X-Ftn-To: Vicko Vitasovic 

"Vicko Vitasovic"  wrote:
>> "...Vedantist tvrdi kako se covjek niti radja, niti umire, niti njegova
>dusa
>> odlazi u nebesko carstvo, te je reinkarnacija u pogledu duse ustinu tek
>mit.
>> Posluzimo se primjerom knjige sto se prelistava. Knjiga je ta sto se
>> rastvara , a ne covjek. Svaka je dusa sveprisutna-kamo, dakle, moze stici
>> ili otici? Sva su rodjenja i smrti promjene u prirodi sto ih pogresno
>> tumacimo kao promjene u nama samima.
>> Reinkarnacija je razvoj prirode i ocitovanje Boga u njoj..."
>
>Ali postoji neka promjena, cak i ako je to privid promjene - onda postoji
>promjena u prividu. Ako ne postoji nista izvan Boga onda ni ta promjena ne
>postoji izvan Boga - tj. Bog se mora mijenjati. Sto se kosi sa cinjenicom da
>je nepromjenjiv (sto se smatra svojstvom Apsoluta).

:))) E sad si ga fakat zabrijao. :))
To ti je po onom sistemu kako se sav hardver promijeni ovisno o tome
da li instaliras Unreal Tournament ili Linux. Nista vise nije isto.
Kako onda hardver moze biti neovisan o softverima koji se na njemu
vrte? Nemres vjerovat, sad je nas Vicko nasao esencijalnu zamjerku
filozofiji Vedante koje se cak ni Vivekananda nije sjetio. :)) Doduse,
Vivekananda bi upotrijebio drugaciju usporedbu, rekao bi da sanjac
ostaje isti bez obzira na promjene u snovima; da jezero ostaje isto
bez obzira na boju neba koje se u njemu odrazava; da mjesec ostaje
jedan bez obzira da broj posuda s vodom u kojima se odrazava; da
dijamant ostaje bezbojnim bez obzira na to sto se cini da poprima boju
obojene tkanine na koju ga stavimo.

Citava priroda predstavlja nacin gledanja na Boga. Bog je stalan, u
smislu da predstavlja neocitovani totalitet svih mogucnosti. Sve je
tu, ali opet, ako hocemo promatrati nesto od toga konkretno, u odnosu
s necim, izdvojeno, automatski micemo svijest u prirodu, u stvoreni
svijet. On je iluzoran, u smislu da ne postoji kao takav, ali i te
kako je stvaran u smislu da se kroz njega ocituju neke konkretne
mogucnosti gledanja na Boga. Mozes cak imati aspekt gledanja na Boga u
kojem Boga nema ili skoro pa nema, sto je manje-vise ovaj svijet.
Takav nacin gledanja biraju bijedne, niske duse poput nas, koje su
izuzetno sretne kad mogu biti sto dalje od Boga, smjestajuci ga negdje
daleko, po mogucnosti u nepostojanje. Imas, pak, vise svjetove u
kojima je doslovno sve prozeto Bogom, i Bozje postojanje je totalno
ocigledno, morao bi se inkarnirati na zemlji da ga ne vidis.

Dakle, iako je Bog stalan, njegova percepcija je u stanju neprekidne
promjene. To je zbog toga sto je Bog neopisiv, moguce Ga je sagledati
iz bezbroj medjusobno razlicitih i suprotstavljenih perspektiva.
Moguce Ga je ne opazati nigdje, moguce Ga je opazati u svemu. Moguca
je svijest u kojoj Boga nema, i svijest u kojoj nema nista osim Boga.
Izborom neceg od toga, ekstrema ili neceg izmedju, mi se neprestano
"reinkarniramo", buduci da mijenjamo lokaciju vlastite svijesti.
Zapravo, sve naizgled odvojene svijesti svih bica odvojene su tek zbog
odvojenosti tijela na fizickom planu. Kad bi postojalo tehnicko
sredstvo kojim bi se spojila dva mozga, jastvo koje bi u njima
boravilo bi se prepoznalo kao jedno; odnosno, jedno bice bi prepoznalo
kako je zivjelo u dva tijela. Naravno, to je prilicno
pojednostavljeno, ali kad ucenik inicira ucenika ili se na drugi nacin
netko spetlja s nekim, recimo u seksualnoj vezi, spoje im se astralna
tijela i oni tudja sranja opazaju kao svoja. Uvijek sve opazamo kao
svoje, i to doslovno zato sto ne postoji vise bica. Odvojenost je samo
stvar privida, perspektive, aspekta, kako god hoces. Isto je jastvo u
Vicku i Danijelu, samo sto je Vickova svijest sjebana i nista ne
razumije, za razliku od Danijela koji moze po zelji promatrati kako
Bog u ovom trenutku stvara svijet i kako se Njegova svijest u
raznolikim aspektima prelijeva kroz mnostvo bica, stvorenih i u
stvaranju, ocitovanih i potencijalnih. Vicko, pak, o Bogu ima tek
neodredjeni koncept koji se svodi na nekakvu intelektualizaciju kojom
lijeci vlastite frustracije u dodiru s onim za sto misli da je svijet.
Bez obzira na to koliko je stvarnost u Vicku daleko od njegove
svijesti, i koliko je njegova svijest obuzeta iluzornim stvarima, njen
temelj je u Bogu, i to bi on, dakako, u odredjenim uvjetima i te kako
mogao dozivjeti. Naravno, on to nikako ne zeli, jer njegovi trenutni
problemi nisu takvi da bi Bog na njih bio odgovor. Njemu je bitnije da
Marija regnat, odnosno, da moze naci nekakvu vrstu analnog utocista u
katolickoj teologiji, kao necemu sto na neki nacin afirmira njegovu
vrijednost i predstavlja stit od dodira sa ruznocom koju opaza sa svih
strana, poput Kazimira, koji nigdje ne vidi Boga a svuda vidi patnju.
Razlika je jedino u tome sto si je Vicko izmislio Boga a Kazimir kaos;
naravno, niti je Kazimirov kaos stvarnost, niti Vickov Bog. Stvarnost
je ono sto preostaje kad se sve te budalastine maknu.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org