-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Slap wrote:
> "Danijel Turina"  je napisao u poruci interesnoj 
> grupi:hivv5l$s24$1@ss408.t-
> 
>>  umjesto da se napravi čisti rez i otvoreno
>> veli da se tu ne radi o tradicionalnom nego o sinkretističkom
>> vjerovanju,
> 
>            Iako neki apokrifni spisi jako lijepo opisuju dubinu Isusovog 
> ucenja o reinkarnaciji svojim odabranim ucenicima, svakako da taj nauk nije 
> bio sire rasprostranjen,ali je  bio daleko poznatiji nego mi mislimo a to je 
> vidljivo i iz biblijskih fragmenata o nacinu razmisljanja i uceniika i ljudi 
> sa strane

Iskreno, nisam vidio nikakve znakove koji bi dali nagovijestiti da je to
slučaj. Osim toga, da bi neko vjerovanje bilo smisleno, ono mora biti
razrađeno, a razrađenom vjerovanju tu ima još manje traga. Prema tome,
čak i da su vjerovali u reinkarnaciju, teorija iza takvog vjerovanja je
morala biti rudimentarna i ne vidim zašto bi se sad netko trebao time
baviti, kad postoje hinduistička i budistička teorija reinkarnacije,
razrađene i sofisticirane. Tamo je teorija reinkarnacije samo fragment
šireg sustava koji objašnjava kako to sve skupa funkcionira, pa ako
hoćeš vjerovati u reinkarnaciju, to je mjesto na kojem je trebaš
proučiti. Ali nemoj onda reći da si to naučio od Esena ili da su oni u
to vjerovali, jer to nije istina. Kad bi netko išao o reinkarnaciji
učiti od Esena, ne bi daleko došao.
Ja se protivim smještanju fiktivnih, idealiziranih teologija u usta
izumrlih sljedbi. Takav kripto-sinkretizam, koji kreira moderni
svjetonazor od poželjnih fragmenata različitih religija, a onda ga
smješta sljedbi koja je izumrla pa se ne može takvom postupku protiviti
(npr. Esenima ili Katarima) neetičan je, i ukazuje na svojevrsni
kukavičluk, zbog kojeg se autor svjetonazora boji preuzeti teret
autorstva, koje umjesto toga izmješta fiktivnom izvoru koji bi imao
preuzeti svaku odgovornost.

>> za moje pitanje. Naime ako stvar na kraju ionako vodi u raj ili pakao,
>> čemu razvodnjavati stvar i umanjivati ozbiljnost duhovnih izbora
>> spominjanjem reinkarnacije ukoliko su prava pitanja drugdje?
> 
> Raj  jeste konačno stanje,ali raj se u  "prikrivenoj" kršćanskoj misli 
> također tretira kao  mjesto iz ikojeg smo otišli,kojeg smo napustili i kamo 
> se trebamo vratiti 

Ovo je pak druga stvar; koncept raja u koji se treba vratiti. Taj
koncept je suprotan evolutivnom konceptu reinkarnacije koji je jako
popularan u new age krugovima, jer ako duša potječe iz raja i treba se
tamo vratiti, onda reinkarnacija nije konstruktivna stvar, ona nije
instrument procesa razvoja duše od nižeg prema višem, nego služi
"očišćenju", što je razmjerno besmislen koncept, budući da se postavlja
pitanje kako je duša koja je bila dovoljno čista da boravi u raju u
savršenoj formi uspjela napraviti toliko grijeha da bi se od njih morala
čistiti tako dugotrajnom i bolnom metodom, koja je uz sve to iznimno
kontraproduktivna budući da ljudi obično za života nakupe više grijeha
nego su imali kad su ovdje došli, a očišćenje bilo koje vrste ovdje tek
rijetkima polazi za rukom.
Dakle, kao metoda čišćenja od grijeha reinkarnacija je otprilike jednako
učinkovita kao pranje kose blatom, i postavlja se pitanje o stupnju
dobrote i mudrosti Boga koji bi dopustio postojanje takve zamke, koja
služi perpetuiranju grešnosti i duhovnih povreda.
Ako uočavajući dotične manjkavosti odbacimo teoriju o reinkarnaciji kao
sredstvu očišćenja od grijeha, i vratimo se teoriji reinkarnacije kao
procesa evolucije, postavlja se pitanje početne točke, cilja i
mehanizma. Dakle što je ono što započinje proces evolucije, koji cilj
evolucija ima proizvesti, i kako se evolucija odvija. O tome postoje
različite teorije, dakle ne samo jedna, a većina govori o bezobličnom
poolu kvaliteta, svojevrsnoj duhovnoj prajuhi iz koje se diferenciraju
individualna jastva, koja su na početku u stanju sebe pojmiti na vrlo
ograničen način, pa u kontaktu s materijom stječu iskustva koja im
omogućavaju rast u složenosti doživljavanja i rast u opsegu definicije
sebe. Takav proces evolucije na kraju proizvodi biće koje sebe
doživljava kao Božansku osobnost, svojevrsni relativni odraz apsolutnog
Boga, s posve individualnim skupom kvaliteta odabranim kroz beskrajne
mogućnosti izbora, dakle individualno božanstvo sa specifičnom duhovnom
"aromom", a ne generički proizvod nastao na pokretnoj traci (što neki
također zamišljaju, ali ta teorija definitivno otpada, jer da je Bog
htio štancati duše po fiksnom obrascu i da evolucija ima samo jedan
mogući rezultat, onda bi to napravio bitno jednostavnijom metodom odmah
na početku; evolucija implicira mogućnost različitih ishoda).

Ako reinkarnaciju gledamo kao proces koji ima takav cilj, onda moramo
ustvrditi i nekoliko drugih stvari. Kao prvo, ukoliko ishod nije datost,
dakle ukoliko postoji mogućnost različitih ishoda (a što moramo
prihvatiti ukoliko ne želimo Boga proglasiti sadistom koji duše izvrgava
bolnom i dugotrajnom procesu koji ima ishod posve identičan onome koji
bi imao da ih je na početku naprosto stvorio u željenoj formi) onda
postoji i mogućnost nepovoljnih ishoda, dakle različitih zastranjenja i
propasti. Ta teorija daleko bolje objašnjava stanje na svijetu od
teorije po kojoj je sve ružičasto, okruženi smo bićima koja po prirodi
pripadaju raju a samo treba ukloniti "grijehe" kao vanjsko svojstvo, i
svi putevi imaju isti konačni ishod. Dakle ima više smisla prihvatiti
teoriju evolucije koja ima različite ishode, od kojih nisu svi povoljni.
Tu dolazimo do moje teorije o dva konačna stabilna stanja; duša ili
posve propadne, ili se razvije do svojeg osobnog savršenstva, u kojem
predstavlja relativni odraz apsolutnog Boga, dakle Boga u svijetu. Za
taj ishod bi se moglo, doduše jako pjesnički, reći da je "raj", ali taj
raj se bitno razlikuje od početnog stanja, koje možda na neki način jest
Božansko, ali ne za tu konkretnu dušu, koja je svoje postojanje
izgradila, a nije ga dobila.

Postoji još jedna mogućnost, a ta je da reinkarnacija ne predstavlja ni
proces očišćenja od grijeha, ni proces evolucije duše, nego naprosto
klopku koju je smislio Sotona, neku vrstu dvorane s ogledalima u kojoj
se duša izgubi i nije u stanju naći izlaz. Namamljena lažnim obećanjima
ispunjenja, razvoja i čega sve ne, duša se uplete u ograničavajuću
perspektivu koja slijedi iz obmanutosti tijelom, i u takvom stanju
donosi odluke koje za rezultat imaju perpetuiranje vezanosti, neznanja i
krivih odluka. Ovo je teorija kojoj sam sve više sklon, barem što se
tiče iskusva na ovom svijetu.

> Valjda je zbog  ideje skorog sudnjeg vremena i  zadnjeg proroka koji "samo 
> sto nije dosao" zzidovska misao bila preokupirana idejom skorog i 
> sveobuhvatnog razrjesenja sustava stvari pa reinkarnacijska nauka nije bila 
> posebno interesantna.

Reinkarnacijska teorija mi se čini posve stranom židovskoj misli, koja
se bavi prije svega klanjem kao metodom očišćenja, te kažnjavanjem
potomaka za grijehe predaka. Pogotovo je ovo drugo ozbiljna
kontraindikacija. Ne vidim dakle zašto bi imalo smisla vjerovati da je
je reinkarnacija bila zastupljena u židovskoj teologiji kao išta
značajnije od loše razrađene i maglovite ideje koju je njegovala neka od
marginalnih sljedbi.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAktUIiMACgkQU8G6/NHezOfnQwCgitNAiBCknLF0Oa/mW0/pzmAg
DU8An07+CQq86cnIDSeQXYJQYR1mI6wV
=1XHQ
-----END PGP SIGNATURE-----