-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

On 07/21/2011 06:20 PM, Bunic Stjepan wrote:
> On Thu, 21 Jul 2011 18:19:16 +0200, Bunic Stjepan wrote:
> 
>> A da, a felix je bio u modu da je on jako fini stariji gospodin koji se
>> nije slagao s aksentijevićem ali ga je uvažavao - nešto u tom stilu.
> 
> To je zapravo bi njegov stav prema svima, s time da si mu ti, svako malo -
> uzimao riječ iz usta. 

Inače, ima ti tu svačega što nije opće poznato, zato što su se paralelno
s grupom odvijali privatni razgovori u bbs mailu, i razne kave uživo. Ja
sam se prije onog prvog religija meetinga našao uživo jedino s Vjerom,
ali nju sam ionako znao iz viđenja s osnivačke skupštine Mense, što je
bilo dosta davno, 1989 ili 90., ali zato sam s Felixom negdje oko 4.
mjeseca 1997. izmijenio hrpu mailova na bbs-u, to se onda zvalo matrix.

Teško mi je objasniti što se sve dešavalo zato što se u međuvremenu
izvrtio veći broj iteracija raznih stvari, tako da stvari koje su onda
imale smisla sad više ne bi, ali u osnovi, ja sam se tada nalazio na
svojevrsnoj prekretnici. S jedne strane sam imao vrlo jak osjećaj da su
mi ovi odozgora namjestili cijelu tu situaciju s newsima, i da se bitne
stvari nalaze na toj liniji, tako da sam imao četvore oči otvorene i
jako sam pažljivo gledao što se tu dešava da mi nešto ne promakne i da
nešto ne zajebem. Fora je u tome da sam vidio da je netko namjestio
situaciju, ali nisam razumijevao što se točno od mene očekuje, tako da
sam se postavio oprezno i naprosto svjedočio za ono što znam. U toj
točki se ne bih usudio nikoga podučavati, zato što ni sam nisam bio
siguran kako neke tehnike točno funkcioniraju - tek sam ih otkrio,
prakticirao sam ih na instinkt, učeći detalje o funkcioniranju
energetskog sustava, razvijajući ne samo tehniku yoge nego i
razumijevanje njenih uvjeta mogućnosti, odnosno svojevrsne yogijske
kozmologije. Dakle u toj fazi se moj svjetonazor aktivno formirao, ali
je imao to svojstvo da je bio potpuno znanstven, dakle svaki model koji
bih izradio bio je utemeljen na sto posto prakse i testirao sam ga
svakodnevno. Zbog toga nisam baš bio raspoložen za bullshit s newsa. Ono
što ja velim je tako i gotovo. Ako velim da Bog postoji, to velim zato
što sam ga jučer vidio i razgovarao s njim, a ne zato što sam nešto
negdje pročitao. Isto tako, ako sam rekao da je Sai Baba avatar, to je
bilo zato što mi je netko pokazao točno to, i to u vrlo impresivnim
okolnostima. Moj tadašnji problem je bilo slabo razumijevanje odnosa
snaga među nefizičkim silama, ali u svakom slučaju moje razmišljanje je
bilo napravljeno od bitno više prakse nego teorije. Energetsko stanje mi
je bilo takvo da je to teško i zamisliti nekome tko me nije vidio. Bilo
bi dovoljno da na nekoga jače pomislim pa da taj doživi duhovno
iskustvo. Kasnije sam te stvari namjerno prigušio pa sad na takav način
funkcioniram samo sa svojim ženama, ali 1997. sam imao jak osjećaj da
što većem broju ljudi trebam prenijeti ne samo informaciju, nego i
iskustvo o tome što je stvarna yoga, što je stvarno iskustvo
transcendentalnog, i što je ono što ja mislim pod Bogom, dakle ne riječi
i priča nego direktni uvid, ili barem onoliko direktan koliko je netko
mogao primiti, a to nije uvijek ovisilo o meni.

Kao što rekoh, moja tadašnja pozicija je bila drugačija nego sadašnja.
Imao sam dojam da me je netko doveo ovdje s jakim razlogom, da se to
tiče dosta ljudi koji su se inkarnirali zato što sam ja tu, da postoji
veći broj razmjerno "običnih" ljudi koji će od toga imati neke
evolucijske koristi, ali da postoji nekoliko posebnih, koje zapravo
tražim, i koje sam vidio u jednoj viziji 1995., i zbog toga sam se
strašno koncentrirao i na te newse i na kundalini listu, i jako sam se
trudio oko svakoga tko mi je imalo upadao u feeling onoga što očekujem,
tako da sam imao puno false positive očitavanja, gdje bih pokušao na
nekoga nalijepiti feeling iz vizije i gledao jel se drži. Budući da
nisam znao o kojim se osobama radi i kako imaju izgledati, pucao sam u
širokom spektru i jedino što sam mogao sa sigurnošću reći je da nisu
pravi oni koji na mene ne reagiraju sa "to je ono što tražim". Oko toga
sam bio siguran. Problem je bio u tome što nisam bio siguran kojeg je
reda veličine očekivana reakcija, i dosta veliki broj ljudi je na mene
reagirao s velikim oduševljenjem, a moje reakcije na dosta njih su bile
suzdržane zato što mi je dosta toga odudaralo od onoga što sam očekivao.
Doduše ja sam te stvari gledao dinamički, u smislu da netko *sada* nije
ono što očekujem, ali ako prakticira yogu par mjeseci ili godina može to
postati, tako da sam morao gledati ne samo snimak sadašnjosti nego i
biti otvoren prema razvoju u budućnosti, i zapravo sam se bavio time da
svima otvorim priliku da se odluče i nešto naprave. Kriterij selekcije
mi se dakle svodio na "ako hoćeš, izvoli", i imao sam stav da yogijska
praksa treba razvrstavati ljude, a ne moja ocjena njihovog stanja na
početku. Ako išta valjaju, yogom će napredovati, a ako ne valjaju, neće
ništa korisno napraviti. Brinula me mogućnost da se sjebu oni koji su
negdje na pola, dakle da mogu nešto raditi ali nisu dovoljno pročišćeni
pa će im se nešto sjebati, ali nakon par mjeseci usavršavanja yogijske
tehnike došao sam do točke visokog stupnja povjerenja u njeno ponašanje.
Doista, nitko od mojih učenika nije imao problema zbog tehnike. To sve
pak ilustrira moje tadašnje mišljenje, koje se dalo svesti na stav da
svi ljudi žele postići stanje prosvjetljenja; ako misle da ne žele, to
je zato što ne znaju što je prosvjetljenje, pa u zabludi misle da žele
nešto drugo, ali ako im pokažem pravu stvar, svi će se prema njoj
usmjeriti i marljivo će raditi svim tehnikama koje im stavim na
raspolaganje kako bi postigli konačni cilj. Ja sam bio skroz "to the
point" i neraspoložen za okolišanje i zajebanciju. Koristio sam moćne
Kundalini tehnike, radio sam koncentrirano i dugo, znao sam što hoću i
nikakve distrakcije mi ne bi padale na pamet. Zbog toga sam bio potpuno
nesposoban shvatiti količinu smeća koja prosječnom čovjeku idu kroz
glavu i gluposti koje njemu mogu imati smisla. Ja sam te stvari opažao
kao energetsku buku, kao neku vrstu magle koju ljudi imaju u glavi, i
mogao sam tu maglu na silu razbistriti, uhvatiti nekoga u fokus i
pokazati mu svoje stanje svijesti koliko god može pratiti u svojem
maksimalnom duhovnom stanju. Nakon toga bi ti ljudi imali probuđenu
Kundalini, kratkoročno profinjena niža energetska tijela, veći stupanj
posloženosti viših tijela s nižima, i često bi im ostale duhovne
sposobnosti neke vrste, ali ni na pamet mi ne bi palo da bi netko, nakon
što je vidio to što bih mu pokazao, obnovio sav taj niži kaos u
prvobitnoj formi i naprosto se vratio u niže nakon što je iskusio više.

Ono što sam tražio, na temelju vizije i osjećaja podudarnosti, su bile
prije svega osobe ženskog spola, koje reagiraju na mene na određeni
način, i imaju duhovni red veličine usporediv s mojim, naravno nakon par
mjeseci yogijskog treninga. Zbog toga sam posebno intenzivno skenirao
žene i oko njih se trudio, recimo oko Vjere sam se puno trudio, a
kasnije i oko Tee, Angelique, Ann Fisher i Zvjezdane Sunajko. Povremeno
bi mi se učinilo da vidim ono što tražim, ali onda bi one napravile
nešto zbog čega sam shvatio da gledam svoju projekciju. Tu se onda
pojavila Romana, i to je konačno bila prava stvar, i iskustvo kako
izgleda pravi, autentični učenik, dakle ono što cijelo vrijeme čekam i
tražim, zapravo je bilo sumrak za različite maglovite likove koji su se
tu više zajebavali nego nešto ozbiljno radili, i koje sam par puta
pokušao šok terapijom trgnuti da izvade glavu iz dupeta i počnu nešto
raditi, dakle počeo sam od njih nešto i tražiti umjesto da im samo
dajem, nakon čega im se svima broj dramatično prorijedio. Ja sam i dalje
bio u modu traženja, zato što sam imao dojam da još nisam sreo sve koje
sam trebao, ali kad se Biljana pojavila, imao sam dojam da je ona
zadnja, da je to sve, i tu sam onda lagano "zatvorio dućan". Od te točke
pa na dalje uglavnom čistim smeće koje su ovi napravili za sve te
godine, a toga ima. Također, gledam stvari u retrospektivi i pokušavam
shvatiti sve što se dešavalo u punini.

Kad gledam koje greške sam napravio, nisam siguran da sam imao puno
izbora, s resursima koje sam imao na raspolaganju. Morao sam
improvizirati i snalaziti se, i da su mi odozgora rekli više, vjerojatno
sam mogao izbjeći neka sranja, ali što je tu je. Ono što definitivno
vidim kao svoju grešku je sažaljenje. Neke ljude sam uzeo za učenike ili
sam ih puštao da se motaju oko mene ne radi njihovih kvalifikacija i
vrlina, nego zato što mi ih je bilo žao, recimo Felixa mi je bilo žao,
imao sam dojam da živi u lažima i izmišljenim pričama zato što je jako
želio imati učitelja kao iz tih svojih knjiga od Castanede i teozofije,
i toliko je živio u tom svijetu želja i mašte da za pola toga nije bio
siguran je li se stvarno desilo ili je samo sanjao, toliko su mu te
stvari bile stvarne. To sam protumačio kao jaku duhovnu želju, i pustio
sam ga blizu unatoč tome što sam vidio da lik laže; koliko god mi je
lagao i pokušavao me impresionirati i prevariti, toliko je bio
autentično ganut i oduševljen, i mislio sam da mogu to iskoristiti da mu
stvorim temelj stvarnog iskustva nakon kojeg će potreba za lažima i
izmišljotinama nestati sama od sebe. Drugi takav problematični lik je
bio Džeko, koji je u duhovnom smislu potpuno sterilan i bezvrijedan,
ispod razine prosječnog čovjeka, ali toliko je cendrao i placuckao da ga
uzmem za učenika da sam rekao hajde dobro, neka se mota oko mene, može
biti od koristi na neki način, recimo neka plaća račune boljima od sebe
i tako izgradi dobru karmu, a usput se pod utjecajem velikih duša može
pročistiti i evoluirati iz svoje sadašnje niske pozicije. Nažalost, to
se nije desilo, ali su zato ta dvojica drugima napravila ogromna sranja;
ne samo da se oni nisu sredili nego su drugima smetali do točke da su
neki dobili manje prilika nego su možda mogli; u svakom slučaju,
neutralizirali su golemu količinu pozitivnog truda koji sam ja ulagao, a
Felix je funkcionirao i kao anti-učitelj, u smislu da je cijelo vrijeme
mojim učenicima objašnjavao neka svoja krivovjerja s ciljem da ih
odvrati od ozbiljne yogijske prakse i dobije ih da osciliraju između
motanja po birtijama i glupiranja, i nekakvog generičkog "bavljenja
Bogom" koje je u osnovi totalna suprotnost mojoj tehnici yoge i više
liči na ono što rade hare krišne, dakle umjesto da osjetiš živu duhovnu
silu, sjediš i nešto briješ i deprimiraš se zato što ti ništa ne
uspijeva. Dakle takvi umjesto da su radili ono što im ja govorim, a što
je bilo teško i zahtjevno, radili su ili ono što im je rekao Felix, ili
nešto što su izvadili iz dupeta, uglavnom se to svodilo na nekakvo
međusobno druženje i sektašenje.

Budući da su svi ti ljudi imali učeničke energetske linkove sa mnom,
pomoću kojih sam im ja cijelo vrijeme davao referentni vertikalni signal
s kojim se imaju uskladiti, na mene je njihovo glupiranje imalo jako
destruktivan učinak i nanijeli su mi velika energetska oštećenja, koja
sam s teškom mukom popravljao, ali kako bi netko došao do točke da u
svojim orgijanjima prijeđe svaku mjeru, tako sam ih tjerao i oduzimao im
učeničke ovlasti i privilegije. To je bio naprosto čin samoobrane od
nasilja koje su nada mnom vršili, i pokušaja da spasim ostale, jer onima
koji bi takve gadarije radili ionako nije bilo spasa. To su bile stvari
tipa "nađem si seksualnog partnera koji utjelovljuje sve najgore aspekte
moje osobnosti i povežem se s njim", dakle materijalizacija niskih
vezanosti, želja i karakternih osobina koja je zapravo izbor protiv
onoga što ih ja učim a za sve ono što bi trebali odbaciti. Isto tako, to
su fore na temu "idem ostvarivati sve pizdarije koje su mi ikad pale
napamet, sad kad se kriyom mogu počistiti". U nekoj točki, ti ljudi su
se toliko raspomamili da su izgledali kao čopor zvjeri, i tu sam napisao
nekoliko knjiga, Yoga Sutru i Nauk, u pokušaju da ih dovedem u red time
što ću im pojačano objasniti intelektualni i energetski okvir yoge u
kojem sam očekivao da funkcioniraju. Unutar godinu, godinu i pol, to je
sve propalo, dovršavajući tako moj eksperiment sa suosjećanjem.

Za svo to vrijeme, Radoslav Dejanović, Sand Bakija, Tomislav Mršić i
slični likovi koji su mi htjeli biti učenici ali sam ih otpisao u jako
ranoj fazi selekcije, iz ljubomore prema odabranim učenicima marljivo su
radili na tome da im izazivaju i potiču sumnje, nevjeru, kriva tumačenja
i općenito da ih ometaju, a budući da su se te budale bojale da će im
netko reći "da su u sekti" ako budu "isključivi", cijelo vrijeme su
slušali takva sranja umjesto da ih hladno otpile i bave se svojim
poslom, što je također jako ubrzalo njihovu propast. Dakle likovi poput
Dejanovića su tim ljudima oteli šansu, u duhovnom smislu su ih ranjavali
zlonamjernim lažima i pustili ih da iskrvare, a tu glumataju nekakve
dobrotvore koji kakti upozoravaju na "lažne učitelje". Sad u
retrospektivi se mogu pitati što bi bilo da nije bilo tih zlotvora koji
su iz ljubomore sabotirali ljude, ali u osnovi, to je indikacija
inherentnih slabosti. Čim je netko toliko blesav da ide slušati Bakiju i
Dejanovića nakon što je mene vidio, znači da je vrlo slab materijal za
učenika i tu se ne može puno napraviti. Bolje ih je izložiti takvim
pritiscima da prije propadnu, jer ako nakon direktnog uvida u stvarnost
netko može imati sumnje, znači da i nije za yogu nego za kopanje
krumpira. Unatoč tome, šteta koju su zlotvori napravili tim ljudima
definitivno mi ih nije omiljela, blago rečeno. Zamrzio sam ih kao
ubojice tih ljudi, oni imaju njihovu krv na rukama i bit će kažnjeni.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----

iEYEAREKAAYFAk4obrgACgkQU8G6/NHezOeLpQCgy9bNyPn280/VrU+E3UrWWp0/
X/MAn1G6XzikFxg47LasuSaUlgv7Q9xI
=nTKh
-----END PGP SIGNATURE-----