Autor: Danijel Turina Datum: 2009-12-21 11:04:23 Grupe: hr.soc.religija Tema: Re: Poslusnost drzavnoj vlasti Linija: 144 Message-ID: hgnh78$e8b$1@solani.org |
-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE----- Hash: SHA1 Ged wrote: > Danijel Turina wrote: >> >> A gle, meni je jasno da je to teorijski model. Kad pogledamo kako su >> kroz povijest izgledale praktične realizacije tog teorijskog modela, >> dobijemo mračni srednji vijek Europe i današnji Iran i Saudijsku >> Arabiju, primjere monoteističkih teokracija kreiranih oko gore navedenog >> modela. Dakle stvar u teoriji jako lijepo zvuči, ali u praksi je noćna >> mora, svojevrsno groblje svake kreativne ideje, budući da u takvim >> sustavima vlast prigrabi svećenstvo koje sebe proglasi svojevrsnim >> pastirima ili psima čuvarima, a narod stadom koje treba držati u >> pokornosti "Bogu", a u stvarnosti njima. > > Dobro, to je sad jasno. Jedino bih dodao sledece. Mislim da mozemo > pretpostaviti da u pocetku takvih pokreta postoje dobre i iskrene > namere. No ljudi koji verno i bez truna sumnje slede takve pokrete i > mnogo godina posle njihovog nastanka odbijaju prepoznati sledecu > opasnost. Jedino covek, pojedinac, moze imati volju, i izbor, biti neko > ko ce tvrdo resiti da sledi odredjeni put i da ne skrece sa njega. To je > nemoguce za grupu ljudi. Grupa ljudi nema ni volju i izbor. To nije > "osoba", pa cak ni "entitet". To nije nista odredjeno. Grupa ne moze da > cuva jedno ucenje i da pazi da se ono ne pokvari ili ne izmeni. Grupa je > uvek drustvena, socijalna konstrukcija i uvek zavisi od pojava u > drustvu. Tacno je da postoji tradicija i kultura, pa i da sve to moze > imati prilicnu inerciju. Ali posle dovoljno vremena cinjenica da je ta > grupa uvek bila deo ovog sveta i zavislia od svih mogucih pojava na ovom > svetu pocinje da uzima svoju cenu. Ako sam ispravno shvatio, ti kao problem uočavaš problem disperzije odgovornosti u grupi, odnosno situaciju u kojoj svaki pojedinac može reći da on nije odgovoran za izbore i postupke grupe, a ipak u toj grupi participira, a time i u njenim postupcima i izborima. Dakle ono što je tu problem jest da nitko za ništa nije odgovoran a rezultat je totalno sranje. To je jedan od jačih razloga zašto ja grupu smatram velikim zlom. Kolektivi disperziraju, ili u najmanju ruku izmještaju odgovornost, s tim da je izmještena odgovornost zapravo manji problem. Ako grupa izmjesti odgovornost u vođu, onda postoji *netko* tko je odgovoran, postoji svjesno biće s dušom, osjećajima, umom i slobodnom voljom koje donosi odluke. Te odluke mogu biti ovakve ili onakve, ali barem se zna tko je za njih odgovoran - dakako, odgovorni su prije svega ljudi pojedinci koji su izmjestili svoju osobnu odgovornost u vođu, ali to nije toliko loše kao "demokratska" situacija u kojoj je odgovornost istovremeno izmještena u grupu i disperzirana do neprepoznatljivosti, na takav način da nitko nije odgovoran ni za što, uključujući vođu koji je obično simbolička figura. Takva grupa je čudovište najgroznije vrste, mašina za mljevenje mesa, nezaustavljivi stroj koji gazi sve pred sobom i ništa ga ne može zaustaviti. Takva grupa ni za što nije odgovorna, pojedinci u njoj ni za što nisu odgovorni, svi sebe smatraju dobrima i pravednima, a rezultat njihovog djelovanja je katastrofa. Postoji samo jedno rješenje tog problema: spoznaja da grupa ne postoji. Postoji samo pojedinac, i on je odgovoran. Ako je izmjestio svoju odgovornost u grupu, odgovoran je za apsolutno svako pojedino zlo koje ta grupa napravi. Apsolutno svako. Ako grupa ubije čovjeka, svatko u grupi je odgovoran za ubojstvo. Osobna odgovornost je totalna i neprenosiva. Nema grupe, nema naroda, nema čovječanstva. > To bi mogao da bude jedan razlog zasto teorijski modeli koji tako lepo > izgledaju u praksi daju tako tragicne rezultate. Drugi bi mogao biti > cinjenica da se priroda coveka menja kad je u grupi. Sta mi mislimo da > je najbolje za nas same bi moglo biti nesto sasvim razlicito od onoga > sto bi moglo biti najbolje za grupu koje smo deo. Da ti ja velim što je grupa. U jednoj knjizi iz psihologije sam pročitao vrlo zanimljivu stvar: kad jedan čovjek dobije za zadatak dizanje nekog tereta, on da sve od sebe i digne neku vrijednost. Kad grupa zajedničkim naporima pokuša dići teret, svaki pojedinac digne bitno manje od svojeg maksimuma, tako da grupa digne bitno manje nego bi digao zbroj pojedinaca. Pojedinci se nesvjesno oslanjaju na grupu, očekuju da će netko drugi dići njihov dio tereta, tako da će se morati manje truditi. Dakle, što je veća grupa, manja je iskoristivost rada, više je praznog hoda i više vlastitog se izmješta u tuđe. U intelektualnom smislu, to je razlog zašto je grupa obično glupa ko kurac, i zašto inteligencija grupe uvijek manja od inteligencije najpametnijeg pojedinca u grupi; Murphyjev zakon bi rekao da je inteligencija grupe jednaka inteligenciji najveće budale u grupi. >> Koliko god taj kršćanski (i šerijatski) politički model ličio na >> pojednostavljenu verziju mojeg modela, u stvarnosti se radi o potpuno >> različitim principima, budući da u mojem modelu nema mjesta za >> svećenstvo, kao kastu tumača Božje volje, odnosno posrednika između >> nevidljivog Boga i svjetine. U mojem modelu je "svećenik" onaj tko >> posjeduje više vrlina, i nije nikakav posrednik nego prije uzor, >> pokazatelj smjera u kojem se treba kretati. Dakle sustav puca u trenutku >> kad povjeruješ da netko drugi može bolje protumačiti Božji plan za tebe >> od tvojeg unutarnjeg osjećaja za ispravnost. U tom trenutku počinje >> linija koja završava u religijskoj diktaturi, u teokraciji. > > Tu nema sumnje, biti bez takvih posrednika uvek znaci da na liniji ima > bar jedan pokvareni telefon manje. Na nesrecu, ni sam ne ne znam kako > resiti osnovni problem. Nismo svi isti. A i oni koji jesu "isti", nisu u > istoj situaciji. Problem je suosjećanje, potreba da se one lošije spasi od prirodnih posljedica njihovih svojstava, da ih se nekako spasi od sebe samih i odvede u spasenje unatoč njihovim osobnim svojstvima. To je uzrok mentaliteta pastira, čuvara stada, ta potreba da se nekoga anestezira, umrtvi, da mu se zabrani nešto i propiše nešto drugo, da mu se zabrani djelovati na način koji je njemu na njegovoj razini prirodan. Mislim da suosjećanje te vrste treba bezuvjetno odbaciti i definirati suosjećanje na posve drugi način - treba suosjećati s najboljima i najmudrijima. Treba se identificirati s njihovom pozicijom, njima se diviti i obožavati ih, i željeti poprimiti njihova svojstva. Pokušaji da se zle i grešne anestezira i da se njihova grešnost nekako disperzira u grupi ne funkcioniraju, jer ako grupa ne odbaci svoje najgore primjerke, ona teži poprimiti njihov vektor. Dakle postoji nekoliko konstruktivnih stvari koje se može napraviti: prvo, pojedinac treba shvatiti da je pristupanjem grupi postao *više*, a ne manje odgovoran. Prije je bio odgovoran samo za svoje postupke, a sad je odgovoran i za svoje postupke i za postupke grupe kao cjeline. Druga stvar koju treba shvatiti da odgovornost za postupke grupe znači odgovornost za definiranje vektora grupe, i da je suosjećanje sa zlima i prihvaćanje zlih izbor vektora, i to u smjeru zla i niskosti. Ukoliko zle ne odbaciš, napravio si kompromis s njima, i zajednički vektor će biti rezultanta, što znači da će zlo na prevladavajući način odrediti vektor grupe. Dakle ne smije se imati milosti prema zlima, prema protivnicima dobra, prema niskima i pokvarenima. Milost i suosjećanje su nešto što treba čuvati za dobre osobe s problemima, a ne za zle osobe. >> Isto tako, zanimljivo je da su politeistički sustavi imuni na taj >> problem; sustavi koji vjeruju da postoji više Bogova, odnosno da postoji >> pluralizam duhovnog svijeta i duhovne stvarnosti, manje su skloni >> fanatičnom zastupanju jedne ideje, jednog pogleda i jednog Boga kojemu >> treba potčiniti cijeli svijet. Sustav koji vjeruje u pluralnost duhovnog >> svijeta nije sklon ubijanju u ime jedinog pravog puta i jedinog pravog >> Boga, što je bolest semitskih monoteizama. > > Upravo to je osnovni razlog moderne renesanse politeizma. Bojim se da se to više svodi na mnoštvo konkurentnih monoteizama. - -- http://www.danijel.org/ -----BEGIN PGP SIGNATURE----- Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux) Comment: Using GnuPG with Mozilla - http://enigmail.mozdev.org iEYEARECAAYFAksvSB4ACgkQU8G6/NHezOdusACePQsMVp+UUHgLwAOl2rkBhycB kAIAoJaCpqDcFVOHboWWkmQpLdZtKYXW =Uevt -----END PGP SIGNATURE----- |