X-Ftn-To: Martina 

"Martina"  wrote:
>Htjela bih postici da uspijem vidjeti odraz Bozanskog u svemu sto me
>okruzuje, ljudima, pojavama, zbivanjima, pa tako i u crnom mraku tipa
>"Denis". :) 

Pocni od opazanja stvarnosti svake situacije bez obzira na vlastite
zelje i strahove. To je put prema Bogu[1]. 

>Kad razmisljam mozgom, to cak i uspijem ponekad, ali nista mi
>nema vrijednost dok to ne osjetim i srcem, tamo se onda misao ustabili i
>mijenja me. Ima li to veze sa srcanom cakrom ili ne? 

Ima. Zato ja cesto govorim da je srcana cakra u stvari cakra zablude,
buduci da tvori sklonost odabiru ugodne iluzije. U prijevodu, kad zla
i mracna osoba[2] stavi masku divne, slatke i njezne, a povrijedjene
osobe, kojoj treba tek malo razumijevanja i ljubavi da se rascvjeta,
anahata i njeno rezoniranje postaju smrtonosnom zamkom koja je
sposobna covjeka uciniti robom, ili ga pak posve unistiti. Postoji
odredjena vrsta ne astralnih vampira, nego doslovno vrazjih apostola,
koji svi redom koriste kvalitete anahate da bi upropastavali ljude.
Dovoljno je prema takvome osjetiti nekakvo suosjecanje, zelju da mu se
pomogne, dovoljno mu je dati bilo kakvu vrijednost, i popusio si, s
fatalnim posljedicama. A ponasanje takvoga je _ciljano_ prilagodjeno
za izazivanje tocno takve reakcije, i to kod duhovnih pocetnika koji
su nesto negdje procitali ili osjetili, i zakljucili da u svim ljudima
ima nesto dobro, Bozanska iskra koju samo treba iznijeti na povrsinu
kako bi zablistala, i slicna sranja. Takvi su vragu[3] samo
niskokaloricni dorucak, nakon kojeg se nece ni podrignuti kako spada.
Anahata moze biti koristan djelatni organ, ako kroz nju ocitujes
Bozanske kvalitete u svijetu, ali kao organ spoznaje je cisto sranje.
Kriterij spoznaje mora biti osjecaj za stvarnost i sklad, te istinu
viseg, oslobadjajuceg reda, a _nikada_ osjecaj "topline u srcu" ili
ugode, ljubavi[4] i slicnih energetskih fenomena nizeg reda. Mozemo
neprestano svjedociti kako se ljudi zaljubljuju u svakog i svasta,
projicirajuci na ljude i stvari svojstva kojih tamo nema, ali bi oni
zeljeli da ih ima. Isto tako, mozemo neprestano svjedociti o ciklusu
projekcije i razocaranja[5] kojemu je jedini rezultat povecanje patnje
na svijetu. Razlog je tome zelja ljudi za pronalazenjem zamjene za
Boga u svijetu. To ne funkcionira. Jedino Bog pruza ispunjenje, a
svijet pruza jedino nesrecu. To je primarni kozmicki zakon.
Svijet predstavlja bojiste suprotstavljenih sila, od kojih Bog
predstavlja tek jednu, niposto prevladavajucu. To, sto je Bog temeljna
stvarnost, i sto jedini doista postoji, nema u svemu tome posebne
vaznosti, buduci da nije bitno sto je temeljna stvarnost, nego hoce li
se ljudi za nju odluciti. A mogu se odluciti i za alternativu
stvarnosti, tako da su vrag i njegovi eksponenti posve realna stvar, a
ne izmisljotina namijenjena zastrasivanju ljudi. Primjerice, Isus nije
imao nikakve potrebe zastrasivati, a itekako je vjerovao u postojanje
vraga i demona.
A one fore tipa "ljubav ce vas stititi", s tim si mozes obrisati
guzicu, naime ljubav bez spoznaje stvarnosti je kao auto s jakim
motorom a bez kocnica - dakle, velika opasnost. Ljubav, ali krivo
usmjerena, je glavni uzrok ropstva i patnje ljudi, jer je umjesto
prema Bogu usmjeravaju prema iluzornim stvarima i bicima, i tako se
neprekidno vezu lancima nada i strahova.
---

[1] Bog, temeljna stvarnost, Apsolut. Jedini pozitivni princip. U
relativnom se ocituje kao cilj i punina svih pozitivnih kvaliteta
(sat-cit-ananda vigraha). Predstavlja temelj egzistencije svih bica,
ali je Njegova bit u bicima razlicito ocitovana, u rasponu od nule do
potpunosti, ovisno o razini svijesti koju odaberu kao sebe. Iako
temelj svijeta, Bog se spoznaje kao transcendencija svijetu i tek kroz
potpuno povlacenje svijesti iz osjetilnih privida prema jezgri
vlastite svijesti, koju se opaza kao ishodiste svih iskustava koja su
se inace drzala uzrokovanim vanjskim, osjetilnim podrazajima.
Skraceno, to znaci da pokusaj postizanja ispunjenja kroz svijet dovodi
do gubitka cak i mogucnosti ispunjenja, a odbacivanje svijeta radi
Boga dovodi do postignuca onoga, sto izmedju ostalog predstavlja
puninu svijeta, ali svjetovno, buduci iluzorno, samo obmanjuje i slabi
dusu, cineci je podloznom i nesretnom. Posve pojednostavljeno, Bog
sadrzi i svijet, ali svijet ne sadrzi Boga, a misao o suprotnom
predstavlja temeljnu vezujucu silu koja dusu drzi u ropstvu.

[2] Da, osoba moze biti zla i mracna. Da, netko moze biti objektivno
dobar ili objektivno zao, a promatrac moze to znati ili ne. Ljepota je
u oku promatraca, kao i ruznoca, ali to nije pitanje, pitanje je ima
li oko promatraca uvid u stvarnost ili nema. Ako promatrac ima
savrsenu referentnu kalibriranost, odnosno, ako je utemeljen u Bogu,
onda ce u odnosu na apsolutna mjerila moci tocno reci je li netko
dobar ili zao, na osnovu usporedbe sa savrsenstvom koje predstavlja
temelj njegove prosudbe.

[3] Vrag, bice/stanje svijesti, sto god, kojemu je osnovna zelja
drzati bica vezanima za svijet iluzije. Osnovni alat koji pritom
koristi je ljudska slabost i nedostatak uvida, te sklonost niskostima.
Takodjer koristi ljudsku sklonost prosudbi na temelju poznatog i
vidjenog, te nesklonost za predanost Bogu i ukazivanje povjerenja
nepoznatom. U svakoj krizi, vrag uvijek dolazi prvi i nudi rjesenje u
sferi poznatog i logicnog, izbor kojeg predstavlja odbacivanje daleko
boljeg rjesenja koje bi ponudio Bog, ali koje zahtjeva vjeru i
kretanje u nepoznatom smjeru. Svaki izbor vlastite sigurnosti nasuprot
osjecaju ispravnosti predstavlja odluku za vraga, a protiv Boga.

[4] Jedina ljubav koja ima oslobadjajucu kvalitetu jest predanost
Bogu. To je isto tako jedini oblik ljubavi koji vragu ne koristi za
njegove svrhe, i koji mu je u stanju kvariti planove. Svi ostali
oblici ljubavi predstavljaju zabludu nabijenu energijom.

[5] Dovoljno je poslusati tekstove "ljubavne glazbe", dijele se na
fazu "ti si moja dusa, moje srce, ti si mi sve na svijetu" i na fazu
"suzama sam lepio tapete, otisla je uzela je dete". ;>

-- 
Homepage: http://www.danijel.org