X-Ftn-To: Vicko Vitasovic 

"Vicko Vitasovic"  wrote:
>> Zahvaljujem se Gospodinu Isusu na Njegovoj milosti i ljubavi, i Ocu;
>> i jos jednom Isusu sto je ponio moje krivice i moje bolesti.
>>
>> Amen, haleluja!
>>
>> M.T.
>
>Hvala ti Mirsade na ovom clanku. Nasuprot vrijedjanjima, spletkarenjima,
>lazima (namjernim ili ne), osudama koje dominiraju na konfi u zadnjem
>vrijeme tvoj odnosno Isusov poziv na oprastanje izgleda pomalo nestvarno.

Je, nestvarno je kako su neki ljudi u stanju dovesti svoje licemjerje
do ekstrema; prvo svima sve zamjera i pravi se jako duhovan po sistemu
svima cu vam ja oprostiti ali cete od Boga najebati, pa onda skuzi da
to nije to, i zamjeni jednu vrstu licemjerja drugom, kao, sad cu ja
biti velika faca i stvarno cu nekome oprostiti, joj sto sam duhovan i
dobar, i kako dobro slijedim Isusov nauk. 
Da je takav isao malo dublje citati Bibliju, shvatio bi da oprastati
treba samo onaj koji je zamjerao, pa ako nikome ne zamjeras, ne moras
mu ni oprastati. S druge strane, covjek mora biti totalni idiot da
nekim ljudima ne bi neke stvari zamjerao, naime, kad netko cini zlo
onda mu zamjeras, zato sto mu je zlo svojstveno, ali u stvari reagiras
na zlo, a ne na covjeka. Kad tom covjeku zlo prestane biti svojstveno,
automatski nemas nista protiv njega, pa mu nemas sto oprastati. Ako
mu, pak, oprostis prije nego se on odrekao zla, onda si budala.
Gledam ja i sablaznjavam se, nasli ste si nekakvu brijacinu i sad se
na to isfuravate, kao, mi cemo svima oprastati. Pa je li Isus oprastao
farizejima? Vraga im je oprastao, naprotiv, prijetio im je paklenim
ognjem. S druge strane, kad se netko pokajao, moglo se vidjeti da mu
nista ne zamjera. Dakle Isus bjesni na ohole gresnike, a prihvaca
pokajnike koji su svjesni vlastite gresnosti, odnosno, koji su
odbacili grijeh kao takav. Ako ni Isus nema moc oprostiti onima koji
su oholi i gresni, zasto bismo im mi oprastali, kaj god. Naravno da se
ne treba opterecivati mrznjom, bijesom i slicnim stvarima, i da ih
treba odbaciti, a da motiv za kritiku necega ili nekoga treba biti
jedino ljubav prema vrlini i zelja da se gresniku pomogne da shvati
svoju gresnost i pokaje se; motivi dakle moraju biti nesebicni, ne
smije postojati nikakav oblik vezanosti. Ovo s "oprastanjem" je u
osnovi konstatacija da nekome zamjeras, da te to zamjeranje ogranicava
i veze, i odluka da prestanes ciniti grijeh zamjeranja, koji cinis iz
egoisticnih pobuda, u smislu, meni je netko rekao da sam kreten, i sad
cu ja njega zbog toga mrziti, buduci da mi je naguzvao ego, ali buduci
da sam duhovan, ja cu njemu sve to oprostiti, i neka mu Bog bude na
pomoci. A onda kad skuzim da sam time sebe jos vise upleo u lanac
zamjeranja, onda cu reci da eto sad stvarno oprastam covjeku i da sad
konacno prihvacam Kristov nauk, i gledaj kako sam sad naglo duhovan i
dobar, ego mi sav sja od veselja zbog moje velike duhovnosti i vrline.

>Bogu je sve moguce,

Da je Bogu sve moguce, onda bi Kazimir imao pravo, govoreci da je Bog
u sustini ili zao, ili ravnodusan prema ljudskoj patnji.
Moze se to bolje reci da je Bogu sve moguce, ali ako mu se netko zeli
protiviti, on ce ga radije pustiti da iskusi posljedice toga, nego da
mu nametne svoju volju, pa od te Bozje svemogucnosti u praksi nema
puno koristi, ako grijesis slijedi patnja, a ako priones uz vrlinu
ides Bogu. Ni svemoguci Bog ocito nema mogucnosti oprostiti grijeh
gresniku koji se nije pokajao.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org