X-Ftn-To: Andrej 

Opet me se vuce za jezik, pa moram intervenirati. ;)

"Andrej"  wrote:
>Ako postoji to je
>*za mene* nepojmljivo od Boga. Pustiti dijete u okruzenje u kojem se moze
>unistiti. Niti jedan "roditelj pun ljubavi" to ne bi napravio.

IMHO, ovo su reminiscencije fore koju je ljudima svojedobno prodao
Kazimir, i koja im je ostala negdje u podsvijesti, unatoc brojnim
kvalitetnim opovrgavanjima.
Kao prvo, nije Bog nikakvu djecu pustio nigdje, jer ta djeca nisu bila
negdje u savrsenom stanju i onda, eto, sisla u opasni svijet, nego su
se ta "djeca" formirala kao inzenjerski privid u dodiru Bozje svijesti
i inertne materije svijeta, u kojoj su se oblikovale mnoge osobnosti.
Dakle, da nije bilo tog svijeta, ne bi bilo ni Bozje djece, nego bi
postojao jedino Bog, nepodijeljen u Svojoj unutarnjoj naravi. Svijet,
dakle, nije nikakva smrtonosna klopka za neduzne, jer je to
antropomorfisticki koncept koji jednostavno nije primjenjiv na
slozenosti stvarnog svijeta.
Daleko bolje objasnjenje jest ono moje s obojenom staklenom plocom i
izvorom svjetlosti. Izvor svjetlosti je Bog, a ploca je materija
svijeta. Tamo gdje se boja na ploci ukloni, svjetlost sja jace i
ocituje se u svijetu, i to stvara, iz svjetovne perspektive,
inzenjerski privid osobnog bica koje se razvija u smjeru dobra, ali
dobro nije od bica, dobro je samo protocnost za Boga, iz kojeg sve
dobro potjece, i to ne metaforicki nego posve doslovno. Ukoliko se
ploca prekrije blatom na nekom mjestu, svjetlost kroz nju ne prolazi u
svijet i to stvara inzenjerski privid osobe koja se u svojoj
ispraznosti odvaja od Boga i nestaje u nistavilu. Dakle, sasvim je
moguce, iz svjetovne perspektive, da netko u cijelosti ocituje Boga
ili da se u cijelosti od Boga odvoji i tako propadne u nistavilu, ali
ako imas u vidu da bica nemaju postojanje sama po sebi, nego da sva
dobivaju postojanje od Boga, tada je jasno da ce bice, koje nije
predano Bogu, nego sebi i svojoj "osobnosti", izgubiti dodir s
temeljem vlastite stvarnosti i postupno nestati; dakako, ono sto je u
tom bicu ikada bilo vrijedno i dalje je u Bogu, i to nije umrlo jer je
Bog besmrtan i neunistiv, ali se bice od toga i te kako moze odvojiti
i moze ga prestati biti.

>Najvaznije od svega je da ni Danijel nije za nasilje na fizickom planu. Ovo
>ostalo ako te povrijedi, znaci da stvarno imas nesto za sto se vezujes.

Cekaj malo, sto je vece zlo, ako ti netko ubije tijelo, ili ako ti
proda foru i tako ti dusu navede na zlo? Sto je vece zlo, povreda
nanesena tijelu koje je ionako propadljivo, ili povreda nanesena dusi,
koja moze biti temelj propasti? Zasto je Bogu veci problem djavao,
koji je ubojica duse ("Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali du?e
ne mogu ubiti. Bojte se vi?e onoga koji mo?e i du?u i tijelo pogubiti
u paklu"), nego ljudski ubojice tijela, kojima bez teskoca oprasta? Da
je netko ubio tijela i tisuca ljudi, manji je zlocinac od onoga, tko
je samo jednom covjeku prodao foru i tako ga naveo na nepovjerenje i
sumnju prema Bogu.
Po onome sto ti pises, svejedno je tko sto prica i u sto vjeruje,
glavno da nema fizickog nasilja.
Ako ti jedan veli da treba razvijati vlastitu osobnost a ne "bjezati"
Bogu, a drugi ti opali samarcinu, na prvi pogled ti je ovaj prvi rekao
nesto ugodno i dobro, ali ukoliko mu povjerujes, propast ces. S druge
strane, samarcina ce proci, i nakon par dana je se neces ni sjecati, a
od ugodnih rijeci ovog prvog ce ti ostati takvi oziljci da se mozda
neces ni oporaviti; naime, njegova obmana je suptilna, tesko ju je
otkriti, i vrag se nalazi u detaljima; naime, nikakav razvoj vlastite
osobnosti nije moguc bez predanosti Bogu, i oni koji se odvoje od Boga
da bi radili na sebi propadaju i nestaju, dok oni koji zanemare sebe
da bi obozavali Boga, postaju mocnima i velikima, jer u njima sja
Bozja svjetlost, koju su u sebe primili.
Bolje je, dakle, boraviti medju fizickim nasilnicima koji ce te svaki
dan mlatiti, nego slusati demona lazljivca, jer to moze biti pogubno,
pogotovo po one ciji um jos nije od Boga primio dovoljno moci da se u
svemu tome razabere. Fizicko nasilje pak moze stvoriti i duhovne
oziljke, ali oni nisu ozbiljni, ne toliko koliko oruzje krivog nauka i
lazi, kojim se koriste vrag i demoni. U krajnjoj liniji, u prispodobi
o Adamu i Evi vrag nije kao svoje oruzje protiv covjeka koristio
nasilje, nego laz.
U krajnjoj liniji imas komentar Gite, pogledaj komentar 4.8, 16.4 i
tome slicno, napisao sam hrpu teksta o tome.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org