovornost
istovremeno izmještena u grupu i disperzirana do neprepoznatljivosti, na
takav način da nitko nije odgovoran ni za što, uključujući vođu koji je
obično simbolička figura. Takva grupa je čudovište najgroznije vrste,
mašina za mljevenje mesa, nezaustavljivi stroj koji gazi sve pred sobom
i ništa ga ne može zaustaviti. Takva grupa ni za što nije odgovorna,
pojedinci u njoj ni za što nisu odgovorni, svi sebe smatraju dobrima i
pravednima, a rezultat njihovog djelovanja je katastrofa.

Postoji samo jedno rješenje tog problema: spoznaja da grupa ne postoji.
Postoji samo pojedinac, i on je odgovoran. Ako je izmjestio svoju
odgovornost u grupu, odgovoran je za apsolutno svako pojedino zlo koje
ta grupa napravi. Apsolutno svako. Ako grupa ubije čovjeka, svatko u
grupi je odgovoran za ubojstvo. Osobna odgovornost je totalna i
neprenosiva. Nema grupe, nema naroda, nema čovječanstva.

> To bi mogao da bude jedan razlog zasto teorijski modeli koji tako lepo
> izgledaju u praksi daju tako tragicne rezultate. Drugi bi mogao biti
> cinjenica da se priroda coveka menja kad je u grupi. Sta mi mislimo da
> je najbolje za nas same bi moglo biti nesto sasvim razlicito od onoga
> sto bi moglo biti najbolje za grupu koje smo deo.

Da ti ja velim što je grupa. U jednoj knjizi iz psihologije sam pročitao
vrlo zanimljivu stvar: kad jedan čovjek dobije za zadatak dizanje nekog
tereta, on da sve od sebe i digne neku vrijednost. Kad grupa zajedničkim
naporima pokuša dići teret, svaki pojedinac digne bitno manje od svojeg
maksimuma, tako da grupa digne bitno manje nego bi digao zbroj
pojedinaca. Pojedinci se nesvjesno oslanjaju na grupu, očekuju da će
netko drugi dići njihov dio tereta, tako da će se morati manje truditi.
Dakle, što je veća grupa, manja je iskoristivost rada, više je praznog
hoda i više vlastitog se izmješta u tuđe. U intelektualnom smislu, to je
razlog zašto je grupa obično glupa ko kurac, i zašto inteligencija grupe
uvijek manja od inteligencije najpametnijeg pojedinca u grupi; Murphyjev
zakon bi rekao da je inteligencija grupe jednaka inteligenciji najveće
budale u grupi.

>> Koliko god taj kršćanski (i šerijatski) politički model ličio na
>> pojednostavljenu verziju mojeg modela, u stvarnosti se radi o potpuno
>> različitim principima, budući da u mojem modelu nema mjesta za
>> svećenstvo, kao kastu tumača Božje volje, odnosno posrednika između
>> nevidljivog Boga i svjetine. U mojem modelu je "svećenik" onaj tko
>> posjeduje više vrlina, i nije nikakav posrednik nego prije uzor,
>> pokazatelj smjera u kojem se treba kretati. Dakle sustav puca u trenutku
>> kad povjeruješ da netko drugi može bolje protumačiti Božji plan za tebe
>> od tvojeg unutarnjeg osjećaja za ispravnost. U tom trenutku počinje
>> linija koja završava u religijskoj diktaturi, u teokraciji.
> 
> Tu nema sumnje, biti bez takvih posrednika uvek znaci da na liniji ima
> bar jedan pokvareni telefon manje. Na nesrecu, ni sam ne ne znam kako
> resiti osnovni problem. Nismo svi isti. A i oni koji jesu "isti", nisu u
> istoj situaciji.

Problem je suosjećanje, potreba da se one lošije spasi od prirodnih
posljedica njihovih svojstava, da ih se nekako spasi od sebe samih i
odvede u spasenje unatoč njihovim osobnim svojstvima. To je uzrok
mentaliteta pastira, čuvara stada, ta potreba da se nekoga anestezira,
umrtvi, da mu se zabrani nešto i propiše nešto drugo, da mu se zabrani
djelovati na način koji je njemu na njegovoj razini prirodan. Mislim da
suosjećanje te vrste treba bezuvjetno odbaciti i definirati suosjećanje
na posve drugi način - treba suosjećati s najboljima i najmudrijima.
Treba se identificirati s njihovom pozicijom, njima se diviti i
obožavati ih, i željeti poprimiti njihova svojstva. Pokušaji da se zle i
grešne anestezira i da se njihova grešnost nekako disperzira u grupi ne
funkcioniraju, jer ako grupa ne odbaci svoje najgore primjerke, ona teži
poprimiti njihov vektor. Dakle postoji nekoliko konstruktivnih stvari
koje se može napraviti: prvo, pojedinac treba shvatiti da je
pristupanjem grupi postao *više*, a ne manje odgovoran. Prije je bio
odgovoran samo za svoje postupke, a sad je odgovoran i za svoje postupke
i za postupke grupe kao cjeline. Druga stvar koju treba shvatiti da
odgovornost za postupke grupe znači odgovornost za definiranje vektora
grupe, i da je suosjećanje sa zlima i prihvaćanje zlih izbor vektora, i
to u smjeru zla i niskosti. Ukoliko zle ne odbaciš, napravio si
kompromis s njima, i zajednički vektor će biti rezultanta, što znači da
će zlo na prevladavajući način odrediti vektor grupe. Dakle ne smije se
imati milosti prema zlima, prema protivnicima dobra, prema niskima i
pokvarenima. Milost i suosjećanje su nešto što treba čuvati za dobre
osobe s problemima, a ne za zle osobe.

>> Isto tako, zanimljivo je da su politeistički sustavi imuni na taj
>> problem; sustavi koji vjeruju da postoji više Bogova, odnosno da postoji
>> pluralizam duhovnog svijeta i duhovne stvarnosti, manje su skloni
>> fanatičnom zastupanju jedne ideje, jednog pogleda i jednog Boga kojemu
>> treba potčiniti cijeli svijet. Sustav koji vjeruje u pluralnost duhovnog
>> svijeta nije sklon ubijanju u ime jedinog pravog puta i jedinog pravog
>> Boga, što je bolest semitskih monoteizama.
> 
> Upravo to je osnovni razlog moderne renesanse politeizma.

Bojim se da se to više svodi na mnoštvo konkurentnih monoteizama.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)
Comment: Using GnuPG with Mozilla - http://enigmail.mozdev.org

iEYEARECAAYFAksvSB4ACgkQU8G6/NHezOdusACePQsMVp+UUHgLwAOl2rkBhycB
kAIAoJaCpqDcFVOHboWWkmQpLdZtKYXW
=Uevt
-----END PGP SIGNATURE-----