X-Ftn-To: Vicko Vitasovic
"Vicko Vitasovic" wrote:
>I posljedice, koje izviru iz panteizma, dokazuju, da je on zabluda.
:))))
A sad cu ja istim redom napisati posljedice jednog od sustava koji si
uvrstio pod "panteizam".
>1. Panteizam ru?i svaku vjeru. Ako je ?ovjek jedno isto bi?e s Bogom, onda
>mora prestati svaka religija. Religija se osniva na ontolo?kom odno?aju,
>koji opstoji izme?u Boga, stvoritelja i gospodara; i ?ovjeka, Bo?jega
>stvora.
Onaj tko je spoznao da je Bog temeljna stvarnost, spoznaje da su sve
pozitivne stvari u njegovu iskustvu, svi trenuci blazenstva, spoznaje,
stvarnosti, svi bljeskovi svijesti i svi trenuci ispunjenja u stvari
tek daleki odraz Bozanske unutarnje naravi. Takav Boga nece gledati
kao gospodara, kako to cine pripadnici primitivnih oblika stovanja
utemeljenih na strahu i vlasti, nego ce Ga obozavati kao temelj svega
dobrog, kao izvor svega onoga, sto je u svom zivotu drzao bitnim, i to
obozavanje ce ga tek dovesti u dodir sa stvarnom Bozanskom kvalitetom.
>2. Panteizam ru?i svaku ?udorednost.
Onaj tko je spoznao da je Bog temeljna stvarnost, spoznaje takodjer da
svojim djelovanjem covjek vrsi odluku za Bozansko, ili protiv njega.
Buduci da je suprotnost Bogu, kao potpunom ispunjenju, nistavilo, sva
djela (u agregatnim stanjima od misli, preko rijeci do fizickih djela)
predstavljaju odluke za Boga ili protiv Njega. Sva djela koja
afirmiraju istinu, blazenstvo, radost, svijest i opcenito sve dobro,
dovode covjeka u dodir s Bogom, jer su sve takve kvalitete Bozanske, i
onaj tko ih prigrli pobozanstvljuje se. Onaj tko ih odbaci, propada u
mrznji, zlobi, agresivnosti, neznanju i iluziji. Spoznaja o Bogu kao
temeljnom pozitivnom principu, dakle, predstavlja jedini istinski i
valjan temelj svake moralnosti i ispravnosti, i bez toga je moguca
jedino licemjerna kvazi-moralnost prema kojoj bi covjek zelio uciniti
nesto zlo, ali se od toga suzdrzava zbog straha od kazne. U
panteistickim sustavima, covjek se suzdrzava od zla zato sto odbacuje
zlo kao takvo, jer ga ono ometa u ostvarenju dubljeg zajednistva s
Bogom. Slobodna volja je posebno naglasena u panteistickom sustavu,
jer je ona mehanizam koji od covjeka moze naciniti ili branu
ocitovanju sveprozimajuceg blazenstva, ili ga uciniti izvorom kroz
koji ce to blazenstvo biti ocitovano. Covjek vlastitom voljom donosi
odluke za Boga ili protiv njega, kao u Isusovoj usporedbi o razmetnom
sinu - Bog je uvijek ovdje, ali mi mozemo biti drugdje.
>3. Panteizam napokon ru?i i podlogu dru?tvenog poretka.
Spoznaja o Bogu kao temelju svega je temelj savrsenih odnosa u
drustvu, jer ce se sva djela i djelatnici vrednovati po stupnju vrline
koji ocituju. Tako ce na vlasti biti ljudi koji obiluju svim vrstama
vrlina, jer ce se njih drzati uskladjenima s Bogom. Takav covjek, koji
je zainteresiran jedino za to da se Bog ocituje u svijetu, bit ce
nevezan vlastitim interesom, donosit ce i provoditi pravedne zakone, i
na sve nacine poticati i voditi druge prema svojem stupnju
savrsenstva. U takvom bi drustvenom sustavu politicki vodja bio
istodobno i duhovni ucitelj naroda, temeljni duhovni i moralni
autoritet, kojeg bi svi slusali ne iz straha, nego iz divljenja i
postovanja prema njegovoj vrlini. Takvome bi svi pravedni rado dali
vlast nad sobom, a nepravedni bi ga se bojali, jer takav prema zlu ne
bi imao nikakve milosti i s njim ne bi radio kompromise. Bez takve
utemeljenosti u Bogu, drustveni poredak ce izgledati kako izgleda
danas, ili kako je izgledao u srednjem vijeku, kad su teisticki
sustavi pokusali provesti svoje ideje o vladanju strahom i takozvanim
"Bozanskim autoritetom", a bez stvarne utemeljenosti u vrlini, koja u
teistickim sustavima ocito nije nuzan preduvjet da bi netko govorio o
Bogu - dovoljno je u nesto vjerovati, nije potrebno biti
utjelovljenjem toga.
Kao sto smo dokazali, teisticki sustavi su daleko inferiorni
panteistickim[1], jer u teistickim sustavima nema dodira s Bogom, Bog
je uvijek daleko, tek slika i predodzba pomocu koje svecenicka kasta
vlada strahom. U panteistickim sustavima je Bog temeljna stvarnost,
sveprozimajuca, svuda vidljiva i prisutna, koju se ne moze zanemariti
i cije zanemarivanje trenutno vodi u propast, jer kazna nije nesto sto
dolazi od Boga, kazna je izravna posljedica odvajanja od Boga, jer je
Bog suprotnost kazni, on je izvor svega obilja, odvajanjem od kojeg
nastupa praznina i propast. Bog panteizma nije apstrakcija, na njega
podsjecaju svi trenuci budnosti, srece i cistoce svijesti, i veza s
Bogom je od neposrednog znacaja svima kojima je do tih stvari stalo -
sto si dublje povezan s Bogom, ima vise takvih stvari, i jos dubljih,
kakve tek nekolicina ljudi ikada dozivi. Panteisticki Bog je Bog
kojemu se automatski utjecu svi kojima je stalo do vrline, dobra,
istine, ljubavi i sklada, a kojega mrze oni kojima je do mrznje,
nasilja, lazi, obmane i kaosa. Nikakva dodatna religijska nadgradnja,
osim teznje dobru, nije potrebna: svatko tko tezi dobru, prirodno ce
doci do Boga kao krajnjeg dobra i krajnje stvarnosti, a svatko tko
tezi zlu prirodno ce propasti - nije potrebna vjera u bogove, njihove
sinove i nekakva otkupljenja od imaginarnih stvari - sama narav
svijeta je istinska religija.
---
[1] U tvojem shvacanju panteizma; buduci da si vedantu nazvao
panteistickim sustavom, slijedi da je panteizam superiorni sustav.
--
Homepage: http://www.danijel.org
Books: http://www.ouroboros.hr
|