Autor: Danijel Turina Datum: 2010-01-17 22:24:04 Grupe: hr.soc.religija.krscanstvo,hr.soc.religija Tema: Re: reinkarnacija u krscanskoj misli Linija: 62 Message-ID: hivv5l$s24$1@ss408.t-com.hr |
-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE----- Hash: SHA512 Slap wrote: > Nauk o reinkarnaciji nije samo dalekoistocna misao i ideja,to je > prije svega jedno stabilno ucenje i razumijevanje u grckoj misli Pitagore pa > i u ranom krscanstvu kod Origena. Iako jos nemamo potvrdu da su > predkrscanske zajednice esena i nazarena (sa kojima se je Isus druzio i > odakle su nikli pojedini apostoli) naucavali reinkarnaciju,ona je zasigurno > bila tajni nauk za odabrane,a iz nekih ukaza npr. ranog spisatelja i > povjesnicara Josipa Flavije mozemo doznati da je kult esena bio u svemu > slican pitagorejskoj skoli,a ona je naucavala reinkarnaciju. OK, na stranu sad potrebu da se reinkarnacija, vegetarijanstvo i slične stvari uguraju pod kršćanstvo umjesto da se napravi čisti rez i otvoreno veli da se tu ne radi o tradicionalnom nego o sinkretističkom vjerovanju, ali ono što mene zanima je jednostavnije. Zanima me zašto smatraš da je vjerovanje u reinkarnaciju na praktičnoj razini korisnije od vjerovanja u raj i pakao. Naime, zanima me smatraš li da je reinkarnacija stabilno stanje - mislim dugoročno - ili se radi samo o prijelaznoj fazi, u smislu evolucije od točke a do točke b. Da definiram pojmove - reinkarnacija kao stabilno stanje je rađanje koje nije motivirano ciljem, dakle željom da se postigne duhovno usavršavanje ili očišćenje, nego svojevrsna igra formiranih i zrelih bića, nešto kao kompjutorske igrice. Reinkarnacija kao nestabilno stanje je rađanje motivirano ciljem, koji se ili postigne ili ne, čime se prelazi u stabilno stanje, dakle ili propast ili evoluciju u stabilni, konačni oblik duhovnog postojanja koji ne zahtijeva ponovno rođenje. Budući da vjerovanje u reinkarnaciju kao stabilno stanje očito otpada za većinu duša (a ostaje važiti za Božanske inkarnacije), za slučaj većine preostaje vjerovanje u reinkarnaciju kao nestabilno stanje, koje vodi ili u raj ili u pakao, da se slikovito izrazim, i tu dolazimo do razloga za moje pitanje. Naime ako stvar na kraju ionako vodi u raj ili pakao, čemu razvodnjavati stvar i umanjivati ozbiljnost duhovnih izbora spominjanjem reinkarnacije ukoliko su prava pitanja drugdje? Reinkarnacija je tu samo poštapalica, nešto što dopadne onima koji nisu bili u stanju donijeti konačne duhovne izbore pa im se daje druga prilika, ili je pak vrsta obrazovnog sustava i programa treninga, dakle u svakom slučaju sredstvo. Stvari koje u reinkarnacijskom sustavu vode stabilnom stanju su upravo one koje i u ne-reinkarnacijskom sustavu vode u raj ili pakao. Treba se dakle baviti kvalitetama koje će nekome pomoći da postigne pozitivni cilj, dakle da se izbavi iz zla koje je život na fizičkom planu. Nekom normalnom je i jedan život u ovoj rupi previše, pa će se svim silama potruditi da to zlo ne mora ponovo iskusiti. Reinkarnacija je tu dakle samo razvodnjeni derivat pakla, neka vrsta čistilišta. Treba se u svakom slučaju baviti uvjetima trajnog odlaska u raj. - -- http://www.danijel.org/ -----BEGIN PGP SIGNATURE----- Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux) iEYEAREKAAYFAktTf90ACgkQU8G6/NHezOflIQCgw7xFG4ZCNCxU0jQ98rLKG2ZU l8gAoMQOEO4La/XM95NiHyEZF6dTJScB =TQqF -----END PGP SIGNATURE----- -- http://www.danijel.org/ |