-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

On 8/21/11 7:24 AM, Danijel Turina wrote:
> Dakle da postoji problem prodavanja duhovnog, onda bi tekst bio
> relevantan, ali ja taj problem naprosto ne vidim pa te glede toga pitam
> zašto si to poslao, budući da meni nije jasno.

Da se dopunim:
Da bi se neki tekst isplatilo citirati, moraju postojati neke premise
koje obično ostaju neizrečene. Recimo, premisa o relevantnosti teksta za
neku konkretnu situaciju, npr. neka basna može biti relevantna za
trenutnu situaciju u razgovoru, pa je se sugovorniku citira kako bi mu
se pokazalo da se ponaša stereotipno. U tom slučaju ne postoji potreba
da citirani tekst bude na bilo koji način "istinit" osim kao opažanje
određenog obrasca, recimo ne postoji potreba za povijesnom istinitošću
Ezopove lisice ili gavrana, ili potreba za vjerovanjem u lisice koje govore.

Druga situacija u kojoj se neki tekst citira je zloslutnija, zato što
citirani tekst ne koristi u svrhu ukazivanja na obrazac, nego u svrhu
*nametanja* obrazaca na situaciju koja nije stereotipna. To je slučaj s
citiranjem "svetih spisa", dakle knjiga koje se smatra izvorom
pra-obrazaca vrednijih i bitnijih od ljudske slobodne volje i oblika
egzistencije koji iz te slobode mogu slijediti, pa se spis citira kako
bi se ljude "dovelo u red", odnosno konformiralo s obrascem, i ukoliko
takva namjera urodi plodom, situacija u kojoj svi drhte od straha od
odstupanja od pra-obrasca se smatra potvrdom kozmičke bitnosti spisa,
recimo seksualne frustracije cijele civilizacije odgojene na nekom spisu
smatraju se dokazom o kozmičkoj istinitosti uputa iz spisa, budući da,
eto, svi smatraju nečistim ono što spis proglašava nečistim, što je
nevjerojatan primjer inverzije, ali religije u takvim stvarima uživaju.
Naime, one prvo nametnu svoju moralnost cijeloj civilizaciji, a onda
činjenicu da je cijela civilizacija ustrojena po njihovim shemama
koriste kako bi "dokazali" da je takva shema prirodni zakon.

Razumijevanje tog mehanizma pojašnjava uzroke agresivne reakcije
religioznih ljudi na osobe i zajednice koje žive moralnost različitu od
one kodificirane u njihovom spisu. Takvi primjeri, naime, pokazuju da
religijske sankcije nemaju kozmičku utemeljenost nego da se radi o
proizvoljnosti, a to religiozni ljudi ne mogu dopustiti, budući da bi iz
toga slijedila i upitnost pozicije njihovog spisa i božanstva kojemu se
taj spis stavlja u usta. Kako bi njihov Bog bio apsolutan, njegovi
dekreti se moraju provoditi univerzalno, i to je stvarni uzrok želje
monoteističkih religija za istrebljenjem ili obraćenjem svega
različitog. Različito, naime, nema pravo na postojanje ako je njihov Bog
tvorac svijeta a njihov spis odraz njegove volje. Svaka različitost je u
tom sustavu grijeh, protivljenje volji Stvoritelja Svemira.
Homoseksualnost je u takvom sustavu stavljena na poziciju kršenja zakona
o održanju energije ili zakona gravitacije. To je sablazan koja remeti
red koji zvijezde i planete drži na okupu. Cijeli svijet jednog vjernika
doveden je u pitanje ako postoje ljudske zajednice koje sasvim dobro
funkcioniraju na principima koji su totalno suprotni onome što propisuje
njihov spis. Nekome se to može činiti blesavo, ali dovoljno je pogledati
reakciju fizičara kad im netko dovede u pitanje temeljne ideje na kojima
je izgrađena njihova slika svijeta - ta agresija je identična agresiji
vjernika prema pederima. Dakako, vjernik neće biti agresivan prema
"grešniku" koji sebe smatra grešnim, dakle posjeduje vjernički
svjetonazor ali u svojem ponašanju izlazi izvan parametara koje ovaj
postavlja. Dakle ako se njihov svećenik jebe u guzicu ali smatra to
grijehom, slabošću tijela, i to čini potajice i uz osjećaj krivice i
kajanja, to nije problem, i prema takvom će crkva pokazati suosjećanje i
čak će ga štititi od pravne države i njenih sankcija. Taj je, naime
njihov; taj zapravo brani moralnost njihovog svetog spisa i služi kao
ilustracija njene vrijednosti. Osoba koja je njima problem je ona koja
ne vidi nikakav problem u ponašanju koje je suprotno onome koje njihov
spis propisuje, koja nema s tim nikakvih problema i ne vidi nikakav
razlog zašto bi moralnost tog spisa bila bolja od one koju je on osobno
u stanju smisliti. Takve osobe su neprijatelji crkve i njih se napada na
sve moguće načine, jer oni dovode u pitanje ogradu tora za ovce koji
definira njihov svijet.

To razmišljanje između ostalog stoji u pozadini mojeg pitanja Mirsadu o
relevantnosti njegovog teksta. Naime, zanima me smatra li on Biblijski
citat svojevrsnom basnom ili bajkom koja je korisna za pojašnjenje nekog
obrasca, ili pak taj tekst smatra arhetipom ispravnosti nametnutim s
nebeskih visina kako bi se smrtnike dovelo u red i konformiralo u skladu
s prauzorkom.

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----

iEYEAREKAAYFAk5QpRIACgkQU8G6/NHezOdt+gCg66vPzbJNPt7n6vblRDUZRLK9
r4cAnitxg4bf6Engy8ORw+54o0M8Lgd+
=e2mv
-----END PGP SIGNATURE-----