-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Stjepan Bunić wrote:
> On Mon, 8 Feb 2010 23:20:15 +0100, Ivica Lozic wrote:
> 
>> Rado, malo si se zapjenio a? :) Nevoliš kad ti se spominje Baxter? 
> 
> Ma jebeš Baxter, ja sam konačno skužio zašto Rado toliko pizdi na Danijela. 
> 
> :)

Da, i ono što je najzanimljivije u cijeloj stvari, jest da (sudeći po
reakcijama ljudi na to što sam napisao) izgleda da cijela stvar nije
opće poznata. Ja sam mislio da jest, budući da sam o tome već barem
jednom pisao na newsima, ali izgleda da nije bilo uočeno i na pravi
način percipirano. Zbog toga su se ljudi čudili zašto toliko govorim o
povezanosti Dejanovića i Felixa, kao jezgre cijele ove situacije s
trasherima. Stvar je u tome da ljudi nisu pažljivo pratili i nisu
percipirali najbitniju činjenicu. Dejanović i Felix se znaju od sredine
devedesetih uživo. S ostatkom te svoje ekipe, svake subote su provodili
večer u istom bircu. Njih dvojica se znaju dulje nego bilo tko od njih
zna mene. Doduše, stvar je dosta jednosmjerna - Felix jako dobro zna
Dejanovića i sve njegove slabe točke, budući da je Dejanović na tim
sastancima otvoreno govorio o svojim problemima, ali Felix nikad nije
govorio ništa otvoreno, istinito i bitno za razumijevanje njegove
osobnosti i pobuda. On je netko tko zna izgledati otvoreno, srdačno i
prijateljski, ali zapravo ne veli ništa o sebi. Dakle, ono što su ta
dvojica "naslijedila" iz tih druženja je Felixovo kompletno poznavanje
Dejanovića i mehanizama kojima ga može kontrolirati, i Dejanovićeva
ideja o tome da mu je Felix prijatelj iz starih vremena pa je emotivno
slab na njega. Isto tako, Dejanović ima ideju o tome da je intelektualno
superioran Felixu što mu daje osjećaj sigurnosti koji ga zasljepljuje za
činjenicu da je kontroliran i izmanipuliran.

Ja znam dosta o tome što su oni tamo radili i pričali budući da je Tea
bila u toj ekipi, ona je dolazila iz Graza u Zagreb subotom samo radi
tih sastanaka. Za razliku od ostalih iz te ekipe koji su se u nekoj
točki smatrali mojim učenicima, Tea je to stvarno ozbiljno shvatila i
razgovarala je sa mnom o tome iz vrlo nevezane pozicije, i dala mi je
točan izvještaj o tome što se tamo dešavalo, a taj izvještaj je bio od
neprocjenjive vrijednosti za moje razumijevanje nekih pojava, prije
svega razloga zašto sam imao tako velikih problema s učenicima. Bez tog
izvještaja neke stvari ne bih shvatio. Vjera, Klepac i Felix mi nisu
rekli ništa korisno, uvijek bi vrdali kad bih pitao o tome što su oni
tamo zapravo radili. Njihove lojalnosti su bile prije svega međusobne.
To je jako bitan element.

Ono što sam ja na temelju Teinog pričanja uspio shvatiti je sljedeće.
Nakon što sam se ja pojavio na hr.fido.religija, praktički odmah sam
postao centralni predmet razgovora svake subote. Klasika - jel valjam
ili ne, jesam li "autentičan" ili ne; glavni predmet prijepora je bio
kako ja to mogu za sebe govoriti da sam Bog. To sad treba potcrtati,
budući da Felix ovdje laže novoj publici. Smislio si je pričicu koja će
novima imati smisla, a to je da si je bio dobar sa mnom prije nego sam
ja počeo smatrati da sam Bog, a onda je on to sve poslao u kurac. Istu
pričicu je sad nedavno ponovio Plačko. Ali ta pričica je totalna
fikcija. Kad sam se izvorno pojavio na BBS grupi, prije nego su me uopće
sreli, glavna točka prijepora bilo je to kako ja mogu smatrati da sam
Bog i govoriti iz te pozicije. To je bila prva i centralna stvar o kojoj
su pričali. Dejanović je najviše pizdio na to, a Felix je bio na
njegovoj strani. To je isto bitno za potcrtati. Felix im je svima
trabunjao svoja kvaziduhovnjačka sranja o tome kakvi su učitelji, kakvi
su učenici i kakve su inkarnacije Bogova, i to su oni svi pušili pod
slatki med zato što je Felix rekao da to govore tradicije, a znamo što
su njima tradicije, to je nešto pred čim klekneš i pušiš. Naravno da
Felix ne pripada nijednoj tradiciji i nema pojma o tome što tradicije
smatraju o bilo čemu, ali ostavlja takav dojam poniznosti pred
tradicijom da manje-više nitko ne propituje dalje. Dakle bitno je znati
da su Felix, Dejanović i Klepac mene tamo ismijavali s društvom. Tu sad
dolazimo do jedne prekretnice, i kad razmislim nisam puno pričao s Teom
o tome što se u tom periodu dešavalo s njihove strane, a sve se dešavalo
prije 13 godina pa mi sjećanje na precizni kronološki red nije savršeno,
ali desilo se nekoliko stvari u brzom slijedu. Ja sam se inicirao u
vađru. Felix je naslutio da sam ja bitno veća faca nego si je mislio, i
imam dojam da mi je prodao foru i skužio je da mi ju je prodao, imao je
dojam da mi se može infiltrirati i kontrolirati me pomoću toga. Ja sam
napravio ono što prije toga nisam radio, maknuo sam veo koji zastire
snagu sa svog pogleda i tako dotakao par ljudi, jednoga na daljinu a
drugu uživo. Ova druga je bila Vjera Lopina, koja je zapravo bila jedina
osoba iz te ekipe koju sam ja koliko-toliko poznavao, sreli smo se
jednom na osnivačkoj skupštini Mense Jugoslavija, pa smo razmijenili par
mailova i otišli popiti kavu u Tkalčićevu. S te kave je ona otišla s
žestokim Kundalini simptomima. Tu treba napomenuti da je način na koji
ja radim takve stvari pasivan. Ja uđem u svoje stanje, i otvorim ga
prema toj osobi, uspostavim direktni kontakt. Taj kontakt je moguće bez
ikakvog problema blokirati, ukoliko ta osoba to želi. Dakle sve što
netko primi je potpuno dobrovoljno, iako nesvjesno budući da se tu radi
o direktnim reakcijama na duhovnu supstanciju a ne o nekakvim
razgovorima u kojima bi netko na nešto pristao. To su refleksne duhovne
reakcije, vrlo brze i iskrene i izbori se vrše na egzistencijalnoj a ne
na intelektualnoj razini. Ja uđem u meditativno stanje i ja sam tada Bog
osobno. Umjesto da to sakrivam iza vela kao obično, maknem veo i
pogledam nekoga u svijest. On u tom trenutku ima direktnu duhovnu
reakciju na Boga. Ta duhovna reakcija ima za nuspojavu burna energetska
zbivanja kad se energetski sustav budi iz uspavanog stanja. Ta stvar
mene košta, to ti je otprilike kao da si prerežeš arteriju i pustiš krv
da šiklja i tako nekome daješ infuziju. Stvar sam napravio dvadesetak
puta u životu i svaki puta je zahtijevala neko vrijeme oporavka.
E dakle, Vjera je bila dio te ekipe iz Tolkiena. Felix je vidio u kom
smjeru se kreću zbivanja. U tom trenutku je Felix zaključio da sa mnom
može imati bolju potencijalnu karijeru nego s Dejanovićem, i tu je počeo
mijenjati priču i polemizirati s Dejanovićem. Klepac je zaključio da je
najbolje da organzira nekakav skup na kojem će me svi imati priliku
vidjeti i stvoriti mišljenje iz prve ruke. Tako je došlo do "religija
meetinga" u Tolkienu i njegovog nastavka u Importanne centru. E tu je
pukla bomba. Ako su prije sumnjali koji je kurac bilo to s Vjerom, i
mislili si da je možda to krivo protumačeno, nakon što sam napravio ono
u Importanneu pred hrpom ljudi i u totalno nekontroliranim okolnostima i
to s osobom koja s Dejanovićem ždere ćevape i ismijava duhovnjake, tu je
pukla bomba. Za nekih tjedan dana sam se našao i s Teom, i ponovio istu
stvar. Pa s još desetak ljudi unutar par mjeseci. Sve vrlo konzistentno
dramatične stvari. Ja sam, naime, već prije donio odluku da trebam
proširiti ono što znam i mogu, da trebam prenijeti vještinu i znanje na
druge i da nije korektno zadržati sve samo za sebe. Dakle ja sam unutar
okvira te odluke konzistentno radio na tome da prenesem znanje yoge što
većem broju ljudi. Početkom 1998. pozvao sam sve do tada inicirane
učenike na Hvar, na tjedan dana intenzivnog treninga. Nisu svi išli, ali
oni koji jesu, oni su imali prilike napraviti bitne stvari. Tamo sam
donio odluku da moram otići do Sai Babe u Indiju, to je bio idući
strateški korak koji se nametao. E to je bilo dramatično. Ja zapravo
nisam imao jasnu ideju o nekim stvarima, zato mi je Felix bio u stanju
prodati foru; prekomplicirano je za objasniti *gdje* točno, to bih mogao
bez problema objasniti Dominiku koji je najbolje poznavao moje tadašnje
razmišljanje (ne ovom debilu koji se tako predstavlja na newsima,
naravno, nego pravome), ali mislim da nitko drugi ne bi to polovio. Moje
razmišljanje u to doba nije bilo razmišljanje klasične vrste. Moje
"misli" su bile stvari od kojih se ljudima počnu paliti meditativna
stanja i mistična iskustva ako bi išta od toga dotakli. Neiniciranima je
to posve nemoguće shvatiti, moje pobude su bile toliko u
transcendentalnoj sferi da ih nije moguće korelirati s normalnim
ljudskim razmišljanjem. Ali u osnovi, imao sam velike slijepe pjege za
zlo. Toliko sam bio obuzet svojim meditativnim stanjem da zapravo nisam
mogao shvatiti zlo i zle. Sve sam sagledavao kroz prizmu svojeg stanja i
svoje pozicije, i zbog toga sam bio slijep za motivacije koje se od toga
bitno razlikuju. Nisam mogao shvatiti koje je zlo zapravo Felix. Sve
njegove postupke sam tumačio na najbolji način po njega, ali taj lik je
bio pokvareniji, lažljiviji i dvoličniji od bilo čega što sam do tada
vidio. Ono što me je možda spasilo od Sai Babine sudbine je,
paradoksalno, uvid u Sai Babu. Tu sam počeo razmišljati o stvarima koje
su mi prije promicale. Po prvi put sam vidio kako izgleda koncept koji
mi prije ne bi pao na pamet; naime, ja sam mislio da su ljudi sjebani
zato što nema pravih učitelja, i to sam mislio riješiti tako što ću ih
ja podučiti pravoj istini i stvarnosti, pa kad to vide, svi će bez
oklijevanja sunuti prema tome. Prvi udarac toj ideji je bio Dejanović,
osoba koja je neposredno i svojim očima vidjela transcendenciju i to već
sljedeći dan namjerno pljuvala. Postojanje takvog bića koje vidi a
odbaci bilo je potpuno strano mojem svjetonazoru, i tu sam počeo slutiti
postojanje zla, ali ideja je u mojem umu još bila nejasna, jer nisam
znao kamo bih je smjestio. Drugi udarac su bili Sevadali u Indiji, vidio
sam kako izgledaju duhovnjačke hijene, hinjeni sljedbenici koji u ime
učitelja provode svoju volju i rade totalna sranja. Koncept lažnih
učenika se također nije uklapao u moj svjetonazor. Moj svjetonazor po
tom pitanju je bio jednostavan: imaš naprosto ljude koji svi žele Boga,
ali u svojem neznanju ne znaju što žele pa se upliću u razne iluzije i
pate. Ako im pokažeš Boga, svi ga odmah odaberu i krenu prema njemu bez
oklijevanja i zadrške. Dakle teorija bi bila da su sve duše izvorno
dobre, a zlo ima uzrok u neznanju. Makneš neznanje, nestaje zlo. Bio sam
jako rezistentan prema ideji zla kao apsolutne kategorije i duhovnog
izbora neovisnog o neznanju, dakle prema ideji o tome da netko može
znati Boga a odabrati suprotno. Svi moji postupci su imali za premisu
nemogućnost takvog događaja. Tek postupno, nakon što sam par puta bio
suočen sa stvarima koje se ne daju drugačije objasniti, shvatio sam zlo.
Ta ideja je tada, 1999., još bila dosta naivna. Zlo sam doživljavao na
način koji je još uvijek bio dosta obojen mojim prethodnim shvaćanjem,
dakle da zlo zbog svoje prirode protivne Bogu ne može u sebi sadržavati
više duhovne supstancije, koje su inherentno nespojive s takvim duhovnim
izborom. U osnovi je to točno, ali svijet je komplicirano mjesto na
kojem stvari koje su u osnovi točne rijetko postoje u čistoj teorijskoj
formi, i zapravo je u praksi iznimno teško razlikovati osobu koja je zla
od osobe koja je dobra a sjebana. Često mi treba dosta vremena da
ustanovim o čemu se tu radi, budući da zli vrlo često namjerno glume
dobre a sjebane; nisu u stanju prikriti svoje sjebano stanje, ali te
pokušaju dobiti da ga krivo interpretiraš kao nešto akcidentalno a ne
bitno.
Uglavnom, pitanje zla je bilo moja najveća slijepa pjega i najviše
godina mi je trebalo da ga shvatim i prepoznam. Koncept istovremenog
gledanja istine i njenog odbacivanja toliko je inherentno suprotan mojim
temeljnim duhovnim procesima da naprosto nisam imao izgrađene mehanizme
njegovog percipiranja i tumačenja.
Sad imam iznimno dobro razumijevanje zla, jednako dobro kakvo mi je
razumijevanje dobra, ali to nije znanje koje me veseli. Tumačenje
svijeta mi je sada posve drugačije nego u naivnoj fazi. Na neki način
sam zbog tog znanja bitno mirniji, nemam potrebu ići mijenjati svijet
zato što sad razumijem ono što prije nisam - svijet me ne treba. Nije
moja dužnost ići i davati ljudima svoje znanje i vještinu. Oni ih nemaju
zato što su ih odabrali nemati, oni su zato ovdje, na ovakvom svijetu.
Ja sam tu anomalija, a ne učitelj svijeta. Ja sam za sebe odabrao i
stvorio sudbinu kakvu svijet ne želi, i zato će sve što ja pokušam
propasti i biti odbačeno. Tu i tamo će ponetko osjetiti nadahnuće onime
što ja radim, ali što će od toga na kraju biti, ovisi o njemu.
Ono što sam ja shvatio je da sam istinski slobodan, da sloboda ne nosi
sa sobom dužnosti i odgovornosti. Sloboda je istinska.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAktxRmgACgkQU8G6/NHezOcBYACguJIyfdbeF/bWu7A+Ui5ls4br
bD8AoPob9I3TMq/QxLvmpDpw4BvQtFRm
=1pkv
-----END PGP SIGNATURE-----