On 29 Sep 2003 00:24:33 -0700, Trurl4@hotmail.com (Trurl) wrote:

>Jos uvjek ne razumijem tvoje inzistiranje na bitnosti iskustva koje
>nadilazi umno, 

Primjer 1.
Tri covjeka raspravljaju o vodi. Jedan veli da voda postoji. Drugi
veli da ne postoji. Treci ode do slavine, natoci si vode u casu i
popije. Njegovo iskustvo nadilazi umno i jedino je zbiljsko. Misljenje
ove dvojice je bezvrijedno.

Primjer 2.
Ucena gospoda razgovaraju o tome koliko zubi ima konj. Kako se dugo
vremena nisu mogli dogovoriti unatoc velikoj ucenosti, dosao je decko
koji je radio u staji i predlozio da odu do staje, otvore konju usta i
prebroje. Ucena gospoda se sablazne nad tako svjetovnim prijedlogom i
izbace ga van.

Primjer 3. 
Svojedobno je postojala opcenito prihvacena teorija, navedena u ucenim
spisima, o tome kako se dijamant moze rezati jedino jarcevom krvlju.
Nikome nije palo na pamet da takvu tvrdnju dovede u pitanje, sve dok
netko nije uzeo dijamant i jarcevu krv, probao tako rezati dijamant, i
nije uspio.

Zakljucak A: bez provjere u praksi i povratne informacije dobivene
opazanjem stvarnosti, svako umovanje je uzaludno, beskorisno i vodi u
zabludu. Dileme nastale umovanjem bez povratne informacije rjesavaju
se pokusom i opazanjem.

Primjer 4. 
Tri covjeka raspravljaju o nekoj gljivi. Jedan veli da je otrovna,
drugi da je jestiva, a treci je pojede. Nakon tjedan dana, taj treci
umre, a druga dvojica dodju do odgovora na svoje pitanje.

Primjer 5.
Nekoliko ljudi razgovara o tome hoce li medvjed koji je odgojen u
zarobljenistvu biti agresivan prema ljudima ako je napadnut. Gledajuci
ih kako raspravljaju i ne mogu se dogovoriti, jedan covjek udje u
kavez s medvjedom i sutne zivotinju, nasto ga medvjed rastrga i
pojede. 

Primjer 6.
Trojica ljudi razgovaraju o tome je li nekim autom moguce neki zavoj
proci sa 120 km/h. Ne mogavsi se sloziti, jedan udje u auto, postigne
brzinu od 120 km/h i pokusa proci zavoj, zanese se, izleti s ceste i
zabije se u drvo, te pritom pogine.

Primjer 7. 
Ruski kozmonaut je ustvrdio da na nebu nema Boga, jer je on tamo bio i
nije ga vidio.

Zakljucak B: neke teorije je bolje provjeravati posrednim nego
neposrednim putem, i tada pazljiva kombinacija umovanja i opazanja
daje idealne rezultate. U primjeru 4, trebalo je konzultirati strucnu
literaturu ili gljivu odnijeti u laboratorij i napraviti analizu. U
primjeru 5, trebalo je poduzeti mjere predostroznosti prilikom pokusa,
primjerice ponijeti elektricni stap ili papreni sprej za slucaj da
medvjed bude agresivan. U primjeru 6, trebalo je polako povecavati
brzinu prolaska kroz zavoj i tako ustanoviti na kojoj se brzini
pocinje gubiti kontrolu, a ne odmah uci s prevelikom brzinom i nadati
se da je sigurna. U primjeru 7, pokazuje se kako uz losu hipotezu,
prakticna provjera nema vrijednosti.

Zakljucak A+B: umovanje je ponekad korisno, a ponekad beskorisno, isto
kao sto je ponekad pokus koristan, a ponekad opasan ili beskoristan.
Zbog toga treba najprije ustanoviti granicne uvjete i postaviti
solidnu teoriju, a potom eksperimentalnim putem na siguran nacin
pokusati provjeriti valjanost teorije.

>a jos uvjek sam zbunjen tvojem inzistiranju na
>razlicitosti takvog iskustva od bilo kojeg drugog iskustva; isto kao
>sto ne vjerujem da se umno ikad moze odvojiti od iskustvenog, sumnjam
>da postoji ijedno iskustvo koje ne bi nadilazilo verbalno, stoga
>ponovno ne uspjevam viditi posebnost pojedinih takvih trenutaka koja
>bi opravdala dozivljaj "prosvjetljenja" i pridavanje nekakve misticne
>aure tvojim novostecenim uvjerenjima, kao ni ocigledno prejednostavan
>put spoznaje u kojem pozivanje na takvo iskustvo postaje jedini
>potreban argument za obranu kojih god stavova si u meduvremenu
>stekao...

Primjer 1.
Dijete ide sumom i opaza razlicite velike smedje stvari koje pri vrhu
imaju zelene stvari. Raspita se kod roditelja i ustanovi da je to
drvece, da su smedje stvari debla, a zelene krosnje. 

Primjer 2.
Znanstvenik u akceleratoru ustanovi postojanje cestice odredjenog
spina, odredjenog naboja i odredjene mase. Usporedjujuci dobivene
podatke s podacima o vec poznatim cesticama, ustanovi da se radi o
novoj cestici, do tada nepoznatoj, te joj nadjene novo ime.

Primjer 3.
Znanstvenik u akceleratoru otkrije novu cesticu, a ona mu se nasmije,
sutne ga u guzicu i ode svojim putem. Znanstvenik zavrsi u ludnici, ne
mogavsi shvatiti sto mu se desilo. Zapravo, neki klinci su mu stavili
LSD u kavu.

Zakljucak A: osjetilna spoznaja djeluje na temelju opazanja i njegovog
klasificiranja heuristickim algoritmom, u ladice poznatih objekata, i
stvaranjem novih ladica za nepoznate, a unutar referentnog sustava.
Problem nastaje u primjeru 3, kad nesto izadje iz referentnog sustava,
pa citav sustav kolabira.

Primjer 4.
Teolog citav zivot posveti umovanju o Bogu. Nakon nekog vremena, ode
se u crkvu moliti Bogu, i tamo dozivi viziju u kojoj jasno vidi koliko
je svo njegovo umovanje bilo bez supstancije i besmisleno. Nakon toga
prestane pisati teoloske tekstove, drzeci ih mlacenjem prazne slame.

Primjer 5. 
Teoretski duhovnjak promislja o krajnjoj naravi stvarnosti, i zakljuci
da je temeljna priroda svega praznina, odnosno da ne postoje krajnji
odgovori. Zadovoljan svojim zakljuckom, pocne nesti jabuku, s kojom se
zadavi i dozivi klinicku smrt. Ukaze mu se bice nacinjeno od
svjetlosti, za koje odmah izravno vidi da ga u cijelosti razumije i
sve mu je poznato. To bice mu se "nasmije", odnosno, dotakne ga svojim
znanjem i unutarnjom radoscu, i njemu postane jasno da je citav svijet
nacinjen od Bozje radosti, te da Bog postoji i da nije niti praznina,
niti neosobna sila, nego najosobnija i najneposrednija stvar koju je
mogao zamisliti. Nato se probudi na hitnoj, gdje su ga reanimirali,
pocne pricati o svojem iskustvu i zavrsi u ludnici, jer mu njegovi
bivsi kolege ateisti ne mogu vjerovati kako je to moguce spoznavati
izravno, bez osjetila, kako je moguce naprosto znati nesto i u to biti
posve siguran bez da si vidio dokaze, i tome slicno, opisujuci njegovo
stanje cudnim izrazima na latinskom i grckom.

Zakljucak B:
U duhovnim sferama, intelekt je kurac od ovce, i na njemu zvonce.
Intelektom je moguce eliminirati ocigledne besmislice u nizim sferama,
ali poanta duhovnosti je u tome da vec na samom pocetku dolazi do
spoznaje da je odvojenost iskustva od iskusitelja samo jedna od gorih
zabluda svojstvenih fizickom planu. Uostalom, na fizickom planu je
moguce tvrditi cak i da Boga nema, da ne idemo dalje od toga. Na visim
planovima postojanja, ta ideja je posve besmislena, jer postojanje
bilo cega neposredno svjedoci o Bogu stvoritelju i odrzavatelju, i svo
stvorenje posve vidljivo pjeva pjesmu slave Stvoritelju. Fizicki plan
sa svojom osjetilnom spoznajom nije stvarnost, nego jako grub oblik
zablude i obmane koja zavarava dusu, sakrivajuci istinu i svjedoceci
laz. Zbog toga je koristenje osjetilno-intelektualne spoznaje,
primjerene takvom svijetu lazi i iluzije, posve budalasto kad se
govori o svjetovima na kojima takva iluzija, a time i nuzan uvjet
primjenjivosti te metode, naprosto ne postoji. Kraj dokaza.

Generalni zakljucak: Nabijem na kurac ljude koji nista ne znaju i
nista nisu iskusili, a o svemu imaju misljenja i stavove. 

--
http://www.danijel.org/