Autor: Danijel Turina
Datum: 2010-01-17 22:24:04
Grupe: hr.soc.religija.krscanstvo,hr.soc.religija
Tema: Re: reinkarnacija u krscanskoj misli
Linija: 62
Message-ID: hivv5l$s24$1@ss408.t-com.hr

-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Slap wrote:
>           Nauk o reinkarnaciji nije samo dalekoistocna misao i ideja,to je 
> prije svega jedno stabilno ucenje i razumijevanje u grckoj misli Pitagore pa 
> i u ranom krscanstvu kod Origena. Iako jos nemamo potvrdu da su 
> predkrscanske zajednice esena i nazarena (sa kojima se je Isus druzio  i 
> odakle su nikli pojedini apostoli) naucavali reinkarnaciju,ona je zasigurno 
> bila tajni nauk za odabrane,a iz nekih ukaza npr. ranog spisatelja i 
> povjesnicara Josipa Flavije mozemo doznati da je kult esena bio u svemu 
> slican pitagorejskoj skoli,a ona je naucavala reinkarnaciju. 

OK, na stranu sad potrebu da se reinkarnacija, vegetarijanstvo i slične
stvari uguraju pod kršćanstvo umjesto da se napravi čisti rez i otvoreno
veli da se tu ne radi o tradicionalnom nego o sinkretističkom
vjerovanju, ali ono što mene zanima je jednostavnije.

Zanima me zašto smatraš da je vjerovanje u reinkarnaciju na praktičnoj
razini korisnije od vjerovanja u raj i pakao. Naime, zanima me smatraš
li da je reinkarnacija stabilno stanje - mislim dugoročno - ili se radi
samo o prijelaznoj fazi, u smislu evolucije od točke a do točke b.

Da definiram pojmove - reinkarnacija kao stabilno stanje je rađanje koje
nije motivirano ciljem, dakle željom da se postigne duhovno usavršavanje
ili očišćenje, nego svojevrsna igra formiranih i zrelih bića, nešto kao
kompjutorske igrice. Reinkarnacija kao nestabilno stanje je rađanje
motivirano ciljem, koji se ili postigne ili ne, čime se prelazi u
stabilno stanje, dakle ili propast ili evoluciju u stabilni, konačni
oblik duhovnog postojanja koji ne zahtijeva ponovno rođenje.

Budući da vjerovanje u reinkarnaciju kao stabilno stanje očito otpada za
većinu duša (a ostaje važiti za Božanske inkarnacije), za slučaj većine
preostaje vjerovanje u reinkarnaciju kao nestabilno stanje, koje vodi
ili u raj ili u pakao, da se slikovito izrazim, i tu dolazimo do razloga
za moje pitanje. Naime ako stvar na kraju ionako vodi u raj ili pakao,
čemu razvodnjavati stvar i umanjivati ozbiljnost duhovnih izbora
spominjanjem reinkarnacije ukoliko su prava pitanja drugdje?
Reinkarnacija je tu samo poštapalica, nešto što dopadne onima koji nisu
bili u stanju donijeti konačne duhovne izbore pa im se daje druga
prilika, ili je pak vrsta obrazovnog sustava i programa treninga, dakle
u svakom slučaju sredstvo. Stvari koje u reinkarnacijskom sustavu vode
stabilnom stanju su upravo one koje i u ne-reinkarnacijskom sustavu vode
u raj ili pakao. Treba se dakle baviti kvalitetama koje će nekome pomoći
da postigne pozitivni cilj, dakle da se izbavi iz zla koje je život na
fizičkom planu. Nekom normalnom je i jedan život u ovoj rupi previše, pa
će se svim silama potruditi da to zlo ne mora ponovo iskusiti.
Reinkarnacija je tu dakle samo razvodnjeni derivat pakla, neka vrsta
čistilišta. Treba se u svakom slučaju baviti uvjetima trajnog odlaska u raj.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAktTf90ACgkQU8G6/NHezOflIQCgw7xFG4ZCNCxU0jQ98rLKG2ZU
l8gAoMQOEO4La/XM95NiHyEZF6dTJScB
=TQqF
-----END PGP SIGNATURE-----

-- 
http://www.danijel.org/