Autor: Danijel Turina Datum: 2010-01-06 13:35:49 Grupe: hr.alt.magija Tema: O unutarnjem funkcioniranju poligamnog braka Linija: 97 Message-ID: hi2036$ad5$1@solani.org |
-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE----- Hash: SHA512 Ivica Lozic wrote: >>> Romana Turina wrote: >>>> Politicar_ wrote: >>>>>> Ona vrsta copora koju sacinjavaju muz i zena se inace u hrvatskom >>>>>> jeziku >>>>>> zove "obitelj". >>>>> A sto, nisi uracunala Biljanu Fabijanic? >>>> Naravno da mi je Biljana obitelj, a sto tebe u cijeloj stvari muci >>>> Popovicu? Ponestalo snicli u lokalnom ducanu, pa si usamljen? >>> Mislim da je očekivao da bi se ti trebala stiltati kad ti spomene >>> Biljanu. Imam dojam da oni svi rade s psihološkim profilom koji su si >>> složili o nama, gdje je tebi namijenjena uloga nesigurnog siročeta >>> kojemu je muž u kuću doveo drugu ženu, pa očekuje da ćeš se ti sva >>> slomiti i u suzama neutješna sakriti se od svijeta kad ti spomene >>> Biljanu. Biljani je pak namijenjena uloga bezdušne pičke razoriteljice >>> fine katoličke monogamne uzorne obitelji, a ja bi trebao imati rogove i >>> rep i meni pripisuju bilo kakvo zlo kojega se mogu sjetiti. Uglavnom, mi >>> bi trebali biti zli i sjebani, a oni normalni i dobri. >> Meni je super kako je to Heinlein opisao u "Strancu", od svih likova, >> jedino je Jubalu bilo jasno i normalno to sto Mike radi. > > Btw, nije mi jasno kako je uopce Heinlein uspio napisati takve stvari, i > odakle mu. Kad pogledas, iznio je toliko radikalnih ideja, koje ljudi drze > sablaznjivim da mi nije jasno kako se uspio probiti kroz toliko slojeva > zacementiranih opceprihvacenih konstrukcija, "ljudskog" morala i sl. Nije to tako teško, isto kao što nije teško od svetih krava napraviti hamburgere. Treba se samo u razmišljanju odreći "nezamislivog" i "normalnog" kao nečega što ti definira okvire u kojima se smije misliti. Recimo, poligamni brak je potpuno normalna stvar i savršeno funkcionira, jedini stvarni problem su nam budale na newsima koje nas vrijeđaju, ali oni su nas vrijeđali i dok sam bio samo s Romanom, koja im je onda bila "priležnica" ili što već, dakle kad se jednom pomiriš s tim da će te ljudska govna pljuvati bez obzira, i napraviš ono što je ispravno i dobro, zapravo se ispostavi da je bitno više toga moguće nego se na prvi pogled čini. Recimo, kad si oni pokušaju zamisliti kako izgleda poligamni brak, sve čega su se oni u stanju sjetiti se svodi na nekakav izopačeni monogamni brak u kojem je netko u kurcu. Oni si naprosto nisu u stanju zamisliti stvarnu stvar, mozak im jednostavno nema dovoljno slobodnog prostora da bi zamislili nešto što nisu vidjeli, za što nisu isprogramirani unaprijed, a da je dobro i da funkcionira. Oni su isprogramirani smatrati da je svo dobro poznato i da je to ono što oni rade, a ono što oni ne rade ne može valjati, to mora biti zlo. To je još jedna manifestacija ljudske narcisoidnosti. Monogamni koncepti su svi redom sociološki balast, definirani su na razini kulture a ne na razini biologije ili duhovnosti. Monogamija je odraz društvenog izbora i prakse donesenog prije par tisuća godina u ovoj civilizaciji, a ne odraz duhovnih stvarnosti s nekakvim polovicama duše i kakvim već glupostima. To su stvari koje su forsirane kako bi se ojačao sociološki imperativ monogamije. Koncept srodnih duša nema veze s monogamijom, unatoč tome što je taj koncept utemeljen u stvarnosti. Stvarno postoje duhovne grupe, ali te grupe nisu nužno po dva, nego taj broj može biti dosta velik. Onda postoji stvar oko koje se ljudi pitaju, a to je kako netko može imati istovremeni potpuni odnos s dvije žene, u smislu da bi valjda morao biti na jednu sto posto usmjeren a drugu zanemarivati. To uopće tako ne funkcionira, nego na sličan način kao da imaš dvije sestre ili dvoje djece. Na koga si god trenutno usmjeren ne zanemaruješ drugoga. Svi su ti u istom duhovnom prostoru. To da su ljudi u stanju imati duboki emotivni, duhovni i seksualni odnos s više od jedne osobe je valjda najbolje čuvana tajna, ili barem stvar od koje se ljudi najviše užasavaju, budući da to narušava hrpu ideja s kojima svakodnevno rade a ne dovode ih u pitanje. Dakle koncept po kojem je jedna "prava" žena a druga je ili "priležnica" ili "ostavljena prva žena" je iznimno uvredljivo govno koje samo pokazuje duhovna ograničenja i zlu narav onoga tko izađe s takvom idejom. To je potpuno isto kao da imaš dvoje djece pa ti onda vele da ovog prvog očigledno nisi volio dovoljno čim si išao praviti drugoga, ili pak drugome vele da on nikad ne može biti "pravi" zato što nije prvi, ipak si ti izvorno odabrao napraviti onog prvoga. To je točno ista stvar, jednaki bezobrazluk i idiotizam. Poligamija nije derivat monogamije, poligamija je stanje u kojem obje žene voliš barem onoliko koliko netko voli svoju jedinu ženu, koja mu je sve na svijetu i smatra je svojom drugom polovicom duše. Potpuno je ista stvar. Naravno, za očekivati je da se te dvije žene međusobno ponašaju kao dvije sestre koje se čupaju oko igračaka, samo u odraslim ekvivalentima; ljudska vrsta je izgleda inherentno nesigurna i kompetitivna i tu nema puno pomoći. Odeš se s jednom ženom prošetati i druga pizdi jer se nisi s njom. Onda se s njom poševiš pa ova prva pizdi jer se nisi s njom. Onda se s njom poševiš pa ona druga pizdi zato što se s njom nisi šetao i tako ad nauseam. Ali ništa bitno drugačije od dva klinca koji se čupaju oko igračaka, čini mi se da je psihologija ista. Da se klinci ne znam koliko čupaju oko lego kockica, opet su ti super. - -- http://www.danijel.org/ -----BEGIN PGP SIGNATURE----- Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux) iEYEAREKAAYFAktEg50ACgkQU8G6/NHezOetigCePwZucM5xtW9NhwKnJxvnlVb7 8YkAoJJU54ctlS/s88p1XeMrEKNHsZDh =ABqQ -----END PGP SIGNATURE----- |