-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

On 7/24/11 2:37 PM, Bunic Stjepan wrote:
> On Sun, 24 Jul 2011 09:42:32 +0200, Danijel Turina wrote:
> 
>>> 2 - Nevjernik mora paziti što radi jer će inače najebati. Nikakvi dobar
>>> otac na nebu se ne brine o njemu i ne štiti ga.
> 
>> To je istina, ali i vjernik smatra da će najebati ako radi krivo, tako
>> da u tom smislu nema neke razlike; razlika je prvenstveno u tome što
>> nevjernik smatra da će najebati ako napravi nešto što je konkretno
>> sranje s razumljivom kauzalnom linijom između greške i najebavanja
>> (recimo ako vrijeđa ljude dobit će batine, ako skoči kroz prozor ubit će
>> se, ako ne ode doktoru kad je ozbiljno bolestan umrijet će), a kod
>> vjernika ne postoji takva izravnost, nego je promišljanje tih relacija
>> filtrirano kroz prizmu "svetog spisa" u kojem piše što Bog voli a što
>> mrzi, i ne postoji shvaćanje po kojem kazna direktno slijedi iz naravi
>> djela, nego je kazna emotivna reakcija božanstva na djelo,
> 
> Izgleda da sam imao katolike u vidu kad sam to pisao. Oni doduše moraju
> paziti kako se jebu i da za post ne jedu mesu, ali istovremeno, sve je to
> pizdin dim, nema sranja koje se ne može srediti s "pokajanjem" i dvije tri
> zdravo marije. Protestanti bi rekli da će sve to oprati svojom krvlju
> jaganjac božji. 

Rekao bih da problem proizlazi iz njihovog mišljenja da Bog voli
prvenstveno njih, a tek sekundarno princip pravednosti, što dokazuju
onom Isusovom "nije čovjek stvoren radi subote nego subota radi
čovjeka", i Ivanovom "Bog je tako volio svijet, da je dao svog
prvorođenog sina da se svijet spasi".

Dakle ako ih Bog tako voli, nema teorije da će ih manje-više radi bilo
čega baciti u pakao ili pobiti, nego će se provlačiti kroz bilo kakve
obruče kao dresirani tuljan, samo da im osigura spasenje.

Tako su razmišljali i moji bivši učenici, pa se nisu dobro proveli.
Naime, to je pogrešno. Isus je bio u krivu, Ivan je bio u krivu. Bog
naime prije svega voli duhovne kvalitete vrline, plemenitosti, čistoće,
dobrote, itd., a konkretna bića voli ako te kvalitete utjelovljuju a
mrzi ih ako su im suprotna. Bića kao takva su irelevantna, bitne su
kvalitete. To je i iz Biblije očito ako ju baš ne forsiraš s par citata
koji proturiječe ostatku teksta - očito je da Bog ima nekakav ideal
kojemu bi se ljudi trebali konformirati, inače ih baca u pakao. I u
istočnjačkim religijama imaš koncept ispravnosti, odnosno dharme, i bića
napreduju ako žive po dharmi, a nazaduju i pate ako se dharmi protive.
Dakle nisu baš svi uvijek bili tako glupavo djetinjasti da si Boga
zamišljaju kao tateka na nebu koji ih jako voli i sve bi dao za njih,
nego su mudro zaključili da postoji nekakvo više kozmičko dobro s kojim
se treba uskladiti i živjeti neke dobre kvalitete koje čovjeka uzdižu, i
da su te kvalitete bitne a čovjek manje-više, on može završiti u paklu
ako se tim kvalitetama protivi, i nitko se neće previše znojiti oko toga.

Čini se da su kršćani baš posebno bedasti i djetinjasti.

>>> 3 - Kad najebe, bezvjernik se pita što je zajebo, a vjernik misli da je
>>> to nekakvo dobro koje mu je poslao dobar otac.
>  
>> To se može protumačiti i kao viša razina apstrakcije u prosuđivanju
>> događaja, što može biti korisno, jer nije svaka teškoća razlog za
>> odustajanje. Naime, ako svaku teškoću proglasiš za "znak" da si na
>> krivom putu a to što ti lako ide proglasiš za "znak" da si na pravom
>> putu, 
> 
> To bi bilo više njuejđovsko promišljanje, mislio sam na likove koje svako
> malo progone "demoni", svako malo ih voze u ludnicu, ljudi im govore da su
> luđaci, a njima je to "dokaz" da su u pravu, jer ih je isus upozorio da će
> ih progoniti. 

To stoji, ali ja gledam opće konzekvence tog stava, koje glase da otpor
treba tumačiti kao znak zastranjenja, a to nije uvijek tako, dakle treba
imati neku količinu pameti da se ustanovi razlika izmađu raznih vrsta
otpora na koje čovjek nailazi. Recimo, jedna je vrsta otpora kad na silu
pokušavaš studirati nešto što ti nije prirodno i suprotno je tvojoj
dharmi, recimo kad nekoga tko naginje fizici roditelji pokušavaju na
silu natjerati da studira pravo jer su si zamislili cijelu karijeru za
njega a njega nisu ništa pitali, a sasvim je drugo kad netko studira
faks koji želi studirati, ali naleti na težak ispit koji mu je problem
savladati i nekoliko puta padne. U prvom slučaju je otpor znak da si na
krivom putu a u drugom slučaju je otpor znak da si naletio na nešto što
zahtijeva ozbiljan iskorak i pravo učenje, i moraš se oko toga dobro
potruditi.

> Uzrok poteškoća može biti to što je netko lud, a može biti to da je netko
> ok, ali je okružen s govnima. Ima dojam da će ljudi van te kršćanske šeme
> barem onoliko ozbiljno koliko su sposobni promisliti što su krivo napravili
> ako im se dešavaju sranja, a da će "kršćani" bez previše razmišljanja
> zaključiti - ja sam svetac, progone me kao što su gospodina progonili.

Da, ali tu dolazimo do toga da će se budala s bilo čim uspjeti sjebati,
zato što će uvijek i svuda odabrati ono tumačenje koje je po njega fino,
a ne ono koje ima najveću vjerojatnost da je istinito.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----

iEYEAREKAAYFAk4sRo4ACgkQU8G6/NHezOfqzQCdGDjZ3gdayxUmDs2p+4dlg3w6
lNoAnjpXaPZ4Z+yKJGYMJQVoir+K7Xjv
=kuqr
-----END PGP SIGNATURE-----